Od danas novi američki predsjednik, slikovito rečeno, drži prst na dugmetu za lansiranje nuklearnih projektila SAD-a. Malo je poznato da je prema propisanoj proceduri Donald Trump upute i sve što mu je potrebno u skladu s predsjedničkim ovlastima, trebao dobiti već i prije polaganja prisege, prije inauguracije. Bruce Blair, jedan od žešćih američkih antinuklearnih aktivista koji je u 70-ima bio šef procedure vojske SAD-a za nuklearno naoružanje, objasnio je u intervjuu za portal Der Spiegela zašto posljednjih tjedana živi u konstantnom strahu. "Njemu je na tom sastanku predstavljen nuklearni kofer, svojevrsna zapovjedna centrala koju predsjednik može koristiti u slučaju krize", kazao je.
Malo je reći da sadržaj kofera budi neopisivu znatiželju već i pri najokvirnijem opisu, naravno, stvar je istodobno sve samo ne zabavna. "Tamo se nalaze dokumenti o američkim tajnim postrojenjima s nuklearnim oružjem. Također i crna knjiga s utvrđenim ciljevima i različitim ratnim opcijama koje su predsjedniku na raspolaganju. Osim toga, novom vrhovnom zapovjedniku predaju se i njegove osobne nuklearne šifre, a netko tko je izrazito dobro upućen u problematiku, do detalja mu objašnjava kako se one koriste", objasnio je Blair.
Šifre su neophodne zato što, prema proceduri, predsjednik zapovijed izdaje Pentagonu, čiji pak ljudi moraju bez ikakve dvojbe identificirati da zapovijed dolazi upravo od predsjednika. Blair je objasnio da je riječ o vrlo iscrpnom brifiranju, te da se znalo događati da novi predsjednik bude tako napet da se ne može najbolje skoncentrirati uoči inauguracije. To se dogodilo Jimmyju Carteru. On je rekao da su brošure naprosto preglomazne, te su za njega posebno cijeli sadržaj saželi u upute u obliku stripa. "Koliko je meni poznati, ta verzija postoji još uvijek", dodao je Blair, a zatim je objasnio zašto je tijekom predsjedničke predizborne utrke, tijekom izbora i posebno poslije govorio da ga je strah Donalda Trumpa u Bijeloj kući.
"Ja nemam nimalo povjerenja u Trumpovu moć rasuđivanja oko rata i mira. On je impulzivan. On je agresivan, loše ili pogrešno informiran. On ne zna praktično ništa o nuklearnom oružju ili međunarodnim odnosima. On je usijana glava. Ne razmišlja. Ne želi učiti. I, posebno važno, pokazao je da svijet dijeli na pobjednike i poražene. Sasvim iskreno, ja živim u strahu. Strepim od toga da Trump ne bi donio kakvu lošu odluku koja se tiče nuklearnog naoružanja", obrazložio je. Na pitanje koliko je točan nekakav opći dojam da je sustav tako posložen da predsjednik pritisne dugme i već sljedećeg trenutka nuklearni projektili lete prema cilju, Blair je rekao da je to u suštini doista tako.
"U nuklearnim pitanjima postoji jasno propisana procedura. To je tako osmišljeno da se u dvojbi može reagirati brzo i efikasno. To je nevjerojatno, predsjednik ima moć odluke koja može uništiti civilizaciju. U potpunosti bez prepreka." Blair je potom opisao proceduru koja uvelike podsjeća na film "Dr. Strangelove". "Primjerice u slučaju nužde u pozivu usred noći, postoji takav scenarij u kojem predsjednika njegov savjetnik za sigurnost informira o prijetećem napadu na SAD. On tada ima najviše šest minuta za odlučiti kako će reagirati.
Protokol predviđa da se predsjednik mora posavjetovati s najužim suradnicima, kao i vodećim službenicima zapovjednog mjesta u Pentagonu, tzv. War-room. Ukoliko predsjednik izda zapovijed, službenik u Pentagonu koji je prosljeđuje lokaciji s nuklearnim oružjem, mora razjasniti bez ikakve sumnje da je riječ o predsjedniku. U tom dijelu koriste se one šifre. Prema svemu što je poznato, slijedi ono što se u vojnim krugovima naziva "challenge response". Službenik u Pentagonu čita određeni slijed brojeva, na što mu predsjednik mora uzvratiti odgovarajućim slijedom koje on pročita. Nakon toga se ide dalje", kazao je Blair.
Postoji, međutim, i procedura za situacije koje nisu hitne, kad predsjednik ima dane, pa čak i tjedne za odlučiti o postupcima prema nekoj državi ili sili koja predstavlja opasnost. Blair je potom naveo, ono o čemu je Express već pisao, da se 900 potencijalnih ciljeva nalazi u Rusiji, od čega samo u Moskvi 100. U Kini 500, u Sjevernoj Koreji 60, u Iranu 50. "Ukoliko se predsjednik odluči za lansiranje, u lancu procedure ne postoji nitko tko ima ovlasti to spriječiti, uložiti veto. Čak niti ministar obrane, kako mnogi pogrešno misle", kazao je. On je otkrio i da je u jednom od lansirnih mjesta s nuklearnih oružjem gdje je radio, stano i iznova svaki dan s kolegama provjeravao i uvježbavao proceduru, te da je standard reakcije lansirnog mjesta jedna minuta.
Rekao je da SAD danas drži 430 nuklearnih projektila u takvoj spremnosti da se mogu lansirati u svakom trenutku. Uz to, još oko 300 raspoređeno ih je po podmornicama u Atlantskom i Tihom oceanu, kod njih je vrijeme od naredbe do lansiranja 15 minuta. Sve te rakete u svojim sustavima imaju mnoge potencijalne ciljeve, mora ih se programirati. Ciljevi su razni politički ili vojni centri, industrijski kompleksi i slično. Predsjednik ne može narediti uništenje grada, napad direktno na civile, ali je problem u tome što su mnoge mete u gusto naseljenim mjestima.
Spiegel ga je naposljetku pitao vjeruje li u Trumpove predizborne izjave da bi vrlo rado dogovorio konačno nuklearno razoružanje. "Ja u to ne vjerujem. Mi nikada ne znamo da li on to što govori misli ozbiljno ili ne", odgovorio je Blair. Rekao je još i to da na nuklearni kofer paze predsjednikovi suradnici, ali da je sa šiframa često bilo problema. "Bivši general Hugh Shelton u svojim je memoarima objavio da je Bill Clinton svoje šifre držao u novčaniku, među kreditnim karticama. A kada su ih nakon nekoliko mjeseci trebali izmijeniti, kako je propisano, tamo ih više nije bilo.
Za vrijeme Cartera šifre su jednom završile u praonici Bijele kuće jer ih je predsjednik zaboravio izvaditi iz odijela. A i kada su pucali na Ronalda Reagana, uzeli su mu jaknu u kojoj su se nalazile šifre i strpali je u plastičnu vrećicu. U prvo vrijeme nitko nije imao pojma o čijoj je jakni riječ. Ima sasvim ludih priča."
