Nova knjiga Davida Talbota, The Devil’s Chessboard: Allen Dulles, the CIA, and the Rise of America’s Secret Government, jedna je od najambicioznijih biografija osobe koja je najdulje bila na čelu CIA-e: Dullesa. U knjizi je razotkrivena američka politika, vanjska i unutrašnja, od početaka Hladnog rata do atentata na JFK-ja.
Talbot se u knjizi obrušio na politiku ondašnjeg doba, te smatra da su tad visokopozicionirane osobe u vladi na demokraciju gledale kao na "prepreku neometanom funkcioniranju korporativne države".
On također smatra da su američke građanske slobode, politika i njezin moralni položaj u svijetu ozbiljno pretrpjeli i dalje trpe zbog toga što se događalo u ono doba.
"Washington su postepeno preuzeli poslovni ljudi, odvjetnici s Wall Streeta i investitori... Tijekom Eisenhowerove administracije, Dulles braća su napokon dobili dozvolu da 'treniraju strogoću' u globalnoj areni. Tvrdeći da brane slobodni svijet od tiranije komunizma, oni su nametnuli američku vlast nad ostatkom svijeta, pomoću nuklearnog terorizma i brutalnosti... Dulles braća su se dokazali kao majstori u iskorištavanju tjeskobe koja je pratila Hladni rat", piše Talbot.
Od mnogih optužbi iz knjige, posebno je zanimljiva ona da se tijekom posljednjih mjeseci vladavine JFK-ja pojavio jasan konsenzus među Dullesovom zlokobnom mrežom financijskih, obavještajnih i vojnih suradnika.
"Kennedy je bio prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Za dobrobit države, moralo ga se maknuti. A Dulles je bio jedini čovjek na poziciji, s vezama i dovoljno odlučan da tako nešto i učini", piše Talbot. I navodi da je Allen to doista i učinio.
Da, Talbot tvrdi da je Allen Dulles posjedovao (i iskorištavao) toliku moć da je naređivao smaknuća nepoželjnih pojedinaca u inozemstvu; da je pomoću svoje CIA-e destabilizirao vlade u državama Trećeg svijeta, pretjerujući s optužbama o sovjetskom podčinjavanju; da je visokopozicionirane obavještajce naciste ubacivao u CIA-u, te da je naredio atentat na ljubljenog američkog, nikad prežaljenog predsjednika.
Iako mnogi smatraju da nema pravog pokrića za to, jer se razbacuje činjenicama, moramo priznati da bi to bila jedna od najnevjerojatnijih, a ujedno i najveća teorija zavjere u povijesti SAD-a.
U satima nakon ubojstva američkog predsjednika Johna Kennedyja, Lee Harvey Oswald je ubio policajca J.D. Tippita i bio je identificiran kao atentator.
Kada je Oswald proglašen atentatorom, tajni agent Mike Howard dobio je zadatak da pretrese Oswaldov stan. Tamo je pronašao mali zeleni adresar i na 17. strani je pod naslovom "Ja ću ubiti" bila su navedena četiri imena, piše Los Angeles Times.
Oswald je na tu listu stavio agenta FBI-ja Jamesa Hostyja, desničarskog generala Edwina Walkera i potpredsjednika Richarda Nixona. Na vrhu liste bio je guverner Texasa John Connally.
Pored njegovog imena bio je nacrtan bodež s kojeg je kapala krv. Agent Howard predao je knjižicu FBI-ju, a kasnije i Warrenovoj komisiji. Dugo vremena nakon toga saznao je da je ta stranica s četiri imena istrgnuta iz adresara.
Novinar Los Angeles Timesa je prije nekoliko godina napisao knjigu o Kennedyjevom ubojstvu, "The Accidental Victim", ali tek kasnije je prvi put čuo za agenta Howarda i od tada pokušava otkriti je li prava meta Lee Harveya Oswalda na dan ubojstva bio guverner Connally, a ne Kennedy.
Inače, Oswaldova priča počela je 1962. godine kada je nakon časnog otpusta iz američkih marinaca bio stacioniran u Sovjetskom savezu. No, marinci su tu odluku kasnije promijenili i obilježili ga kao nepoželjnog. Oswald više nije bio toliko entuzijastičan oko života u Rusiji, imao je ženu i dijete i mislio je da će mu biti bolje u Americi.
Poslao je molbu Connallyju, svom sunarodnjaku iz Texasa i glavnom zapovjedniku mornarice u to vrijeme da mu pomogne, ali Connally mu nije ispunio želju. Oswalda je posebno razjarilo kada je vidio da se Connally kasnije kandidirao za guvernera.
Kada se vratio u Texas nije mogao naći posao i za to je također krivio Connallyja. Prilikom svjedočenja nakon Kennedyjevog ubojstva, Oswaldova supruga je rekla kako je meta bio Connally, a ne Kennedy, a to je ponovila u novom svjedočenju 1978. godine.
Osim toga, ništa nije ukazivalo na to da Oswald ima bilo kakve neprijateljske osjećaje prema Kennedyju. Upravo suprotno, podržavao je njegovu politiku.
Nikome, pisao je svojevremeno LA Times, nije jasno zašto su se ovakvi dokazi ignorirali u službenim istragama, a glavno pitanje do danas je ostalo neodgovoreno – tko je iz Oswaldovog adresara istrgao stranicu s popisom ljudi koje treba ubiti.
Na to je pitanje pokušao odgovoriti agent Howard. Prvi njegov odgovor je bio da je to napravio tadašnji šef FBI-ja J. Edgar Hoover, jer nije želio da se ime agenta Hostyja spominje u istrazi.
Drugi odgovor je da je to napravio Lyndon Johnson, koji pak nije htio da njegovog bliskog prijatelja Connallyja upliću u istragu, pa možda čak i okrive za atentat.
Oko Kennedyjevog ubojstva već godinama kruže razne teorije, a autor i novinar LA Times James Reston koji je napisao više knjiga o Kennedyjevom ubojstvu tvdi da se nijedna teorija ne poklapa s Oswaldovim stilom života. Oswald, piše Reston, nije bio hladnokrvni ubojica i teorija da se Kennedy slučajno našao na vatrenoj liniji i dobio metak namijenjen Connallyju, koji se vozio s Kennedyjem u trenutku ubojstva, za Restona je jedna od onih u koju najviše vjeruje.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
O.K., ne trebaš ići daleko, pokucaj na vrata sadašnjem šefu CIA - e, on zna sve i svi oko njega. Samo pazi da i ti ne bi prošao kao JFK........
nećeš nikad doznat