Prema Izvještaju o uključivom rastu i razvoju Svjetskog ekonomskog foruma, od promatranih 109 zemalja svijeta, život u Hrvatskoj 53. je po kvaliteti. Našu zemlju izvještaj je u nekim elementima proglasio iznenađujuće razvijenom, u nekim užasno lošom za život, no dvije stvari upadaju u oči već letimičnim pregledom; lako za to što Hrvatska nije uvrštena među 30 razvijenih industrijskih zemalja, nego još ima i katastrofalnu zaposlenost. S druge strane, nikoga neće iznenaditi da je trenutno najbolje mjesto za život Norveška, da je Njemačka na 14. mjestu, SAD 23. i tome slično.
Riječ je o načinu vrednovanja kvalitete života u pojedinoj zemlji tako da se, osim BDP-a, gledaju i korist koju od BDP-a ima cjelokupno društvo, odnosno obični građani, dostupnost zdravstvene skrbi, kvaliteta okoliša, socijalna zaštita, opasnost od gladi i slične stvari. Hrvatska je tako prema ovakvom gledanju na stvari 23. među zemljama koje su izvan 30 najrazvijenijih zemalja na svijetu, recimo da po osobnom dohotku spada u gornju srednju klasu svijeta, dobro, malo pri dnu te klase u koju su nas strpali. Ono što boli jest to da je prema svim statističkim pokazateljima zajedno, kvaliteta života u njoj pala u pet godina čak 5,98 posto. Teži pad imaju samo zemlje poput Lesota, Ruande, Mauritanije koja je u međuvremenu pretrpjela eksploziju al-Kaidinog džihadizma i slično.
Od razvijenih zemalja, sličan pad pretrpjele su još samo Slovenija i očekivano Španjolska, te Grčka u kojoj su stotine tisuća ljudi osiromašili ispod granica očekivanih za jednu članicu EU-a. Hrvatski BDP čak i nije neki problem, od zemalja izvan skupine 30 razvijenih Hrvatska je po BDP-u po stanovniku na 7. mjestu, između Urugvaja i Venezuele, ali je zato po razvojnim prilikama građana, socijalnoj pravdi i svemu ostalom tek na 69. mjestu, rame uz rame s, primjerice, Albanijom. I sad slijedi cijeli niz iznenađenja. To što je u Hrvatskoj proteklih godina BDP uglavnom padao, čak nije niti nekakva hrvatska posebnost. Malo koja zemlja je ostala imuna na globalnu krizu koju se sve češće tumači i kao strukturnu krizu kapitalizma.
Po tome je Hrvatska na 29. mjestu izvan onih iz top-30, odnosno 59. uzevši u obzir svih 109 zemalja. Po pitanju socijalne uključenosti stoji čak i jako dobro, 33. na listi svih 109, ali je zato među gorima po pitanju međugeneracijske pravde. Prevedeno, to znači da su naši umirovljenici toliko na rubu društva kao i oni u Maroku, Panami ili Kolumbiji, odnosno, u tolikoj mjeri im je uskraćeno sve ono dobro u društvu da žive na razini kakve gospodarski neusporedivo slabije i društveno neusporedivo gore uređene zemlje nego što je Hrvatska. Daljnje tablice još detaljnije pokazuju kako stoje stvari. Jedan od najgorih problema u Hrvatskoj je užasno niska zaposlenost – samo 42,7 posto, u EU jedino je gora Grčka.
Posljedično nam je javni dug 86,7 posto u odnosu na nacionalni BDP. Mada, i u EU postoje zemlje u kojima je stanje duga čak i gore nego kod nas, pa je i naših 23 posto rasta duga u tih pet promatranih godina očekivano. Problem je u tome što ona šačica zaposlenih, među kojima onih koji doista proizvode ima još i bitno manje, sve to guraju svojim radom. Ako je suditi prema izvještaju, apsolutno je besprimjerno govoriti o slaboj produktivnosti hrvatskih radnika – 53.602 dolara godišnje, jer ona je u našoj zemlji u rangu Estonije, Portugala, Češke, Novog Zelanda, redom razvijenih zemalja i neusporedivo bolja od, primjerice, jedne Bugarske s nekih 40.000, Rusije 47.000, Rumunjske 38.000...
Jedna od stvari koja u Hrvatskoj jako dobro funkcionira, još uvijek, koliko god s pravom svakog dana strahujemo i za to, jest zdravstvo. Tako da prosječan hrvatski građanin može računati da će doživjeti kakvih 69 i pol godina u pretežno dobrom zdravstvenom stanju, u svakom slučaju takvom da može brinuti sam o sebi. Dostupnost obrazovanja nam je također relativno dobra, otprilike kao u nekim skromnijim zemljama EU-a, također i ravnopravnost dostupnosti obrazovanja. Al inam je zato kvaliteta obrazovanja katastrofalna, u rangu grčkog ili slovačkog, u EU smo po tom pitanju bolji samo od Bugarske i Rumunjske. A usporedba kvalitete obrazovanja sa zemljama izvan EU-a?
Recimo to ovako, ako se netko sjeća domovine fiktivnog lika iz anarhoidne političke satire Borat... Naravno, govorimo o Kazahstanu, i mi smo tu negdje. I dok nam je infrastruktura iz nekog razloga u rangu nekih od doista najrazvijenijih zemalja svijeta, poput Koreje ili Švedske, govorimo o struji, vodi, u pogledu korupcije i političke te poslovne etike od nas je bolje ocijenjen opet onaj isti Kazahstan. To je poražavajuće imajući u vidu da je riječ o zemlji koja zapravo nema funkcionalnu demokraciju, u kojoj također postoji kultura oligarha, ne postoji pluralizam medija i slične stvari.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ma genijalno... cemo i kome sluzi "23. među zemljama koje su izvan 30 najrazvijenijih zemalja na svijetu" pa tako puno puta.. haha da si samo sebi izgledamo bolji nego sta jesmo. Istina ima puno "gorih" zemalja - drzava za zivot ... prikaži još! ma mi se radije na takove ugledamo i usporedjujemo sa njima nego sa onima boljima. A ima ih puno vise daleko boljih od nas nego daleko gorih, to svi znamo. Ne znaci puno vecini usporedjivanje sa kazahstanom jer ljudi nisu bili zivjeli niti vidjeli kako to izgleda..