Prema prvim prijedlozima novog Zakona o sustavu domovinske sigurnosti i nove strategije nacionalne sigurnosti, potpredsjednik Vlade, zadužen za taj resor, postao bi, de facto, najmoćnija osoba u državi. Gotovo kao i predsjednik Vlade! U novom Plenkovićevu kabinetu ta je pozicija rezervirana za Damira Krstičevića. HDZ-ov ministar obrane, proslavljeni ratni general, bivši zapovjednik 4. gardijske brigade (naprasno umirovljen nakon potpisivanja pisma 11 generala iz 2001.) bio je najglasniji zagovornik novog koncepta koji bi trebao ući u proceduru donošenja sredinom 2017. godine.
"Nismo sigurni da će se Mostu svidjeti što ministar Krstičević, kao glavni koordinator tog projekta nove hrvatske Domovinske i nacionalne sigurnosti, planira učiniti", kaže jedan od sugovornika Expressa upoznat sa stajalištima Mosta, partnera HDZ-a u vladajućoj koaliciji.
Prema nekim informacijama, koje su, doduše, neslužbene, u Mostu su doista prilično zabrinuti. Mostovci su uznemireni mogućnošću da njihov ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić bude gurnut na marginu odlučivanja i spušten na razinu "više jednakih" u budućem ustroju.
"Most, recimo, smatra da je borba protiv pojavnosti političke korupcije i organiziranog kriminala jednako važna kao i borba protiv terorizma radikalnih islamskih skupina. Glavni nositelj je MUP i njegove službe, poput PN Uskoka, u suradnji sa sigurnosnim službama i DORH-om. Sustav funkcionira i Most neće dopustiti da se zapravo oslabi novim zakonskim rješenjima koja, uz dužno poštovanje prema predlagatelju, mogu nalikovati na još jedan eksperiment."
Tenzije između partnera u vlasti su sasvim vidljive. Dio ljudi iz vrha HDZ-a uvjeren je da Orepić, baš zbog novog zakona o sustavu nacionalne sigurnosti, možda stoji iza nekih od javnih napada na integritet ministra obrane Damira Krstičevića. Pa mu uzvraćaju različitim urotničkim konstrukcijama i fotografijama iz kafića koje plasiraju na manje poznatim, ultradesnim portalima. Isti sugovornici iz HDZ-a tvrde da Orepić želi oslabiti Krstičevićevu političku poziciju kod Plenkovića i suziti njegovo područje utjecaja.
No silovita je ažurnost kojom su HDZ i Krstičević krenuli u stvaranje baze za novu strategiju i zakon. I to nešto govori. Vlada je odlukom od 3. studenog 2016. osnovala Povjerenstvo za izradu nacrta prijedloga Strategije nacionalne sigurnosti i nacrta prijedloga Zakona o sustavu domovinske sigurnosti. Prva sjednica održana je već 11. studenog.
"Temeljni cilj je redefiniranje koncepta nacionalne sigurnosti koji će u skladu s recentnim, unutarnjim i vanjskim, geopolitičkim i gospodarskim promjenama i okolnostima štititi vitalne nacionalne interese i promovirati temeljne vrijednosti hrvatskog društva, štititi integritet hrvatskog državnog područja i sigurnost svih naših građana", tada je zadovoljno zaključio Krstičević.
Još je jedna primjedba na Krstičevićevu inicijativu:
"Teško se oteti dojmu da su polazišta ista kao iz doba Oreškovićeve vlade, odnosno mandata bivšeg potpredsjednika vlade i bivšeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka. A znamo kako je s njim završilo i na koji način su, izvaninstitucionalno, pokušali premostiti cijeli sustav nacionalne sigurnosti koji tada nije bio pod kontrolom HDZ-a, a nije ni sad."
Doista, u upućenim krugovima znalo se koliko je Karamarko bio opterećen vlastitim pozicioniranjem u sigurnosno-obavještajnom aparatu. Zadnjih 15 godina on je bio jedan od najutjecajnijih kreatora sustava. Njegova je bila koncepcija spajanja obavještajne i kontraobavještajne službe. Ukinuti HIS (Hrvatska izvještajna služba) ucijepljen je u SOA-u (Sigurnosno.obavještajnu službu), koja se prije toga zvala POA (Protuobavještajna služba).
On je, nakon serije dramatičnih likvidacija na zagrebačkim ulicama u Sanaderovu mandatu, postavljen za šefa SOA-e. I prije toga bivši predsjednik HDZ-a zagovarao je stvaranje sustava domovinske sigurnosti u Hrvatskoj po modelu onoga koji je uveden u SAD-u nakon napada sljedbenika Osame bin Ladena na World Trade Center 2001. No nije mu išlo unatoč solidnoj medijskoj promociji.
Zadnji pokušaj učinio je tijekom mandata potpredsjednika vlade zaduženog za nacionalnu sigurnost, na koji se sad s oprezom poziva Most. Iskreno, teško je uspoređivati ciljeve i motive Karamarka i Krstičevića. Riječ o dvojici ljudi koji su potpuno drugačije formirani i, unatoč svemu spomenutom, teško je reći da Damir Krstičević ne razumije kako sigurnosno-obavještajni sustav funkcionira u demokratskom društvu.
"Istina, skupina generala unutar oružanih snaga htjela je dodatno razvlastiti predsjednicu, tj. smanjiti joj ovlasti. To se odnosi na novu strategiju i zakon o nacionalnoj sigurnosti. Njime su htjeli značajno ukinuti neke ovlasti predsjednici te ih potom proširiti na ministra obrane Krstičevića. No dobar dio prvotne strategije je zaustavljen. Projekt je prvotno zamišljen jako široko, ali neće kao takav zaživjeti. Ovlasti predsjednice ostat će kao i do sada, a projektom će se poboljšati koordinacija sustava", kaže nam sugovornik blizak predsjednici Kolindi Grabar Kitarović i premijeru Andreju Plenkoviću te dodaje da je cijeli projekt promjene zakona o nacionalnoj sigurnosti bio zapravo usmjeren protiv generala i ministra obrane Damira Krstičevića.
Cilj je bio i da se dobri odnosi između njega i predsjednice stave na kušnju, tj. da se dobrano poljuljaju. No u tome, kažu oni bliski predsjednici, nisu uspjeli.
"Predsjednica i ministar obrane sad jako dobro surađuju", kaže nam naš sugovornik dodajući kako su to poručili i predsjednica i ministar.
Inače, Kolinda Grabar Kitarović imala je pravo izabrati dva člana radne skupine koja radi na promjenama zakona o nacionalnoj sigurnosti, a izabrala je savjetnicu za nacionalnu sigurnost Maju Čavlović te bivšu SDP-ovu ministricu obrane Željku Antunović.
Naime, nakon što je brzo reagirala prilikom jednog sastanka u Crnoj Gori, njezine riječi doista svatko ozbiljno shvaća. Te večeri, u Podgorici, bili su pozvani predsjednici država, ali je bilo zabranjeno unošenje mobitela. Iako je to bilo strogo naglašeno, bilo je nekih iz predsjedničkih pratnji koji su se na to oglušili. No zato je Maja Čavlović vidjevši to pozvala nadležne službe, koje su odmah došle i uzele mobitele dotičnima.
Inače, predsjedničina savjetnica za nacionalnu sigurnost je školovana u SAD-u, prvo na Vojnom institutu u Virginiji, a potom na Sveučilištu George Washington. Na zagrebačkom FPZ-u završila je postdiplomske europske studije. Specijalnost su joj sigurnosna pitanja i ekonomski razvoj, a posljednje dvije godine, nakon izlaska iz HV-a, radila je u Institutu Hudson u Washingtonu kao vojnopolitička analitičarka.
Specijalizirana je za migrantske krize, Bliski istok i nacionalnu sigurnost. Što se tiče, pak, izbora SDP-ove veteranke Željke Antunović, predsjednica se na nju odlučila jer je riječ također o stručnoj osobi, nekadašnjoj ministrici obrane, koja je među vojnicima i vojnikinjama na glasu kao najbolja ministrica obrane.
"Stručna je, ozbiljna i vrijedna, a ljudi iz sustava je iznimno cijene", kaže nam sugovornik blizak predsjednici, koja je Željku Antunović prije gotovo dvije godine imenovala i članicom Vijeća za Domovinsku sigurnost.
Što se tiče same promjene zakona o nacionalnoj sigurnosti poanta mora biti, smatraju na Pantovčaku, ali i u Ministarstvu obrane, ne stvaranje novog sustava, nego sinergija postojećih zbog što bolje obrade podataka.
No javno deklarirani ciljevi ove reforme su redefiniranje sustava nacionalne sigurnosti pa je, u najmanju ruku, čudno da ne postoji jasna i dubinska analiza postojećeg stanja. Drugo, postavlja se teza o proizvoljnosti cijelog postupka.
Dojam koji imaju stručnjaci da je Krstićevićeva inicijativa pokrenuta kako bi se opravadao niz novih rješenja koja, prije svega, koncentriraju veliku količinu moći i ovlasti u uskom krugu ljudi. Zapravo, dvojice: predsjednika Vlade RH i njegova potpredsjednika za domovinsku sigurnost.
U njihovim rukama, dakle, koncentrira se velika moć i velike ovlasti. Treće, što je s ministrima koji, također, po prirodi posla sudjeluju u segmentu domovinske sigurnosti? Kome su oni podređeni: kolegi ministru, koji je ujedno i potpredsjednik Vlade za domovinsku sigurnost ili premijeru? U kojoj će funkciji biti dosadašnji Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS)?
Ono, prema zakonima koji obuhvaćaju sigurnosne službe, obavlja stručne i administrativne poslove za Vijeće za nacionalnu sigurnost i Savjet za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija te poslove koji predsjedniku Republike i Vlade omogućuju nadzor nad radom sigurnosno–obavještajnih agencija i tijela sigurnosno-obavještajnog sustava.
