Boris Ratnikov djeluje kao umirovljeni KGB-ovac, što znači da u njegovom slučaju izgled ne vara. Ovaj bivši general bio je visoko na popisu KGB-ovih moćnika u vrijeme Hladnog rata, kad se SSSR pouzdao u natprirodne sile da mu pomognu u borbi protiv neprijatelja.
"Gotovo svi ljudi koji su posjedovali natprirodne, posebne mogućnosti bili su pod okriljem KGB-a. Ne možete ni zamisliti koliki se rat mozgova tu odvijao, a vjerujte da nimalo ne pretjerujem kad kažem da je nekad bila riječ o astralnim bitkama", prisjeća se Ratnikov.
Nakon kolapsa Sovjetskog Saveza, 'stotine milijuna' ljudi zahtijevalo je od osoba koje 'prakticiraju čarobnjaštvo' da se bore putem telepatije, na daljinu, za svoju zemlju. Kako su godine prolazile, tako je Ratnikov postajao sve poznatiji kao Merlin iz moskovskog Kremlja i jedan od nekolicine koji su mogli pristupiti 'jedinstvenom informacijskom polju' i koji su predvidjeli da je "rat na Kosovu tek prvi korak u pokušaju preuzimanja kontrole nad Rusijom".
Kako se Rusija sve više mučila 1990-ih, tako je Ratnikov sve više koristio svoje telepatske sposobnosti kako bi spriječio rat na granici s Kinom, kako bi zaustavio izručenje Kurilskih otoka Japanu i kako bi prekinuo pokušaje stranih parapsihologa da preuzmu misli predsjednika Borisa Jeljcina.
Ratnikov upozorava i da se danas sve više koristi parapsihološko oružje, koje je strašnije od atomskog, "jer se njime mogu preuzeti umovi milijuna ljudi, koji će se tako pretvoriti u zombije".
Ali kad je NATO prijetio da će početi bombardirati tradicionalne ruske saveznike - Srbe, Ratnikov i njegova ekipa shvatili su da trebaju pojačanje.
I tako im je nekoliko tjedana prije početka bombardiranja u pomoć uskočio Georgy Rogozin, zamjenik bivšeg šefa sigurnosti predsjednika, a ujedno i muškarac koji je tvrdio da može oživiti duše pokojnika. On je proučavao fotografije američke državne tajnice, Madeleine Albright, te je ubrzo pao u dubok, hipnotčki san.
Dok je bio u tom stanju potpune obuzetosti, Rogozin je navodno komunicirao sa svijesti gospođe Albright, te je otkrio njezinu duboku, patološku mržnju prema slavenskom narodu.
"Albright se nije mogla pomiriti s činjenicom da je Rusija posjedovala najveće svjetske rezerve minerala. Prema njezinom mišljenju, ruske rezerve u budućnosti nisu smjele ostati u rukama jedne zemlje, nego su trebale pripasti cijelom čovječanstvu, pod nadzorom, naravno, SAD-a", prisjeća se Ratnikov.
I tako su čelnici Rusije saznali da SAD želi Sibir i da se neće smiriti dok se ne dočepa najvećeg ruskog odlagališta minerala.
Teorije urote kao utjeha
Naravno da je u kasnim 1990-im godinama Ratnikova teorija urote bila tek jedna u nizu besmislica koje su kolale Rusijom. Tvrdnje da je Amerika potajno podupirala čečenske separatiste, da je CIA manipulirala cijenama goriva kako bi srušila sovjetsku ekonomiju i da biste trebali držati otvorenu staklenku s vodom na televiziju kako biste ozdravili, bile su ideje koje su 'zabavljale' Ruse kako ne bi vidjeli druge stvari koje su im se događale u susjedstvu.
Terije urote djelovale su kao utjeha za nedaće koje su ih snašle, te se loptica odgovornosti mogla lakše prebaciti na drugi teren, jer kako drugačije objasniti kako se moćni Savez, preko noći, srušio i uzdrmao do temelja.
Većinu 21. stoljeća takve su teorije zavjere predstavljale tek povijesni kamenčić spoticanja kojem većina nije pridavala pretjeranu pažnju.
No kad je u pitanju služeni stav Kremlja, one nikad nisu bile daleko od istine. Njima su se objašnjavale revolucije koja su potresle Gruziju, Ukrajinu i Kirgistan, jer se smatralo nemogućim da je riječ tek o geopolitički izazvanim reakcijama građana.
I dok je krajem 1990-ih čak i Rusija koračala prema modernim stavovima, ostavljajući po strani astralne zrakoplove, čitanje misli i zombije, Ratnikove tvrdnje bi tu i tamo dospjele u javnost, ali kilometrima udaljene od svoje stare slave.
2007. godine mehaničar Alexander Sibert obavijestio je predsjednika Vladimira Putina o navodnim mislima Madeleine Albright.
Putin je tad na to odmahnuo rukom i izjavio: "Takve misli su svojevrsna politička erotika. Možda nekome pružaju zadovoljstvo, ali teško da će uroditi nečim pozitivnim". Iako je vjerovao da su postojali određeni stranci, grozničavih umova, koji su se planirali domoći ruskog bogatstva, nije vjerovao u detalje kakvima su ga obasipali Ratnikov i njegovi kolege.
Doduše, sve se promijenilo prije nekoliko godina, kad je Putin treći put izabran za predsjednika, a Ukrajinci su svrgnuli Viktora Janukoviča.
Ruske trupe brzo su organizirale referendum i umarširale u Ukrajinu dovodeći posljedično rusku ekonomiju na koljena zahvaljujući sankcijama i rušenju cijene nafte koje su uslijedile.
U sljedećih 18 mjeseci, Rusija se preobrazila u gospodarstvo u raspadu koje se utapa u diktaturi. A Kremlj je morao još jednom pronaći dežurne krivce u obliku zapadnih sila, pa su uslijedile prozivke fašista u Kijevu, CIA-inih tajnih agenata koji manipuliraju Ukrajincima i dogovora između Washingtona i Rijada kojim su snizili cijele nafte.
Tako su i Ratnikove vizije ponovno ugledale svijetlo dana, te je počeo vraćati svoju staru slavu.
Još je 2012. godine zamjenik premijera, Dmitry Rogozin, izjavio da 'gospođa Albright želi bogataše uputiti u smjeru Sibira, na veselje gospođe Clinton'. Albright je prozvana neprijateljicom naroda i u medijima, a krajem prošle godine čak je i Putin izvukao ovu temu iz naftalina, izjavivši: "Čuli smo od visokopozicioniranih službenika da nije pošteno da cijeli Sibir ostane pod okriljem jedne države - Rusije. Zašto to nije pošteno? Znači, pošteno je oteti Meksiku Teksas, ali nije pošteno da mi radimo na svojoj zemlji, ne, trebamo je podijeliti".
'SAD bi da Rusija ne postoji'
Iako nije naveo o kojim visokopozicioniranim osobama je riječ, prije nekoliko tjedana Nikolai Patrushev, ruski tajnik Vijeća sigurnosti i jedan od najbližih Putinovih suradnika izjavio je u intervjuu da bi SAD najradije da Rusija ne postoji, jer posjeduje velike resurse.
"Amerikanci vjeruju da kotroliramo resurse ilegalno i, prema njihovom mišljenju, ne koristimo ih onako kako bi se trebali koristiti. Sigurno se sjećate bivše američke državne tajnice Madeleine Albright i njezine tvrdnje da ni Daleki istok ni Sibir ne pripadaju Rusiji", rekao je Patrushev.
Patrushevu teorije zavjere nisu nimalo strane (tvrdio je da je CIA izazvala raspad Sovjetskog Saveza i da su mirovne snage pomogle u širenju tzv. euromajdanskog pokreta u Ukrajini), no on više ne ponavlja tek izlizane fraze, jer Kremlj više nije zadovoljan kad njegovi službenici tek recitiraju hipotetske teorije, već svim silama želi dokazati da SAD aktivno radi na rascjepkavanju Ruske Federacije.
Putin i njegovi čelnici vide tajne urote i planove tamo gdje ih nema, te pretjeruju s usađivanjem paranoje u glave svojih građana, smatraju zapadnjaci, te upozoravaju da na to ne bi trebalo ovlaš odmahivati rukom, s obzirom da je riječ o velesili. A ako ona ozbiljno shvati da joj svi rade o glavi, tko zna na koji način bi se mogla željeti osvetiti neprijateljima. Bar znamo da vojske imaju i više nego dovoljno.
No postoje ljudi koji smatraju da većina Rusa ne doživljava ozbiljno moskovske optužbe i teorije i da je nacionalna histerija kratkog vijeka, te se brzo pomiče s jedne teme na drugu.
Svejedno, 28 posto Rusa navodno vjeruje da je Sovjetski Savez doživio krah zbog stranih teorija urote, a 2013. godine jedna anketa je pokazala da gotovo pola građa Rusije vjeruje u neku tajnu globalnu vladu koja vuče poteze izvan granice Rusije.
Zato se i na bilo kakvu pomisao odvajanja Sibira gleda kao na poteze vanjskih sila koje tamošnjim građanima, kod kojih posljednjih godina jača nacionalizam, upravljaju kao marionetama.
Činjenica je da Sibir osigurava 90 posto Rusije s plinom i pruža 70 posto nafte, te se ljudi u Moskvi bogate na njihov račun, od čega Sibir i nema neke koristi.
Sibir čini 77 posto ukupne ruske kopnene površine, a istodobno tamo živi 3.1 čovjeka po kvadratnom kilometru, pa predstavlja svojevrsni zasebni svijet i ne čudi ideja o odvojenom entitetu. Koju Moskva pak pokušava ugušiti po svaku cijenu, pa makar se pozivala i na urote i u pomoć pozivala paranormalnu pomoć, piše Daily Beast.
