"Imao je sve šanse ovog svijeta da postane stvarni reformator, ali kad imate svu moć ovog svijeta u svojim rukama, i brdo savjetnika koji ne pokazuju nikakav otpor ili različitost mišljenja, onda prestanete slušati", kaže o saudijskom de facto vladaru Mohammedu bin Salmanu američki politički analitičar za The Washington Post.
Priča o njegovoj autokratskog i sadističkoj, a ne samo prosvijetljenoj i reformatorskoj strani, izašla je u javnost nakon nestanka i vjerojatnog ubojstva Saudijca i novinara Jamala Khashoggija koji je, sudeći po dokazima, otet u saudijskoj ambasadi u Istanbulu te ubijen.
"Samo nam se sanjari smiju pridružiti", rekao je tada Mohammed bin Salman, kojem se uskoro u Rijadu bliži druga takva konferencija, a svijet je mnogo manje oduševljen mladim princom. Mnogi su, u želji da ih se ne povezuje s pričom o Jamalu Khashoggiju, naglo otkazali sudjelovanje.
Drugima je, pak, i dalje nejasno kako šarmantni princ može stajati iza takvog barbarstva (šuška se o komadanju tijela, uvezenih 15 izvođača i ispitivanju prije smrti) pa ga Bijela kuća, veliki obožavatelji i saveznici protiv Irana, zapravo brane.
Treća struja, pak, kaže da je princ puno previše pametan i želi se dodvoriti zapadu kako bi mu nešto ovako uopće palo na pamet. Previše je vremena proveo "zavodeći Zapad" da bi sada na ovaj način rasturio stvar, pa smatraju da ako iza toga i stoje Saudijci, to je "pobunjena" frakcija nacionalista iz sjene kojima se nije sviđalo pisanje reformatorski orijentiranog Khashoggija koji je živio u SAD-u, a u ambasadu je otišao kako bi podigao papire potrebne za svadbu.
"Nema šanse da se ovako nešto desi bez dozvole MBS-a (skraćenica za princa), kaže nekadašnji američki diplomat s puno iskustva sa Saudijcima i to tijekom nekoliko administracija. Kaže i da oni koji smatraju da je princ nekakva antiteza dosadašnjem konzervativnom i plemenskom vodstvu jako griješe, te da on samo igra lukavu igru jer shvaća da se mora odmaknuti od nafte, prizvati investitore i imati saveznike protiv jedine prave regionalne konkurencije - Irana.
"On uopće ne skriva da je autoritaran, to nije tabu riječ niti se toga srami. Vidi se kao mesiju, čovjeka koji će stvarati povijest i kojega će pamtiti kao nekoga tko nevjerojatno mnogo mari za svoju zemlju", kaže diplomat koji je, kaže Washington Post, htio ostati anoniman.
Neki ga na Zapadu vide kao Lee Kuan Yewa, premijera koji je modernizirao Singapur, dok sam princ preferira Kinu, sa čvrstom autoritarnom rukom i ekonomijom u uzletu. Sam je za sebe, za Bloomberg, rekao kako "se nikada nije nazvao reformatorom".
Oni zapadnjaci, tvrdi utjecajni američki medij, koji su šokirani ovakvim "gaženjem" onih koji ne misle isto samo nisu detaljno pratili kako se princ razračunava sa takvima.
Čovjek je to koji je mimo svoga oca, formalnog kralja, prvo "odradio" čitav niz smaknuća, onda uhićenja i oduzimanja bogatstva - nisu bile pošteđene niti aktivistkinje niti daljnja, besramno bogata rodbina za koju je smatrao da će ga "zaklati pri spavanju".
Suđenja jedva da je bilo, često ga i nije bilo, a obiteljima nestalih i utamničenih bi se prijetilo da ne progovore o stvarima koje se događaju. Usprkos tome, svjestan je koliko je moćan, pa je jednu aktivistkinju dao uhvatiti na način da je ispred njezine kuće bilo toliko svjetala i ljudi da je cijeli kvart došao vidjeti što se zbiva, a onda im je rečeno da "bolje da o tome nikada ne govore".
Yahya Assiri, aktivist za ljudska prava koji živi u Londonu, kaže kako je atmosfera straha opipljiva. Na sigurnim chatovima gdje se okupljaju oni koji dijele informacije o kršenjima ljudskih prava ima sve manje i manje korisnika. Princ je uspješan u tome da nametne tišinu.
"Mnogi su u zatvoru, neki se boje, neki su nestali i ne znamo ništa o njima", rekao je Assiri.
Glave, kaže, ne dižu niti hiper-nacionalisti koji se boje po pitanju bilo čega usprotiviti princu, potomku Abdulaziz ibn Sauda koji je osnovao kraljevstvo Saudijske Arabije, ujedinivši plemena. On je sin njegovog sina Salmana te njegove treće žene.
Kad je Salman, nakon smrti brata Abdullaha 2015., postao kralj unaprijedio je MBS-a, već tada na visokoj funkciji, u ministra obrane. Upravo je tada Mohammed prvi puta došao pod "povećalo" Obamine administracije.
Državni tajnik John Kerry tada ga je "uzeo pod svoje krilo", bio je svjestan da je riječ o klincu koji će griješiti i bolje da se odmah navikne da će, barem izvan Saudijske Arabije, biti onih koji će mu se usprotiviti, a Mohammed je, barem tada, htio da mu se "kaže kada je u krivu".
Svađao se s Amerikancima oko rata u Siriji i Jemenu, te odnosa prema Iranu ali je bio svjestan da se kraljevstvo mora diverzificirati, posebno kada je riječ o mladoj i obrazovanoj populaciji. Ne može ostati na istome.
Salman je stavljen i da napravi 15-godišnji plan restrukturiranja Aramca, goleme državne naftne kompanije. Svijet je bio oduševljen planom, a Kerry je i dalje gradio odnose s princem koji, navodno, samo "nabada" engleski. Ipak, oduševio je sve kada je u Washingtonu, nakon radne večere u Kerryjevoj kući, sjeo za klavir i fantastično odsvirao nekoliko Beethovenovih sonata.
Već spomenuti anonimni diplomat rekao je kako je "Kerry bio, po mom mišljenju, pretjerano pozitivan oko princa".
I prije no što se pozicionirao u Bijeloj kući, Trump je MBS-a vidio kao sredstvo kroz koje može sagraditi čvrste veze sa Saudijskom Arabijom i, ono što mu je najdraže, poništiti sve što je Obama gradio u kontekstu odnosa s Iranom, te pitanju Izraela-Palestine. Dok je Trump vodio razgovore s ostarjelim kraljem, njegov zet i savjetnik Jared Kushner zbližio se s MBS-om kojeg sada žustro brani.
Restrukturirao je Saudijsku ekonomiju, MBS se pokrenuo i 2017. liberalizirao dijelove kraljevstva i ekstremno konzervativne navade. Smanjio je snagu i doseg vjerske policije, promovirao je kulturu zabave i otvorio kina te dopustio ženama da voze.
Socijalne strukture kraljevstva, Mohammed je često govorio, nisu autohtone Arabiji već su posljedica zaokreta zemlje prema konzervativizmu početkom osamdesetih kada su sunitski konzervativci mobilizirani kako bi bili "zid" spram revolucije u šijitskom Iranu.
No, posve je jasno kako njegov cilj nije demokracija u Saudijskoj Arabiji, te kako se ne planira odmaknuti od apsolutne monarhije. Klerici koji se nisu pristali prilagoditi, ili ih se vidjelo kao previše samostalne, se bacalo u zatvor.
"Kada govorimo o političkoj reformi, bio je reakcionaran kao i vehabski politički establišment. Nekada je kraljevstvo vodio konsenzus više prinčeva seniora, a sada je sve u rukama jednog čovjeka koji, tu i tamo, dobije neki savjet od oca", kaže David Ottaway, stručnjak za kraljevstvo pri Wilson Centru.
Drugi kažu da stari kralj uopće nije neaktivan, i da zapravo preko sina gura svoju finalnu agendu.
Zaključak je kako je mladi, revolucionarni princ zapravo mnogo mračnija figura negoli se većini činilo. Prošloga proljeća, dok se čekalo da žene zasjednu u svoje automobile, sve one žene koje su godinama vodile kampanje da im se da pravo da voze su, potajno, utamničene.
"Otkrivamo kako je ovaj novi kralj drugačiji od onog što smo mislili. Mračna strana postaje sve mračnija", kaže Ottaway.
Kada je između Obamine administracije i Trumpove naučio engleski i došao u posjetu, mnogi su u Kongresu prosvjedovali radi dolaska princa koji je, prema njima, odgovoran za civilne smrti u Jemenu. To su, govorio je Mohammed, njihove interne stvari koje ne umanjuju važnost Kraljevstva kao strateškog partnera SAD-a.
Upravo je zato dio Kraljevstva u šoku jer SAD, skupa sa svijetom pokazuje tako mnogo interesa o Khashoggijevoj sudbini kada je to "interna stvar" koja se, gotovo nevjerojatno, dogodila na stranom tlu.
Nestanak i vjerojatno ubojstvo "čovjeka koji je bio disident i rado na Zapadu ima veze sa svima nama. Čak i ako to rade radi unutarnje politike, moraju biti spremni obračunati se s reakcijom svijeta", kaže anonimni izvor. Tu se, moguće je, ipak vidi prinčevo neiskustvo sa ostatkom svijeta i u vanjskopolitičkim odnosima.
