Sudanski predsjednik Omar al-Bašir godinama je vodio karijeru koju je definirao rat. Došao je na vlast u vojnom državnom udaru 1989. godine i vladao je (tada) najvećom afričkom državom, dok 2011. nije nastao Južni Sudan.
Sada je, napokon, nakon tri desetljeća, maknut sa vlasti i u kućnom je pritvoru.
Kada je preuzeo vlast Sudan je bio usred 21-godišnjeg građanskog rata između sjevera i juga. Iako je njegova vlada potpisala sporazum da se taj konflikt završi do 2005., drugi je izbijao u isto vrijeme, u zapadnoj regiji Darfur, gdje je predsjednik Bašir optužen da je kriv za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti od strane Međunarodnog kaznenog suda (ICC).
Usprkos nalogu za uhićenje koju je izdao ICC, piše BBC, dobio je na izborima 2010. i 2015. No, njegovu je posljednju pobjedu obilježio i bojkot glavnih opozicijskih stranaka.
Uhićenje je dovelo do međunarodne zabrane putovanja. Međutim, Bašir je u diplomatskom svojstvu posjetio Egipat, Saudijsku Arabiju i Južnu Afriku. Ubrzano je morao napustiti Južnoafričku Republiku 2015. kada se počelo na sudu raspravljati bi li ga trebalo uhititi i predati.
Kada je potpisao mirovni sporazum s Garangom i njegovim Pokretom za oslobođenje Sudana posebno se potrudio da dogovor ne bude poraz.
"Nismo to potpisali kad smo bili slomljeni, nego na vrhuncu naših pobjeda", rekao je.
Optužbe protiv Omara al-Bašira su sljedeće.
Optužuju ga za genocid nad etničkim grupama Fur, Masalit i Zaghawa. Fizičko i tjelesno zlostavljanje članova tih grupacija. Građenje čitavog sustava koji njihove živote dovodi u pitanje.
Zločini protiv čovječnosti - ubojstva, eksterminacije, nasilni transferi, silovanje i mučenje. Tu su i ratni zločini, napadi na civile u Darfuru, te pljačkanje gradova i sela.
Njegov je cilj bio zadržati Sudan jednom državom, no referendum o secesiji bio je dio "mirovnog paketa". Na referendumu u siječnju 2011. oko 99 posto onih koji su glasali (na jugu) tražili su odcjepljenje i nova je država proglašena šest mjeseci kasnije.
No, negira međunarodne optužbe da je podržao arapske Janjaweed milicije koje su optužene za ratne zločine nad crnim afričkim zajednicama.
Godinama se Bašir protivi ulasku UN-ovih plavih kaciga u Darfur, i što ga više kritiziraju to je on tvrdoglaviji.
Bašir je 1944. rođen na sjeveru Sudana u obitelj farmera. Tada je to bio dio egipatskog kraljevstva. Bio je član beduinskog plemena imena Al-Bedairyya Al-Dahmashyya. Pridružio se egipatskoj vojsci i brzo se probijao, a 1973. se borio u ratu protiv Izraela.
Malo se zna o njegovom privatnom životi. Nema djece, a u pedesetima se oženio za drugu suprugu, udovicu Ibrahima Šams al-Dina, koji se smatra ratnim junakom na sjeveru. To je bio primjer drugima, kaže, jer se za udovice treba pobrinuti. I druge je suradnike motivirao da se ožene udovicama (kojih je, na žalost, bilo mnogo).
Kao političkoj figuri uvijek mu je najvažnija bila vojska, dok je samo vođenje prepustio dvojici suradnika. Prvi je devedesetih Hassan al-Turabi, prominentni Suni musliman koji je do svoje smrti 2016. zagovarao Islamsku državu, i uvodio šerijatski zakon u sve provincije na sjeveru.
Onda je došao Osman Ali Taha, političar koji je ispregovarao sjever-jug mirovni dogovor. No, njegov se utjecaj smanjio kad je predsjednik htio zauzeti glavnu poziciju.
"Bašir ne želi da ga netko zasjeni", kaže analitičar Alex de Waal.
Njegova dugovječnost na poziciji, nadodaje De Waal, vjerojatno ima veze i s time što njegovi rivali u stranci manje vjeruju jedni drugima no što vjeruju Baširu.
No, politički nemir je nedavno dobio na momentumu. Prosvjedi diljem nacije prvo su krenuli u prosincu 2018. nakon što je vlada najavila rast cijena goriva i kruha.
I u nekim krugovima, to se pretvorilo u poziv da Bašir i njegova klika napokon odstupe. Deseci ljudi ubijeni su tijekom državnih disciplinskih postupaka, a stotine su poslane u zatvor.
Bašir je proglasio godinu dana dugo stanje uzbune u veljači 2019., preroštao je kabinet te sve državne guvernere zamijenio članovima vojske. Nije htio, rekao je, niti mrdnuti sa vlasti već kaže da "neka ga maknu na izborima".
To je vjerojatno, kažu analitičari, zato jer nije jako elokventan, za razliku od njegovog nekadašnjeg neprijatelja Garanga, koji je umro nedugo nakon što je postao potpredsjednik.
"On je čovjek kojem su jako važni dostojanstvo i ponos, ali je i jako temperamentan. Sklon je ispadima posebno ako ga je netko uvrijedio", kaže De Waal.
Kaže kako ga često i podcijene.
"On je pametniji no što se čini. Zna da nije vrhunski obrazovan, ali nevjerojatno primjećuje detalje", kaže De Waal.
Tijekom njegovog predsjedništva, punili su se džepovi kako je tekla nafta, manje je kontrole i revolucionarizirao se telekomunikacijski sustav. No, otkad se odvojio jug, ekonomija je nastradala jer je sa jugom otišlo i tri četvrtine nafte. Remenje se sada steže u Khartumu.
Bašir, koji je postao predsjednik kada je bilo kažnjivo smrću imati američke dolare, negirao je optužbe da je pristup vladinom novcu i novcu od nafte najveći uzročnik nemira u Darfuru.
"U stvarnosti, sve što se događa s Darfurom je tradicionalni konflikt oko resursa", kažu analitičari.
Bio je ljut i ponižen kada su u svibnju 2008. pobunjenici skoro ušli u njegov glavni grad.
Mnogi su se bojali izljev bijesa kada je 2009. pokazano da ga čeka optužnica za zločine protiv čovječnosti po pet točaka te ratnih zločina po dvije točke.
No, u veljači 2010. potpisao je prekid vatre s Jem pobunjenicima koji su napali Omdurman, preko Nila od Khartuma. Međutim Jem pobunjenici uskoro su napustili pregovore, rekavši da je Khartum opet napao Darfur.
Bašir je službeno rekao da neće stajati na putu južnom odcijepljenju, no od tada tenzije samo rastu.
Nadalje, Bašir će teško izbjeći optužnicu, a na sajtu bashirwatch.org detaljno su navedeni njegovi zločini. Smatra ga se odgovornim za smrt 300.000 ljudi, te za sudbine tri milijuna ljudi koji su morali pobjeći iz Darfura.
