Sad je već jasno da vojnici država NATO-a (američki, njemački, britanski, pa i slovenski) neće sudjelovati na 20. proslavi vojno-redarstvene akcije Oluje, odnosno na mimohodu 4. kolovoza u Zagrebu.
Je li riječ o hrvatskom diplomatskom fijasku, nepripremljenosti organizatora i je li u ovom slučaju riječ o pobjedi srpske diplomacije - teme su koje su ovih dana aktualne u visokim političkim krugovima.
I baš kako uvijek biva kod nas, političko prepucavanje i “jeftina” politika uzeli su maha na ovu temu. HDZ ovaj diplomatski neuspjeh pripisuje Vladi, odnosno MORH-u i MVP-u, no je li uistinu baš sva krivnja na njima?
Potpisnica poziva saveznicima je, uz premijera Zorana Milanovića, i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, pa se stoga nameće pitanje snosi li i predsjednica kao sukreator vanjske politike (kako piše u Ustavu) dio odgovornosti.
To više što je prije nego je zasjela na Pantovčak nekoliko godina bila druga žena NATO-a.
"Pismo, odnosno poziv poslala je i predsjednica. Pa valjda je onda i ona mogla potegnuti svoje veze s kojima se hvali i izlobirati dolazak saveznika?", pita se jedan visokopozicionirani član SDP-a.
I u njegovoj izjavi ima logike jer je važnost svojih dobrih odnosa s SADom Kolinda Grabar Kitarović isticala kad god je mogla u predsjedničkoj kampanji.
A tu i tamo to su isto govorili i visokopozicionirani dužnosnici HDZ-a, poput potpredsjednika te stranke Damira Jelića.
Jasna je međunarodna potpora, prije svega Njemačke, ali ja bih ovdje spomenuo i drugu potporu, a to je jasna potpora SAD-a. Svi se pitaju gdje je ona čitljiva.
Čitljiva je u tome što netko tko je visoko rangiran u NATO-ovu paktu ne bi mogao ni doći u mogućnost izbora da SAD nije dopustio kandidaturu, rekao je u jeku kampanje Jelić i dodao kako je kandidatura Kolinde Grabar Kitarović “posve programirana” u NATO-ovu paktu i SAD-u.
No predsjednica države u ovom je slučaju očito odlučila biti neutralna.
Ovo mišljenje dijeli i politički analitičar Žarko Puhovski, koji smatra da ona nije mogla ništa izlobirati jer je mimohod najavljen samo par mjeseci prije održavanja te se svim vojskama, koje su velike birokracije, u tako kratkom vremenu bilo nemoguće organizirati.
"Ne vjerujem da je predsjednica išta mogla napraviti, osim da je osobno nazvala Baracka Obamu, a onda da je on osobno naredio vojskama da se pojave na mimohodu u Zagrebu. No mislim da ona i ne može izravno do Obame", rekao je Puhovski i dodao da je mimohod nesuvisao potez Hrvatske vlade kako bi Zoran Milanović u Kninu izbjegao sramoćenje.
"Činjenica je da njega napadaju primitivni nacionalisti, ali mimohod se trebao početi organizirati još u rujnu prošle godine kako bi bili sigurni da će saveznici sudjelovati. Vojske su, naime, trome organizacije i ne mogu brzo djelovati. Čak i kad idu u rat njima treba mjesec dana da se organiziraju, a da dođu usred ljeta na mirnodopsku akciju potrebna im je uistinu iznimna motivacija", kaže Puhovski, pretpostavljajući da su svi znali, uključujući Vladu i predsjednicu, da savezničke vojske neće sudjelovati.
No ističe da im je alibi kako se barem pokušalo. Mišljenje analitičara Puhovskog dijeli i oporbeni HDZ.
S obzirom na to da je Žarko Puhovski u toj stranci okarakteriziran kao analitičar lijeve orijentacije, ova podudarnost u mišljenjima svakako je nešto novo u političkom svijetu naše zemlje.
"Prisiljen sam konstatirati da se Vlada pokazala toliko nespretnom u diplomatskoj priči da je ona dovela sebe u situaciju da joj se otkazuje dolazak na takvu jednu proslavu. To je nedopustivo", rekao je međunarodni tajnik HDZ-a Miro Kovač.
U HDZ-u objašnjavaju da je parada nemetnuta predsjednici države koja je na mimohod pristala nakon lobiranja pojedinih branitelja te je na kraju popustila i pristala na konsenzus.
Prije svega, trebala se organizirati međunarodna konferencija o Oluji na kojoj bi se upozorilo da je Oluja bila preduvjet za postizanje mira na ovim područjima. Oluja je donijela mir BiH, omogućila pregovore u Daytonu, spriječila genocid u Bihaću - rekao je visokopozicionirani izvor u HDZ-u, ponavljajući riječi Puhovskog kako se mimohod trebao organizirati godinu dana unaprijed.
No je li nedolazak saveznika uistinu pobjeda srpske diplomacije? Neki će reći da jest, neki da nije, a kada se uzmu u obzir sve činjenice gore izložene, Srbija na ovome jest uspješno poentirala, ali definitivno nije riječ o uspjehu njihove diplomacije.
"Besmisleno je govoriti da je ovdje riječ o utjecaju srpske diplomacije, oni su samo ovo pametno iskoristili, ali nemaju veze s otkazivanjima saveznika", rekao je Puhovski, a sam i srpski premijer Ivica Dačić nešto je slično izjavio.
Naime, nakon otkazivanja Slovenaca u njihovim medijima pojavile su se kritike na račun premijera Mira Cerera da mu vanjsku politiku vodi Beograd.
Dačić je tada odgovorio da slovenski mediji Srbiji pripisuju veći utjecaj nego što ga doista ima.
Sve u svemu, Oluja je Dan pobjede, dan kada je oslobođen okupirani teritorij Republike Hrvatske, i to su činjenice na kojima se treba temeljiti proslava, lišena političkih prepucavanja.