Privatnost na društvenim mrežama nikada nije niti izbliza bila tako kritična tema kao nakon otkrića o megamasovnom curenju podataka o korisnicima Facebooka pomoću kojih je Cambridge Analytica izrađivala profile korisnika i u predizbornim kampanjama. Brexit, Trump, Ted Cruz, mnoštvo drugih većih i manjih kampanja po svoj bi prilici prošle bitno drugačije da britanska tvrtka nije imala pristup podacima o rasi, spolu, inteligenciji, traumama iz djetinjstva ljudi koji su se do kraja otvarali na Facebooku.
Pa se postavilo pitanje; koliko je preventivno djelovao Mark Zuckerberg da se to ne bi dogodilo? 33-godišnji generalni direktor Facebooka pristao je 10. travnja svjedočiti u Kongresu. A kako je namjera Kongresa tamo dovući istog dana i direktore Googlea i Twittera, očito će taj dan ući u povijest SAD-a, vjerojatno cijelog svijeta. Na saslušanjima je inače relativno često bilo doslovno povijesnih trenutaka.
Hillary Clinton – 2013., saslušanje o Bengaziju
Bio je 23. siječnja kad je morala objašnjavati okolnosti oko napada militanata islamističke skupine Ansar al-Sharia iz 2012. na veleposlanstvo SAD-a u tom libijskom gradu, pri čemu su ubijeni veleposlanik Christopher Stevens i još trojica. Sporno je bilo zašto uoči napada nisu povećane mjere sigurnosti, za što je, prema optužbama, bila odgovorna tadašnja državna tajnica.
John Dean i Alexander Butterfield – 1973, afera Watergate (Nixon)
Dean je kao savjetnik predsjednika Richarda Nixona rekao da je predsjednik znao za prikrivanje provale u sjedište Demokratske stranke. 28. lipnja parlamentarac Howard Baker postavio je čuveno pitanje: „Što je predsjednik znao i kad je za to doznao?“ Nixonov pomoćnik Butterfield otkrio je nekoliko tjedana poslije da je Nixon snimao razgovore u Ovalnom uredu. Te su vrpce naknadno otkrile prazninu od 18 i pol minuta što Bijela kuća nije znala kako bi opravdala. Na kraju je Nixon morao podnijeti ostavku.
Sally Yates – 2017., istraga o miješanju Rusije u izbore
Bivša državna odvjetnica Yates svjedočila je da je savjetnika u Bijeloj kući Dona Mc Gahna obavijestila da im je tadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Flynn lagao o prirodi svojih razgovora s veleposlanikom u SAD-u Sergejem Kišljakom. Rekla je i to da je o mogućnosti da su Rusi u poziciji da možda ucjenjuju Flynna obavijestila i Ministarstvo pravosuđa.
Poručnik Oliver North – 1987., afera Iran-contra (Reagan)
Na površinu je isplivalo da je administracija Ronalda Reagana prodavala oružje Iranu kad je ta zemlja bila pod sankcijama. U zamjenu je, dogovorili su, Iran trebao osloboditi sedmoricu Amerikanaca koje je kao taoce držao Hezbolah u Libanonu. U međuvremenu je Reaganova administracija pomagala i ekstremno desnim kontrašima u Nikaragvi koji su se borili protiv legalno izabrane lijeve vlade Sandinista. U Kongresu su Demokrati strogo ograničili pomoć kontrašima, da bi ispalo da je samo dio novca koji je Iran platio SAD-u do SAD-a i stigao. I uto je poručnik North rekao: „Došao sam ovdje da vam kažem istinu; dobru, lošu i zlu.“ Otkrio je da je novac išao kontrašima i da je Reagan za to znao.
Lloyd Blankfein – 2010., financijska kriza
Dvije godine trajala je istraga Kongresa o uzrocima pucanja nekretninskog mjehura, da bi Blankfeinu, direktoru Goldman Sachsa, bilo postavljeno pitanje nije li to bio sukob interesa kod banaka koje su ljudima davale kredite, a onda se mešetarski kladile protiv tih istih ljudi, bez da su im to rekle. „U kontekstu tržišta, to nije konflikt“, odgovorio je Blankfein i zbog tih njegovih riječi vjerojatno se njime nije ponosio nitko od njegovih najbližih.
Joseph McCarthy – 1954., saslušanja o čistkama o vojsci
Senator iz Wisconsina McCarthy godinama je raspirivao paranoju po SAD-u o komunističkoj opasnosti. Pritom je „komuniste“ i „sovjetske špijune“ fantomski proganjao posvuda, u jednom trenutku i u vojsci. Usred saslušanja McCarthy je optužio čak i jednog od pomoćnika odvjetnika vojske Josepha Welcha za veze s komunistima. I tada mu je Welch gadno uzvratio, što se tada nije nitko usuđivao. „Do ovog trenutka senatore mislim da nisam shvaćao vašu okrutnost i bezobzirnost“, ošinuo ga je. McCarthy je pokušao nastaviti, a ovaj mu je opalio još jednu verbalnu šamarčinu: „Zar nemate baš nikakav osjećaj pristojnosti?“ Bio je to početak kraja McCarthyjevog lova na vještice.
Anita Hill – 1991.
Za pravnicu Hill čuo je cijeli SAD kad je na Capitol Hillu svjedočila o svom bivšem šefu Clarenceu Thomasu koji ju je pet godina seksualno zlostavljao dok je radila kod njega. A on je tada bio kandidat za Vrhovni sud. Pričala je da ju je stalno opsjedao pričama o seksu, o pornografiji, pozivao je vani. Koristio je svaku priliku i tako kroz pet godina. „Nisam činio ništa od onoga što ona tvrdi i ne znam što bi je uopće moglo ponukati na takve tvrdnje“, branio se Thomas. Njegov izbor na kraju je Senat potvrdio jako tijesnom većinom, sa 52 prema 48.
