Zagrebački restoran Brewbites je danas pravo carstvo američke kuhinje u srcu metropole, a njegov chef Mario Vešligaj rado dijeli svoja iznimna kulinarska iskustva, stečena u karijeri za vrijeme koje je i puno putovao, istraživao najjače gastro destinacije Londona i Pariza, a pri tom se, dakako, i educirao:
"Radio sam u restoranima i hotelima InterContinental u Londonu, Zagrebu, Parizu i Ljubljani. U Zagrebu ću izdvojiti hotel Antunović gdje sam uz Matiju Balenta proveo pet vrlo zanimljivih godina", kaže danas chef Vešligaj, objašnjavajući pri tom da se razlika između chefova vani i kod nas sve više smanjuje na nekoj srednjoj razini. No, kad govorim o najvišoj, top ekipi, taj dio se još može razvijati. Prepreka tomu su, logično, ekonomske okolnosti, odnosno nedostatak elitnog gastro tržišta na kojem bi takvi eksperti razvijali svoje umijeće, dokazivali se i napredovali:
Dodaje da su očekivanja ista i vani i kod nas: To je jednostavno, valja ostvariti prihod, a restoran mora biti pun. Tako se, jasno, razmišlja i u Brewbitesu.
Brewebites je danas brand koji je u centru glavnoga grada postao sinonim za najslasniju američku kuhinju i koji je otvoren za nove investitore, ulagače koji bi mogli sudjelovati u ovoj super uspješnoj gastronomskoj i ugostiteljskoj priči. Zainteresirani se mogi javiti na mail brewbites@brewbites.hr
"Kada dođete negdje gdje je posao već uhodan, očekuje se da to nastavite, popravite neke segmente, dodate svoj rukopis i zadržite kvalitetu, ili da podignete ukupni nivo. Kod nas ipak ima više izazova nego vani, tu su porezi, puno regulativa, nedostaje osoblja jer se velik broj ljudi iselio", priča chef Vešligaj. Da biste uspjeli kao chef, treba puno rada i odricanja, no tako je za sve ugostiteljske profesionalce jer se uči svaki dan, tvrdi.
Kaže da vani ima puno velikih kuhara od kojih se može učiti, no ne može reći da mu je netko baš uzor. Ipak, smatra da su popularni chefovi poput Ramsaya, Bourdaina ili Jamieja Olivera bez dvojbe pridonijeli cijeloj kulturi i dizanju kulture stolova i kuhanju, pogotovo kod nas, gdje je tržište nerazvijenije:
"Natjerali su publiku da potraži te stvari o kojima oni pričaju. Digli su cijelu tu priču na viši nivo, zainteresirali publiku, jedan svojim stilom i karakterom, drugi elokventnošću, treći seksepilom, i naravno vrhunskim kuhanjem, pogotovo jer prije njih kuhari bas i nisu bili showmani ni u kojem pogledu", smatra chef Vešligaj.
"Mnogo se može naučiti iz gastro-reality showova, čak i za profesionalce, pogotovo mlađe na početku karijere. Kuhari amateri zapravo ne mogu ni zamisliti koliko tamo vide dobrih stvari i savjeta za koje je nekad bilo potrebno puno, puno utakmica u nogama", kaže otvoreno Vešligaj i otkriva da je bio i na jednoj edukaciji kod slavnog Jamieja Olivera, u Westminster School u Londonu.
"Volim sve kuhinje svijeta. Zanimljive su mi tajlandska i azijska u cjelini, i to stalno izučavam, kupujem začine... Njihov je street food toliko vibrantan, nude brojne varijante rezanaca i ne ide vam se doma kad to sve vidite, želite sve iskušati, probati, dodirnuti. U Europi se zna da je francuska kuhinja najkvalitetnija i oni diktiraju tempo, Talijani imaju veliku strast za hranom, oni to baš žive, što se vidi, i vjerojatno su najveći izvoznici jela, od pizza, špageta, kolača. Chefovi na putovanjima neprestano uče, zato je važno putovati kad god se stigne, da odu negdje, vide nešto i ako im se svidi pokušaju to primijeniti u svojoj kuhinji. Tako primjerice u Brewbitesu nekad miješamo meso i ribe, što je dio katalonske i španjolske kuhinje, te odlika kalifornijske i meksičke", kaže chef Vešligaj.
Što se tiče američke kuhinje, ona je spoj brojnih kuhinja budući da se puno ljudi doselilo i donijelo stvari iz različitih svjetskih tradicija. Palačinke su primjerice englesko-njemačka srednjevjekovna umotvorina, a Amerikanci su sad najpoznatiji po njima i osmislili su brojne verzije i načine, umake, dodatke, preljeve... I u sjevernoj i južnoj Americi proizvode puno mesa, govedine i junetine, te imaju taj svojevrsni kult mesa i to se odražava na kuhanju", objašnjava chef Vešligaj.
Napominje da su u Brewbitesu razvili svoja jela, osim američkih klasika, kao što je Club sandwich ili Cezar salata.
"Htjeli smo imati gurmanska jela i burgere, da možete sjesti i polako uživati u njima, a i da možete pojesti s društvom uz piće. To je bila ideja vodilja. S pokretanjem restorana krenuli smo u lipnju 2015., a otvoren je u rujnu. Tri mjeseca pripremali smo se za posao. Ja sam osmislio jela i viziju restorana. Bili smo u laboratoriju dva mjeseca, radili jela, imali ocjenjivački žiri. Sve što je prošlo smo uvrstili u ponudu, a ostalo izbacili te slično radimo i sada kad biramo novitete", priča chef Vešligaj.
"Pazi se i na osoblje, što uključuje treninge i slično. Jednoj skupini ljudi iz tima morate reći kako da nešto skuhaju i pripreme, a drugoj kako da to najuspješnije prodaju, za što danas u svijetu društvenih mreža postoje i drugi kanali. Tu ulogu olakšava mi znanje chefa, jer prodavaču morate dati neke trikove, atraktivne rečenice s kojima će postići dobar učinak, a to najbolje zna čovjek koji to priprema. Slikovito rečeno, najbolje bi zapravo bilo da automobil prodaje netko tko ga je dizajnirao i osmislio",objašnjava chef.
Dodaje da je Brewbites postao sinonim za dobar provod, neformalan ručak u gradu i ukusnu hranu kojom na neki način postavljaju trendove, a sve je više i stranaca.
Svakako teba naglasiti da osim našeg standardnog menija imamo i dnevnu ponudu jela idealnu za poslovne ručkove gdje se nađe i wokova, tjestenine, rižota... Saznajte više ovdje
Chef Vešligaj naglašava da imaju i višenamjenski prostor za razne evente:
"Tu možemo primiti i do 400 ljudi na 2 kata, a u podrumu se nalazi pušački prostor."
01/4820-800