Jason McNabb drži svjetski rekord kao osoba koja u dvije minute može pojesti najviše bhut jolokia ljutih papričica - jedne od najljućih vrsta na svijetu. Drugi ljudi, nakon što samo gricnu jednu, prolaze kroz neopisivu bol, pa je normalno zapitati se zašto bi itko normalan pokušavao pojesti što više njih?
Naime, zdrav razum će vam reći da ljudi traže zadovoljstvo, a izbjegavaju bol. No to nije uvijek slučaj, jer postoje brojne aktivnosti koje izazivaju bol, poput trčanja, vrućih masaža, tetovaža, piercinga i BDSM-a, kojima se ljudi redovito podvrgavaju.
McNabb tvrdi da bol koju stvaraju papričice proizvodi osjećaj uzbuđenja kakav drugi postižu uz pomoć droge, hrane ili seksa. "Bol prilično brzo oslabi, nakon čega slijedi navala adrenalina i euforije", kaže on.
Veza između užitka i boli duboko je ukorijenjena u našoj biologiji. Za početak, svaka bol uzrokuje da živčani sustav počne otpuštati endorfin - bjelančevinu koja pomaže u zaustavljanju boli i koja funkcionira na sličan način kao morfij u stvaranju osjećaja euforije.
Ova veza ne bi trebala začuditi trkače. Naime intenzivnim naporom otpušta se mliječna kiselina, nusproizvod razgradnje glukoze kad dođe do nedostatne opskrbe kisikom. Kiselina iritira receptore boli u mišićima, koji svoje stanje dojave mozgu putem električnih poruka poslanih putem leđne moždine. Ovaj signal interpretiramo kao žarenje u nogama, zbog kojeg trkači obično stanu ili uspore.
Moguće je da su upravo zahvaljujući toj navali uzbuđenja naši preci mogli izdržati bolove koje su sa sobom nosili maratonski odlasci u lov.
To se odvija sve dok kontrolni centar živčanog sustava, hipokampus, ne proradi. Taj dio mozga, nalik morskom konjicu, odgovara na signale boli tako da tijelu naredi da počne proizvoditi vlastite narkotike - endorfine.
Ti proteini zatim se vežu na opioidne receptore u mozgu i sprječavaju otpuštanje kemikalija uključenih u prijenos signala boli. Drugim riječima, zaustavljaju osjećaj boli, ali i stimuliraju moždanu limbičnu i prefrontalnu regiju - iste one koje se aktiviraju za vrijeme strastvenog seksa i slušanja glazbe.
Zato je uzbuđenje koje slijedi nakon boli nalik osjećaju kao da ste pod utjecajem morfija ili heroina, koji također djeluju na iste opioidne receptore.
U međuvremenu, bol nastala intenzivnim vježbanjem isto tako može uzrokovati neočekivan rast još jednog tjelesnog analgetika - anandamida. Poznatiji kao 'blažene kemikalije', anandamidi se vežu na receptore kanabinoida u mozgu, te blokiraju signale boli, umjesto kojih stvaraju osjećaj topline i blaženosti, nalik onima nakon konzumiranja marihuane.
Uz to, kao odgovor na bol proizvodi se i adrenalin, koji doprinosi uzbuđenju tijekom utrke, tako što povisuje sportašev puls.
Za sve je kriv benigni mazohizam
No mnogi se pitaju kako to da neke vrsti boli mogu djelovati kao užitak, dok su druge jednostavno nepodnošljive.
Odgovor bi se mogao kriti u teoriji koja smatra da se radi o 'benignom mazohizmu'. Prema njoj ljudi tragaju za boli, ali su isto tako moraju biti svjesni da ih ona neće ozbiljno ugroziti. No to je nešto što životinje ne mogu učiniti.
Naime, iako recimo djeca ne vole čili, ona ga s vremenom i konstantnim izlaganjem njemu u hranu, počnu jesti. S druge strane, znanstvenici nisu uspjeli eksperimentiranjem navesti štakore da počnu konzumirati čili.
Životinje se mogu naučiti da si nanesu bol samo ako ih nakon toga čega neka nagrada.
"Općenito gledajući, ako životinja iskusi nešto negativno, ona će to u budućnosti izbjegavati", objašnjava Paul Rozin sa Sveučilišta u Pennsylvaniji.
Benigni mazohizam nešto je o čemu najviše znaju ljubitelji sadomazohizma. 'Gospodarica' Alexandra, profesionalna sadistica iz Londona objašnjava to ovako: "Mi razlikujemo dobru i lošu bol. Loša bol znači da nešto nije u redu i na nju moramo stalno obraćati pažnju. No postoji i dobra bol koja pruža užitak".
Ova teorija objašnjava i zašto se izlažemo iskustvima koja izazivaju neugodne emocije, poput gledanja tužnih filmova ili jurcanja u 'vlakovima smrti'. "Kad bi ijedna životinja to probala, nikad to ne bi ponovila", kaže Rozin.
No veza između boli i seksa nije ograničena na BDSM, jer je jedno istraživanje pokazalo da za vrijeme seksualne stimulacije žena, više od 30 dijelova mozga aktivno učestvuje u procesu. Između ostalog, i oni ključni kod boli.
Također, ispitivanje na osobama koje su preživjele karcinom, a kod kojih su prerezani živci u leđnoj moždini kako bi pretrpjeli kronične abdominalne bolove, pokazalo je da su oni izgubili mogućnost doživljavanja orgazma. Da se vratila bol, vratili bi se i orgazmi, piše BBC.
Uostalom i izrazi lica tijekom orgazma nalik su onima kad nas nešto boli, a i paracetamol, uz to što smanjuje bol, ublažava i osjećaje zadovoljstva, što dokazuje da su bol i užitak uvijek nekako isprepleteni.
