Zmija je bila najlukavija životinja od svih što ih je Bog stvorio, često se družila i ćaskala s Evom, konačno, kako kaže legenda iz Knjige postanka, Bog je zmiju kaznio zbog zmijinog prijedloga Evi o zdravom načinu prehrane. Piše tako da ju je kaznio time što će ubuduće morati puzati, neće više moći trčkarati.
Katolička teologija nas uči da je riječ o alegorijskom prikazu ulaska zla u život čovjeka, a suvremena paleontologija uči nas da zmije nisu evolucijski izgubile noge odjednom, a i kad se to i dogodilo, da je to bilo nešto manje od stotinjak milijuna godina prije nego što su se na Zemlji pojavila prvi čovjekoliko majmunoliki stvorovi.
Kako su zmije izgledale prije tih oko 100 milijuna godina iznenađujuće detaljno uspjela je opisati skupina stručnjaka iz Argentine, Kanade, Australije, Njemačke, Francuske i SAD-a.
Oni su u Science Advances objavili veliki znanstveni članak u kojem objašnjavaju da je prijelaz zmija od predaka koji su imali četiri noge do današnjih bez nogu, nije bio skokovit evolucijski proces, nego je međufaza, u kojoj su one imale dvije noge, stražnje, te lubanju s odlikama i predaka i modernih zmija, potrajala čak nekoliko desetaka milijuna godina.
Znanstvenici su svoj rad velikim dijelom temeljili na mikro-CT skeniranju fosila što ga je voditelj tima, Fernando Garberoglio, otkrio još 2013. godine u Argentini, dok je bio tek student. On je danas doktor znanosti u Fundación Azara na Universidad Maimónides u Buenos Airesu i još uvijek ga prati glas kao "onoga koji je otkrio fosil primjerka legendarne dvonoge prazmije Najash". Fosila zmija danas, inače, ima relativno izrazito malo s obzirom na ogromno vremensko razdoblje koje oni pokrivaju.
Ipak je riječ o životinjama koje su postojale još u doba dinosaura, a njihovi direktni preci veliki dio vremena vremenski su pratili dinosaure. Samo, unatoč tome što su se zmije evolucijski razdvojile od guštera, što znači da su prvi zmijski preci morali imati četiri noge, do danas još nikome nije uspjelo pronaći fosil zmijoliko izduženog stvora na evolucijskom putu prema modernim zmijama, a koji bi imao sve četiri noge.
"Zmije predstavljaju jedan od najdramatičnijih primjera evolucijske prilagodljivosti kralješnjačkog tijela, uključujući izduživanje tijela, gubitak udova i pokretljivost lubanje", objašnjava se u uvodu članka u Science Advances.
Ovim istraživanjem stručnjaci su uočili mnoštvo stvari na fosilu starom 100 milijuna godina. Moderne zmije, primjerice, nemaju jugalnu kost, ono što bi bilo analogno jagodičnoj kosti kod ljudi, i do sada nije bilo jasno jesu li drevne zmije, odnosno protozmije, imale tu kost. Sada se pokazalo da su imale i jugalnu kost i veća usta, kao posljedicu toga, nego što ih imaju današnje zmije, kadre svoja mala usta puno više raširiti.
Vjerojatni razlog zašto još nisu otkriveni fosili protozmija s četiri noge, vjerojatno je to što su se one razdvojile od guštera prije 170 milijuna godina ili čak i još ranije. One su bile prve koje su evolucijski eksperimentirale s odustajanjem od udova, dok su pravi gušteri s time počeli eksperimentirati puno kasnije.
Tako dugo razdoblje različitih evolucijskih prilagodbi u raznim smjerovima, dovelo je do toga da ljuskaša – koji obuhvaćaju podrede guštera, zmija i prstenaša – danas ima više od 10.000 vrsta.
Pritom ih ima od onih koje su tanke poput rezanaca do pitona i boida, gdje je najslavnija Boa constrictor, odnosno od krajnje bezazlenih bjelouški ili mliječnih zmija do kraljevskih kobri i kopnenih taipana, najotrovnijih zmija na svijetu. Ono što znanstvenike najviše fascinira njihove su lubanje.
— Raul Orencio Gomez (@raulogomezUBA) November 20, 2019
Sve, bez iznimke, imaju značajke pravih zmijskih lubanja, koje znanstvenike bacaju u trans svojim fantastičnim evolucijskim rješenjima, najviše svojom pokretljivosti. Naravno, tu je i to duguljasto tijelo.
Zmijolikost se, znači, već najmanje 170 milijuna godina, a možda i više od 200 milijuna, pokazuje kao spektakularno uspješno evolucijsko rješenje, pri čemu su desetke milijuna godina zmijama iz nekog razloga odgovarale kratke stražnje noge, sigurno ne za hodanje, nego kao pomoć u nekoj drugoj aktivnosti. I u tome su se pokazale neusporedivo uspješnije od guštera.
onda su brže bile