Znanost
3483 prikaza

Sve realnija teorija - moguće je postojanje paralelnog svemira

Veliki hadronski sudarač u CERN-u.
Domenico Salvagnin
Maštu znanstvenika u CERN-u uzburkalo otkriće čestica u Velikom hadronskom sudaraču po mnogočemu nalik onome što se događalo 2011. nakon čega smo doznali za Higgsov bozon

Kad god u CERN-ovom Velikom hadronskom sudaraču (LHC) zazvoni na mogućnost nekakvog otkrića koje bi moglo značiti i nove dimenzije, maštovitija publika koja prati što se u CERN-u događa, stane razmišljati o paralelnim univerzumima.

Posljednje što se takve prirode dogodilo bio je slučaj od 15. prosinca kad su znanstvenici na eksperimentima CMS i ATLAS otkrili količinu fotona koju nisu očekivali pri sudaranju protona s energijama od 750 GeV (gigalektronvolti). Impresivna brojka u stvari ne opisuje neku ogromnu energiju, nego čak reda veličine 10-ak puta manje od energije koja pogoni komarca pri letu. Ali, ako se zna da je sva ta energija skoncentrirana na nešto toliko malo kao što je puki proton, dolazi se do tako silovitog razbijanja materije da se njena energija nakratko pretvara u svakojake čestice, često u takve koje do sada nismo poznavali.

Ono što se u prosincu dogodilo jedan dio fizičara protumačio je kao mogućnost postojanja Higgsovog bozona 12 puta masivnijeg od onog tek nedavno otkrivenog. Neki drugi su špekulirali s mogućnošću još čudesnije čestice iz mašte legendarnog veterana teorijske fizike Petera Higgsa. A treći su se zakačili na ideju da bi na pomolu moglo biti otkriće gravitona, čestice koja bi bila nositelj gravitacijske sile. I to samo nekoliko tjedana nakon otkrića gravitacijskih valova, što je samo po sebi bilo spektakularno otkriće.

Skeptici dobro upućeni u čudesa lomljena materije u CERN-u skloni su reći da incident iz prosinca može biti bilo što; fermioni, strune, razni neutrini, indirektni potpis tamne materije, leptokvarkovi, popis čudesa je poduži.

Intrigantno je, međutim, to što se nešto slično dogodilo u CERN-u i pri 125 GeV, da bi pola godine nakon toga svijet dočekao potvrdu da je bila riječ o prvom zabilježenom potpisu bozona kojega je Higgs svojim teorijskim proračunima predvidio još 1964.

Pa ako bi ispalo da je riječ o gravitonu, to bi bila posljednja kockica u slagalici teorije relativnosti koja opisuje gravitacijsku silu, na način da je pomiri s kvantnom mehanikom koja opisuje jaku, slabu i elektromagnentu. U potpunosti bi se posložila slika koju imamo o svijetu nezamislivo malih elementarnih čestica s onom koju imamo o svijetu nezamislivo velikih svemirskih objekata poput galaksija.

Kad netko petlja oko kvantne mehanike, maštovitijim ljudima zaigra srce pred mogučnošću otvaranja slike o paralelnim univerzumima. Jesenas je jedan od fizičara s CERN-a Mir Faizal objasnio u jednoj od izjava da je takva vrsta rasprave bespredmetna zato što ljudi to zamišljaju kao interpretaciju kvantne mehanike koja zamišlja mnogobrojne svemire u kojima je svaka mogućnost ostvarena. Pojasnio je, međutim, o čemu je riječ: "Takve teorije ne moće testirati, to dakle spada u filozofiju. Mi kada govorimo o paralelnim univerzumima, mislimo na nama stvaran univerzum u više dimenzija."

Više nego dovoljno za ideje i fizičara i pisaca znanstvene fantastike. Bilo da je riječ o idejama po kojima bi jedan univerzum sadržao mnoštvo manjih. Bilo da govorimo o takvom multiverzumu koji se stalno širi, a potom sažima ili kolapsira na neki drugi način kako bi se kroz neki drugi Veliki prasak rodio novi svemir. Ili ideja o svemirima-majkama koje kroz crne rupe rađaju druge univerzume, svoju djecu. Sličnim zabavama za mozak bavio se Stephen Hawking kada je primijetio da je način na koji materija kolapsira u crnoj rupi jako nalik obrnutom Velikom prasku. A tek kad se u 1980-ima došlo do teorije struna, ljudska mašta je podivljala do krajnjih granica jer je teorija predviđala postojanje još nekoliko dodatnih dimenzija osim četiri koje sada opažamo u prostor-vremenu.

U jednom trenutku na red je došla i ideja po kojoj se multidimenzionalno univerzumi povremeno sudaraju, što vidimo kao veliki prasak, te da je gravitacijska sila možda sposobna osjetiti se iz jednog u drugi. A tek kad je na red došla kvantna teorija s česticama koje nakratko mogu postojati u dva različita stanja... U svakom slučaju, LHC u CERN-u, vrlo je vjerojatno, narednih će nam godina otkrivati tajne multi- ili univerzuma puno luđe nego što ih često možemo i zamisliti.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.