Ako se pita Benjamina Tippetta i Davida Tsanga, zafrkavanje s matematičkim zavrzlamama kojima bi se pronašao način za putovanje kroz vrijeme, ludo je zabavno. Njih dvojica objavili su u znanstvenoj publikaciji Classical and Quantum Gravity matematički model kojim bi konačno bilo moguće pomiriti Einsteinovu opću teoriju relativnosti, koja kaže da se ništa ne može kretati brzinom svjetlosti, s putovanjem bržim od svjetlosti.
Recimo da bi netko poput Sheldona iz "Teorije Velikog praska" za takvo otkriće bio spreman žrtvovati si neki od udova. Ili potpunu tjelesnu, romantičnu vezu. Naravno da u ovom otkriću nije baš riječ o kutiji, nekakvom stroju kakav je 1885. opisao Herbert George Wells. Riječ je o prostor-vremenskom mjehuru koji bi u teoriji bilo moguće stvoriti oko putnika u svemirskom brodu kako bi on onda bio slobodan nesmetano se kretati niz i uz vrijeme, bez opasnosti da mu se pritom bilo što dogodi.
Upravo zbog Einsteinove teorije, još od 1915. smatralo se da putovanje brže od svjetlosti nije moguće praktično, ali niti u teoriji. Vremenom se shvatilo da bi za takvo što bilo potrebno do tada nezamislivo zakriviti prostor-vrijeme. A onda se u jednom trenutku otkrilo da masivna svemirska tijela, poput crnih rupa u prvom redu, doista zakrivljuju prostor vrijeme. Tamo gdje je zakrivljenost veća, vrijeme prolazi sporije.
Nedavno je čak LIGO Scientific Collaboration detektirao i gravitacijske valove kao posljedicu sudara dviju crnih rupa udaljenih od nas milijardama svjetlosnih godina i time potvrdio i one dijelove Einsteinove teorije oko kojih se desetljećima muvala mašta znanstvenika i pisaca ZF-a kao načina da se ipak može putovati kroz vrijeme. Tippett je za Science Daily objasnio da mu je na tom mjestu palo na pamet da svog putnika naprosto okruži tako zakrivljenim vremenom da ono teče u krug.
"Moj model vremeplova koristi zakrivljenost prostor-vremena. Putniku vrijeme više ne teče pravolinijski nego se vrti u krug i on je u stanju putovati u prošlost", kazao je. Takvim problemima matematičari se bave još od 1949. Mnoge ideje znanstvenika vrtjele su se oko toga da se snažna nuklearna sila, ona koja na okupu drži kvarkove, čestice koje tvore protone i neutrone, tako manipulira da izvitoperi prostor-vrijeme.
Tippettu i Tsangu uspjelo je matematički učiniti točno to. Samo, postoji "sitna" kvaka. "Za ovakav vremeplov trebali bismo takve materijale koje nazivamo 'egzotičnim materijalima'. A njih još nismo otkrili", kazao je Tippett koji ne skriva da duboko sumnja da će ih čovječanstvo ikada i otkriti te da će ikada biti u stanju složiti vremeplov.
Na stranu nezamisliv tehnološki problem, nego je argument svih koji smatraju da vremeplov nikada neće biti moguć već i to što još nitko nikad nije ulovio nijednog vremenskog putnika. A to bi onda značilo da je sva prilika da nitko nikad u budućnosti neće poslati putnika u prošlost, jer bismo ga već primijetili.
