Znanost
634 prikaza

Hrvati bez kojih bi NASA-i bilo puno teže

NASA
Pixabay
Od čovjeka koji je bio u vrhu programa Apollo 11, preko Splićanke u "kontroli leta za asteroide" do nekih novih lica

Unatoč svim slavnim i tragičnim trenucima, u istraživanju svemira NASA je jedno od ključnih mjesta u ljudskoj povijesti. Na aeronautička istraživanja, istraživanja svemira, istraživanja klimatskih promjena i slično godišnje troši 19 milijardi dolara, a među zaposlenima, u NASA-i je bilo i još uvijek ima istaknutih Hrvata na nekima od najvažnijih istraživanja.

Prvi među takvima je Mike Vučelić, inženjer rođen u Garešnici 1930. koji je bio jedan od najvažnijih stručnjaka na projektu Apolo 11 kojim je čovječanstvo 1969. po prvi put sletjelo na Mjesec. Strojarski fakultet u Zagrebu može biti strašno ponosan što je taj čovjek diplomirao kod njih 1954. Kratko je radio u Mercedesu u Njemačkoj, kao jedan od prvih gastarbajtera, da bi 1956. otputovao kod rođaka u Njemačku i 1962., kao 32-godišnjak, postao jedan od čarobnjaka programa Apolo u NASA-i.

"Napredovao sam u programu pa sam bio odgovoran za konstrukcije svemirskog broda Apollo, a iz kontrole leta u Houstonu bio sam odgovoran za operacije tijekom leta", ispričao je svojedobno za Jutarnji. On je zapravo bio onaj koji je "onog dana" sjedio tik do glavnog kontrolora misije, legendarnog Genea Kranza, s njim brojao metre do dodira "Orla" s Mjesečevom površinom i dijelio nevjericu i zaprepaštenje kad su shvatili da su uspjeli. Cijelog života redovito je posjećivao domovinu, a umro je u La Jolliju kod San Diega 8. rujna 2012., slučajno samo dva tjedna nakon što je umro Neil Armstrong.

Vučelić je, naravno, upisan u povijest zlatnim slovima, ali nije jedini "naš čovjek" u NASA-i. Astronomkinja rodom iz Splita Marina Brozović ima čast da je jedna od naših rijetkih živućih sunarodnjakinja po kojima je nazvano jedno nebesko tijelo, i to već 10 godina, asteroid 7295Brozovic. Ova 45-godišnja znanstvenica radi u NASA-inom Jet Propulsion Laboratoryju (JPL) u Pasadeni, i to u manjoj skupini astronoma nazvanoj Solar System Dynamics (SSD) koja prati asteroide, komete, planete, satelite i uopće sve što po Sunčevom sustavu jurca po nekoj orbiti.

"To je kao kontrola leta za Sunčev sustav. Promatramo ga, dnevno prikupljamo ogromnu količinu podataka iz zvjezdarnica diljem svijeta i nema šanse da nas nešto iznenadi", kazala je 2011. za tjednik Forum. U međuvremenu ju je otkrio i časopis Wired, koji ju je također prepoznao kao autoritet za objašnjavanje praćenja nebeskih tijela po Sunčevom sustavu koja imaju potencijal ugroziti život na Zemlji.

Svako toliko pojavi se i neko novo ime koje obećava, primjerice astrofizičar Marko Jurić koji je 2009. bio jedan od 32 dobitnika NASA-inih stipendija za istraživanja u astronomiji i astrofizici u programima Einstein, Hubble i Sagan, pa ispada da jedna vrlo mala nacija s Mediterana polako gradi tradiciju svoje prisutnosti u jednoj agenciji poput NASA-e.

Kad je riječ o tragu hrvatske znanosti u svemiru, ne može se zaobići Josipa Kotnika, elektrotehničkog inženjera i aeronautičkog stručnjaka koji je konstruirao žiroskop koji se koristio u letjelicama u svemirskom programu Apollo. Diplomirao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1954., radio na izgradnji najveće amaterske trostupanjske rakete u svijetu 1967., da bi, nakon što je otišao iz vojne službe mornaričkog pukovnika JRM-a, od 1977. držao čak i katedru za tehniku svemirskih letova na Technische Universität München. Rođen 1923. zapravo je nemjerljiva šteta što je takav čovjek preminuo već 1990. sa samo 67 godina.

Spomenuti vrijedi i astrofizičara Željka Ivezića, 50-godišnjeg profesora sa Sveučilišta Washington. Iako on nije vezan za NASA-u pupčanom vrpcom, i on poput Marine Brozović, ima "svoj" asteroid, 202930 Ivezic. Znsnstveno je ponikao na Sveučilištu u Zagrebu u nekim puno slavnijim vremenima, a u SAD-u radi kao velika faca već godinama radi na stvarima poput multimilijunskih projekata višemetarskih teleskopa SDSS i LSST. "Ako vam se sviđao SDSS, LSST ćete naprosto voljeti", kaže on. Da je vrlo duhovit pokazuje i njegov moto objavljen na njegovoj sveučilišnoj stranici: "Nemoj pitati koje podatke trebaš za svoju znanost, nego kakvu znanost možeš raditi sa svojim podacima."

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.