Znanost
7442 prikaza

Ovo su mjesta na kojima toliko puše da se sve ledi

Orkanska bura
Dusko Marusic (PIXSELL)
Na pojedinim mjestima na Zemlji toliko puše i hladno je da je gotovo nemoguće izmjeriti brzinu vjetra

Svatko se sigurno barem jednom zatekao na Maslenici tijekom najjače bure koja nosi sve pred sobom. No, koliko god maslenička bura bila jaka, ona je i dalje ipak tek 'vjetrić' u usporedbi s mjestima na kojima puše zaista jak vjetar. Nekoliko bi mjesta na svijetu moglo ponijeti titulu najvjetrovitijih, ali sve ovisi o tome kako se mjeri vjetrovitost. 

Evo nekoliko pretendenata za titulu najvjetrovitijih:

Otok Barrow 

Smješten na sjeverozapadnom dijelu obale Australije, ovaj je mali otok doživio ponešto snažnih udara vjetra. 

Neimenovana meteorološka postaja izmjerila je 10. travnja 1996. godine nalet vjetra koji je puhao brzinom od 408 kilometara na sat. Prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji (WMO), to je najsnažniji nalet vjetra koji ikad zabilježen. 

Pokrenula ga je tropska ciklona nazvana Olivia. Riječ je rotirajućim olujama koje se formiraju kada je toplo, a vlažan zrak se diže iznad mora stvarajući područje niskog tlaka. Takvi sustavi mogu proizvesti olujne vjetrove, a oni posebno intenzivni nazivaju se ciklonama. Ako su nastali iznad južnog Tihog oceana nazivaju se pak „tajfunima“, a ako su nastali na sjeveru ili iznad Atlantika - orkanima.  

Ciklon Olivia možda je stvorio najsnažniji udar vjetra, ali to ne znači da je to najsnažniji poznati ciklon. Bolja mjera bi bila neprekinuta brzina vjetra, a prema WMO-u pobjednik takvog mjerenja mogao bi biti tajfun Nancy koji se 1961. godine formirao iznad Tihog oceana i odgovoran je za više 170 smartnih slučajeva nakon što je pogodio Japan. 

Nancy je navodno puhao brzinom od 346 kilometara na sat, ali meteorolozi danas sumnjaju da je precijenjen. 

Oklahoma

Tornado je rotirajući stupac zraka koji se proteže iz središta oluje prema zemlji. Kada se taj stupac spoji s vodom, poznat je kao vodeni mlaz. 

Tornado u Oklahomi | Author: Wikipedia Wikipedia

Tornada su najnasilniji od svih atmosferskih oluja, kažu iz Nacionalnog olujnog laboratorija u Normanu u Oklahomi.

Iako se mogu dogoditi u cijelom svijetu, u SAD-u ih ima najviše, posebice u jugoistočnim državama poznatim kao 'Aleja tornada'. 27. travnja 2011. godine formiralo čak 207 tornada u svega 24 sata.   

Oklahoma je rekorder WMO-a po najbržoj brzini vjetra tornada: u blizini Bridge Creeka, 3. svibnja 1999. godine, izmjeren je tornado brz 486 kilometara na sat.

Južni Ocean

Postoje ogromni vjetroviti pojasevi uzrokovani neravnomjernim sunčevim zagrijavanjem zemljine površine. Na 30 stupnjeva sjeverno i južno od ekvatora, stalno pušu pasati. Na 40 stupnjeva prevladavaju zapadnjaci, a polarni istočni vjetrovi počinju na oko 60 stupnjeva. 

Ako upitate bilo kojeg moreplovca, on će brzo odgovoriti da je najvjetrovitije more ono koje izaziva najjače vjetrove u Južnom oceanu.  

Ove neslavne geografske širine označavaju se kao 'bijesne i vrišteće'. Za razliku od sjeverne hemisfere, zapadne vjetrove u Južnom oceanu ne prekidaju kontinenti što znači da oni mogu postići brzinu od više od 160 kilometara na sat.  

Antarktika

To je dom neuobičajenih vjetrova uzrokovanih kretanjem zraka koje se kreće prema dolje, a stvaraju se kombinacijom hladne klime i oblika kontinenta. 

"Uporno hlađenje površine, posebice tijekom antarktičke zime, kada je sunce uvijek ispod ili samo malo iznad horizonta, dovodi do stvaranja plitkog sloja hladnog, gustog zraka iznad površine", kaže John King iz britanskog istraživanja Antarktike iz Cambridgea u Velikoj Britaniji. 

Antarktika | Author: A. Rose/DPA/PIXSELL A. Rose/DPA/PIXSELL

"Antarktika je u obliku kupole, pa zrak teče iz unutrašnjosti prema obali", kaže King. Zbog zemljine rotacije znači da neće teći u izravnom spustu nego će pritom skrenuti u lijevo. 

Od veljače 1912. do prosinca 1913. godine znanstvenici su mjerili brzinu vjetra na Cape Densionu, planinskoj točki u Commonwealth zaljevu na istočnom dijelu Antarktika, što je danas prepoznato kao najvjetrovitija postaja na svijetu na morskoj razini. 

Najvjetrovitiji sat zabilježen je 6. srpnja 1913. godine kad je puhalo brzinom od 153 kilometra na sat. Na Beaufortovoj skali brzine vjetra u Cape Densionu prosječna godišnja brzina vjetra je olujne snage. 

Kombinacija ultra jakih vjetrova i temperatura ispod nule znači da je zapravo prilično teško izmjeriti snagu vjetrova uzrokovanih nižim kretanjem zraka. No, čak i kada su udari snažniji, propeleri na mjernim instrumentima mogu se smrznuti od hladnoće. 

"Moguće je upotrijebiti ultrasonične anemometre koji nemaju pomične dijelove i mogu se zagrijavati kako bi se izbijegli problemi s ledom", kaže King. "No oni ne rade dobro pri velikim brzinama vjetra, kada je u zraku puno lepršajućeg snijega". 

"Sve u svemu, Antarktika je izazovno mjesto za mjerenje vjetra", kaže King, a prenosi BBC.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.