Negdje krajem 80-ih Arthur C. Clarke je plastično opisao cijenu leta na Mjesec. Duž srednje udaljenosti od Zemlje do Mjeseca kad bi se poredalo novčić uz novčić kovanicu od jednog dolara to bi otprilike bio potreban iznos. Još ranije, on je nekoliko godina nakon izdanja "Odiseje u svemiru 2001." gorko iznio podatak da bi još onda za financirati sve što je tamo prikazano, a što nam je i danas daleka budućnost, iako bismo tehnološki to bili u stanju napraviti bez većeg problema, bilo dovoljan novac koji je ulupan u Rat u Vijetnamu.
Ovih dana, od 9. do 11. svibnja, vodeći svjetski znanstvenici i inženjeri okupili su se na "Samitu ljudi na Marsu", kako bi raspravili, među ostalim, i to, cijenu i financiranje svemirskih letova. Buzz Aldrin, zatim jedan od vodećih ljudi NASA-e William H. Gerstenmeier, Pascal Lee kao direktor nevladine organizacije Institut za Mars... Money je upravo s Leejem napravio intervju uoči samita, a ovaj im je istresao brojke.
"Program Apollo, koji je doveo do spuštanja na Mjeseca, koštao je u 60-ima 24 milijarde dolara godišnje tijekom 10 godina. Za dobiti pravi dojam, 24 milijarde dolara godišnje trošili smo u ministarstvu obrane tijekom Rata u Vijetnamu. Znači, svake godine smo na taj rat trošili 10-godišnji iznos istraživanja svemira", kazao je Lee. NASA je tada na Apollo trošila 4 % BDP-a SAD-a. 50 godina poslije NASA ima budžet od 19 milijardi dolara, što je samo 0,3 posto BDP-a, u relativnom odnosu manje od jedne desetine onoga iz 60-ih.
A ministarstvo obrane troši 400 milijardi dolara godišnje, podsjetio je Lee i naveo da ljudska misija na Mars, u vladinom programu, ne bi koštala manje od tih 400 milijardi dolara. Uz pretpostavku da taj iznos pomnoži sa dva ili tri zbog kompleksnosti projekta, dolazi se do 1000 milijardi dolara, ali tijekom 25 godina. Slijedilo je pitanje o tome što bi najviše koštalo. "Ne bi to bile rakete, nego izgradnja novih sustava koji bi nam omogućili da na Marsu budemo produktivni", kazao je Lee.
Mnoštvo je tehničkih izazova. Primjerice, za Mjesec je bilo relativno jednostavno napraviti skafander jer je njegova gravitacija šest puta manja od Zemljine, pa se nije moralo previše razbijati glavu težinom na astronautovim plećima. No, na Marsu je gravitacija trećine Zemljine, pa za čovjeka na tom planetu odijelo mora biti najmanje dvostruko manje mase nego ono na Mjesecu. A to je tek puko, obično odijelo.
Pascal Lee je jedan od onih koji ne bi žalio sigurnost, koji bi bio voljan riskirati sve kako bi putovao na Mars. Riječ je o osobnoj i znanstvenoj znatiželji. A koristi za čovječanstvo... "Najveća korist od Apollo programa bilo je što se pokazalo SSSR-u da je društveni sustav Zapada toliko napredniji od njihovog. Znanstvene koristi su bile to što se objasnilo kako je Mjesec nastao, pa i kako se Zemlja mogla razvijati. Najveća korist po društvo je bilo to što je program Apollo značio svu silu otkrića u znanosti, tehnologiji, matematici", kazao je.
Samo od sredine 60-ih do početka 70-ih broj doktorata u SAD-u iz područja povezanih s tim programom – udvostručio se. Kako to funkcionira vidi se danas u Kini koja je odnedavno jako zagrizla u vlastiti program. Odjednom se pokazuje da stasava cijela jedna generacija mladih koja naprosto cvate u istim tim područjima znanosti i tehnologije koja su neophodna za svemirska istraživanja.
