Plastika je revolucionarizirala svijet, i ekološki aktivisti i znanstvenici slažu se kako, barem trenutno, plastika nema alternativu. Studije su pokazale da kada bi se plastična pakiranja morala zamijeniti drugim materijalima, to bi dovelo do radikalnog porasta potrošnje energije i materijala, kao i emisije štetnih plinova u atmosferu. Alternativni materijali iziskivali bi 2.7 puta više oslobađanja plinova koji pridonose radikalnom zatopljenju. Glavni je izazov ublažiti štetu koju odbačena plastika predstavlja za okoliš, te se njome koristiti umjerenije, svjesnije i kontroliranije.
Dama Ellen MacArthur, nekada poznata jedriličarka a sada filantropkinja, vodi fondaciju nazvanu "New Plastics Economy" i zastupa stav kako se cijeli životni ciklus plastike mora redizajnirati.
- Od 78 milijuna tona plastične ambalaže koja se godišnje proizvede u svijetu, čak 40 posto ide direktno u smeće. Od toga 32 posto 'procuri' u okoliš, 14 posto se spaljuje, a samo 14 posto odlazi u reciklažu. Od toga, samo se dva posto ponovno preradi u plastiku iste kvalitete i ode u uporabu. To je jako malena brojka - rekla je MacArthur za BBC.
Kada je riječ o plastici valja zapamtiti da ne postoje prirodni procesi koji mogu apsorbirati nerazgradivu plastiku natrag u biološki ciklus, ne može ju se odbaciti u prirodi i čekati da se pretvori u kompost kao što je to slučaj s organskim otpadom. Plastika traje stoljećima, neki kažu zauvijek. To znači da se sva plastika mora sakupiti i posebno tretirati, a to su procesi koji traju i - koštaju.
- Termin 'plastika' uključuje materijale sastavljene od različitih elemenata poput ugljika, vodika, kisika, dušika, klora i sumpora. Svaka molekula plastike ima tisuće atoma vezanih zajedno, te ima veliku relativnu molekulsku masu. Tako su sastavljeni i 'prirodni' materijali, poput drveta i smole a plastika oponaša upravo te strukture. Plastika, ili polimeri, proizvodi se konverzijom prirodnih proizvoda ili sintezom kemikalija koje potječu od nafte, prirodnog plina ili ugljena - kaže American Plastics Council.
Nekada znanstveno čudo iz sebe ostavlja ekološku pustoš, posebno otkada je proizvodni ciklus razvio sistem koji je omogućio proizvodnju plastike za vrlo malo novaca.
- Plastika je nevjerojatan materijal. Lagana, vodootporna i transparentna - kaže za BBC Ian Jamie, šef Staeger Clear Packaging tvrtke iz Coventryja. Napomenuo je i kako radi sa znanstvenicima kako bi pronašli nove vrste plastike koje će se lakše razgraditi i čija proizvodnja neće toliko koštati.
Na kraju je na svakome ponaosob odluka hoće li, i koliko, plastike kupovati ili će neke proizvode kupiti u staklenoj ambalaži ili konzervi. Jesu li potrošači spremni na kompromise za dobrobit okoliša.
Na godišnjoj bazi proizvede se 300 milijuna tona plastike, a od toga osam milijuna tona završi u moru, gdje mikročestice plastike jedu ribe, a tako ih i mi unosimo u organizam. S druge strane niz znanstvenika tvrdi kako u oceanima ima manje plastike no što kalkulacije pokazuju, a to ih je navelo na razmišljanje da su određeni mikrobi evoluirali tako da mogu razgraditi polimere.
- Imamo sindrom 'izgubljene plastike'. No naravno još nemamo nikakve dokaze da postoje mikrobi koji mogu metabolički procesuirati plastiku, ali radimo na tome da vidimo o čemu je riječ, pada li plastika na dno oceana ili je netko zaista 'jede' - kaže kemičarka Alexandra ter Halle. Nedavno je otkrivena i vrsta crva koja se hrani pčelinjim voskom a 'proždire' i plastične vrećice.
- Vosak se sastoji od sličnih kemijskih veza kao polietilen. Stotinjak crva treba mjesec dana da pojedu jednu 5.5-gramsku plastičnu vrećicu - kaže biologinja Federica Bertocchini koja se nada da bi to mogao biti početak rješenja problema.
