O unutrašnjosti Zemlje učili ste u školi da se sastoji od tri, uvjetno rečeno četiri dijela; od kore, plašta i od metalne jezgre, koja pak ima svoj unutarnji i vanjski dio. Sve je to točno, ali očito nije i kraj priče.
Kinesko-američki trojac geofizičara s Princetona i Instituta za geodeziju i geofiziku iz Kine, proučavajući podatke iz katastrofalnog potresa magnitude 8,2 stupnjeva koji je 1994. pogodio Boliviju, otkrili su da se na dubini od 660 kilometara nalaze prave planine, možda čak i strukture takvih dimenzija s kakvima se ne može usporediti nijedan planinski lanac na površini našeg planeta.
Wenbo Wu, Sidao Ni i Jessica C. E. Irving objavili su u Scienceu rezultate zajedničkog istraživanja koje se odnosi na strukture koje razdvajaju gornji ili vanjski od donjeg odnosno unutarnjeg plašta. Zemljin plašt takva je golema struktura unutar planeta da na njega otpada čak 84 posto Zemljinog volumena. I kada se događa nešto između ta dva sloja, slično kao i između kore i plašta puno kilometara iznad, to se osjeti i na površini svijeta što ga nastanjujemo.
Razlika u dosadašnjem razumijevanju Zemlje jest u tome što se ranije to prijelazno područje doživljavalo onako kako se prikazivalo grafički, generalno kao površina kakve sfere. Ispalo je, međutim, da je to područje puno nepravilnijih površina, da se zbog razlike u kemijskom sastavu ili drugih svojstava, stotinama kilometara ispod nas nalaze neravnine usporedive sa Stjenjakom, Andama, Alpama ili Himalajom.
Za locirati i izmjeriti kakve se strukture nalaze tako duboko, znanstvenici su koristili najsnažnije raspoložive vibracije ispaljene u dubini planeta koje su si mogli priuštiti, onaj potres iz 1994. u Boliviji. Riječ je o drugom najsnažnijem potresu u povijesti koji je ovako detaljno izmjeren. Sve one podatke iz mnoštva seizmometara koji su tada po Južnoj Americi hvatali odjeke tog potresa, odnosno odbijanja, znanstvenici su prikupili kako bi njima našopali Princetonov Superkompjutorski klaster Tiger.
Rezultat je bilo to da su okvirno uspjeli odrediti na što nalikuju strukture tako duboko ispod nas. Princip je jednostavan, kroz jednolike, homogene strukture valovi se šire ravno, ali kad naiđu na promjene, odbijaju se od njih kao od prepreka. Poput zvuka koji čujemo pri povratku kao jeku ili poput odbljeska svjetla pri reflektiranju o zrcalo.
Zadatak nije lagan čak niti pri određivanju veličine nakupina stijena na takvim dubinama s točnosti reda veličine jednog kilometra.
Ono što jesu doznali jest to da je plašt Zemlje prilično jednoličan sve do dubine od 410 kilometara, a da se nakon toga stvari počinju mijenjati. Njihova saznanja značila bi, ako su gornji i donji dio plašta tako kemijski različiti, da se oni niti termički niti fizički praktično ne miješaju. Neravnine dimenzija najvećih svjetskih planinskih lanaca, ako ne i veće, značile bi da su one posljedica određenih kemijskih ili toplinskih djelovanja.
Ovakva istraživanja inače pridonose sve boljem razumijevanju mehaničkih kretanja unutar našeg planeta, odnosno istraživanja geološke povijesti Zemlje sve do nastanka, a u konačnici boljem razumijevanju potresa. Potresi od sedam stupnjeva ili snažniji, tolikih su energija da doslovno tresu cijelu Zemlju, šire se s kraja na kraj planeta.
O kakvim je silama riječ može se dočarati ako se zna da svaki stupanj više po Richterovoj ljestvici ne znači isto toliko povećanje, nego povećanje za 30 puta u odnosu na stupanj prije.
Odjednom se potresi od osam ili devet stupnjeva, kamoli još više, ukazuju kao sile monstruoznih razmjera koje, ako potres potječe iz najdubljih slojeva, doslovno uzdrmaju cijeli planet koji nastanjujemo dok kruži oko Sunca.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ima li ljudi dolje