Pravilo "pet sekundi" zapravo je samo još jedan mit u koji su nas uvjerili dok smo još bili djeca. Donald Schaffner sa Sveučilišta Rutgers u New Brunswicku u Kanadi znanstveno je dokazao da ne postoji pet sekundni prozor unutar kojega možemo podići primjerice slatkiš koji nam je pao na pod i pojesti ga, a da budemo sigurni da slatkiš nije kontaminiran mikrobima. Znanstvenik, koji je inače stručnjak i za hranu, dokazao je studijom da na brzinu prijenosa bakterija, konkretno enterokoka, s površine na koju je hrana pala, utječu trajanje kontakta između hrane i površine, ali i vrsta površine te razina vlažnosti okoliša u kojem se incident događa.
U nekim slučajevima, kaže on, prijenos bakterija moguć je već za manje od jedne sekunde. "Pravilo pet sekundi htjeli smo detaljno proučiti jer je jako rasprostranjeno. Tema se možda čini 'laganom', ali mi smo je htjeli znanstveno obraditi", objavilo je Schaffnerove riječi Sveučilište Rutgers na svojim stranicama. U laboratoriju Škole za znanosti okoliša i biologije pomagala mu je studentica Robyn Miranda. Od površina na koje hrana pada testirali su nehrđajući čelik, keramiku, drvo i tepih.
Od hrane su testirali lubenicu, kruh, kruh s maslacem i gumene bombone. Vremenski kontakt su testirali na jednu, pet, 30 i 300 sekundi. Pokrili su, dakle, glavne vrste nezgoda koje se učestalo mogu događati npr prosječnom petogodišnjaku tijekom doručka. Svaki od 128 mogućih scenarija ponovili su po 20 puta, ukupno 2560 mjerenja, kako bi došli do konačnog zaključka da je kontaminacija hrane na podu brža što je veća vlažnost, da je kontaminacija najsporija s tepiha u odnosu na redom čelik, keramiku i drvo, te – naravno – da je kontaminacija veća što je hrana duže na podu.
