Ljudska vrsta za dlaku je izbjegla uništenje i to nekoliko puta. Evolucija je lako mogla odvesti nas u potpuno drugom smjeru i činjenica da izgledamo kako izgledamo mogla bi biti rezultat niza gotovo nevjerojatnih slučajnosti.
Život na našem planetu suočio se brojnim nesrećama, neobičnim situacijama i izravnim katastrofama. Preživjeli smo iznenadna ledena doba, preživjeli smo udare asteroida i zahvaljujući tome kako su tadašnji organizmi odgovorili na sve te izazove, došli smo do nas.
Rođeni pod sretnom zvijezdom
Svjesni smo da na život utječe okoliš. Svi organizmi prilagođavaju se svom okolišu, okoliš oblikuju velike geološke sile kao što su vulkani i ledene ploče ili klimatske promjene. Što bi se dogodilo ako bismo potražili još veće događaje odgovorne za promjene života. Možda su veliki kozmički događaji u našem solarnom sustavu odgovorni za postanak života i njegov razvoj. Možda čak i galaksijski događaji imaju neku ulogu. Možemo li reći da smo, doslovno, rođeni pod sretnom zvijezdom, pita se BBC.
Jedan od najpoznatijih evolucijskih događaja nastalih kao rezultat velike katastrofe je teorija o asteroidu koji je pobio dinosaure. Teoriju je prvo predstavio fizičar Luis Alvarez 1980. godine. On i njegov tim istraživača otkrili su da slojevi stijena otprilike iste starosti sadrže neobično velike količine rijetkog elementa iridija. Pretpostavili su da je neki asteroid udario u Zemlju i da se iridijska prašina raširila po čitavoj planeti.
Iridij se u većim količinama nalazi samo u asteroidima, a u Zemljinoj kori nalazi se tek u tragovima. Kako točno je asteroid mogao uništiti životinjske vrste nije potpuno jasno, ali postoje brojne mogućnosti.
Ateroid od desetak kilometara
Jedna od mogućnosti je da su pravi globalni požari nastali kao posljedica udara asteroida. Procjenjuje se da je asteroid morao biti širok barem desetak kilometara kako bi izbacio količinu iridija koju su istraživači pronašli u slojevima stijena. 1991. godine je teorija dobila novi vjetar u leđa kada su znanstvenici otkrili krater širi od 180 kilometara uz obalu poluotoka Yucatan u Meksiku.
Sva ta otkrića dovela su do straha od mogućeg udara asteroida koji bi mogao uništiti ljudsku vrstu.
Međutim, što ako je objašnjenje puno veće i puno neobičnije.
Japanski znanstvenik Tokuhiro Nimura predložio je alternativno objašnjenje za sloj iridija nastao prije nekoliko milijuna godina. U ožujku ove godine on je rekao da postoji mogućnost da je za izumiranje dinosaura, ledeno doba i sloj iridija odgovoran prolazak Sunčevog sustava kroz molekularni oblak. To su ogromni oblaci plina i prašine iz kojeg nastaju zvijezde. Nakupljanje prašine u atmosferi moglo je stvoriti maglu koja bi reflektirala sunčevu svjetlost i ohladiti planet.
"Ideja je zanimljiva i sigurno je moguća, ali još uvijek nije dovoljno razvijena i nema dovoljno dokaza", rekao je Martin Beech s kanadskog sveučilišta Regina.
Jedno od mnogih
Izumiranje dinosaura prije 66 milijuna godina tek je jedno od masovnih izumiranja kada su mnoge biljne i životinjske vrste jednostavno prestale postojati. Najveće takvo izumiranje dogodilo se krajem Permijskog razdoblja prije 252 milijuna godina. Pretpostavlja se da je čak 96% svih organizama na Zemlji izumrlo. Sve biljne i životinjske vrste na našoj planeti nastale su iz preživjelih 4%. Lako je moguće da bi evolucija išla potpuno drukčijim tijekom da nije bilo takvog izumiranja.
Izumiranje jedne vrste života ostavlja prostora drugima da se šire i mijenjaju na načine koji prije nisu bili mogući. Postoji mogućnost da su neka izumiranja rezultat nestanke jedne vrste koji pokrene lančanu reakciju, ali postoji mogućnost da su masovna izumiranja i rezultat utjecaja sila daleko izvan našeg planeta.
Jedna od najpoznatijih teorija je da Sunce zapravo dio binarnog zvjezdanog sustava, ali da to drugo sunce je tako malo da ga teleskopi nisu nikad zabilježili. Teoriju "Zvijezde smrti" predložili su astronomi u osamdesetima. Oni kažu da to drugo sunce povremeno uspije povući ledene asteroide s rubova našeg sustava koji onda uništavaju život na Zemlji.
Gotovo redovit raspored masovnih izumiranja je istovremeno bio najveći dokaz i najveća kritika teorije o "Zvijezdi smrti". Pobornici teorije su govorili da bi pravilni razmaci mogli ići u prilog teoriji zato što to skriveno sunce u pravilnim razmacima se približava i udaljava od Sunčevog sustava.
Kritičari su pak ukazali na činjenicu da su masovna izumiranja previše redovita. "Zvijezda smrti" bila bi pod utjecajem i ostalih zvijezda i zbog toga bi imala neke nepravilnosti u kretanju.
Nepoznati planet
Neki drugi istraživači su predložili znatno manje rješenje. Sredinom osamdesetih pojavila se teorija da je nepoznati planet, znatno manji od Zemlje, zapravo odgovoran za udare asteroida.
Jedno od najmodernijih objašnjenja za masovna izumiranja je postojanje mračne tvari, misteriozne tvari koja ne reagira sa svjetlom i zato je nemoguće ju je otkriti teleskopima. Štoviše, znanstvenici nikad nisu otkrili niti jednu jedinu česticu mračne tvari. Ipak, ogromna većina znanstvenika slaže se da ipak postoji. Prolazak Zemlje kroz nakupine mračne tvari možda utječe na oblak kometa u Sunčevom sustavu koji onda udaraju u naš planet.
Bez obzira na sva moguća objašnjenja, masovna izumiranja i dalje su neobjašnjena kao i prije. Nevjerojatno rijetki događaji koji se zbivaju jednom u stotinama milijuna godina možda i nisu tako loša stvar zato što omogućuju nastanak novih vrsta i bujanje života kakav nije postojao prije izumiranja.
