Danas se procjenjuje da je tijekom cijele povijesti razvoja modernog čovjeka, homo sapiensa, na svijetu živjelo ili živi ukupno oko 110 milijardi ljudi, od čega u ovom trenutku 7,4 milijardi. American Museum of Natural History sažeo je širenje ljudi po svijetu i populacijski rast ljudi u poučni animirani film od šest minuta koji počinje u trenutku početka širenja netom evoluiranog homo sapiensa iz Afrike prije 200.000 godina. Prvih 200.000 godina ljudske povijesti, do početka Nove ere, film je sažeo u približno jednu minutu, tijekom koje se ne primijeti ikakav poseban rast populacije, nego izrazito geografsko širenje čovječanstva, koje u jednom trenutku, s otkrićem vatre, kotača, poljoprivrede i sličnih stvari, neznatno ubrzava. Film to ne navodi, ali danas se procjenjuje da je 8000. godine prije Nove ere na svijetu živjelo samo pet milijuna ljudi.
Čovječanstvu je, znači, bilo potrebno 200.000 godina za populacijski narasti od nule do pet milijuna, da bismo početak Nove ere dočekali s čak 170 milijuna. No, to još uvijek nije bilo niti posebno mnogo u odnosu na današnje brojke, niti je rast broja ljudi bio dramatičan, a nerijetko je i varirao. Do 300. godine lagano smo rasli do 175 milijuna, nakon čega sljedećih 300 godina slijedi stagnacija. Oko 600. godine opet nas počinje bivati sve više. S pojavom islama rast se ubrzava, isto kao i s pojavom svake nove civilizacije. U 14. stoljeću već nas je 365 milijuna, kada nas pogađa pandemija bubonske kuge, zbog čega početkom 16. stoljeća na svijetu živi 357 milijuna ljudi. Svijet kakav poznajemo danas počinje se rađati krajem 18. stoljeća s pojavom industrijske revolucije i začetaka moderne medicine. I već početkom 19. stoljeća na svijetu živi jedna milijarda ljudi. 1900. ima nas 1,5 milijardi, sredinom 20. stoljeća već dvije milijarde.
U tom trenutku rast postaje eksponencijalan, što vrijedi i dandanas. Zasad stvari stoje tako da je najizglednije da će 2100. na svijetu živjeti oko 11 milijardi ljudi. Procjena vrijedi ukoliko nas ne bi zadesila neka posebna kataklizma poput globalnog rata ili ukoliko klimatske promjene ne eksplodiraju u nekom od svojih najgorih scenarija. 11 milijardi do kraja stoljeća značilo bi znatno usporavanje trendova rasta svjetske populacije homo sapiensa, na što upućuje sve manja plodnost čovjeka. Početkom Nove ere na svakih 1000 ljudi bilo je novorođenih 80.
Do 13. stoljeća to je palo na 60 i održalo se sve do indutrijske revolucije, kada pada na 50, a potom sredinom 19. stoljeća i na 40. Sredinom 20. stoljeća natalitet varira između 3,1 i 3,8 posto, 1995. to je definitivno 3,1 posto prosječno diljem svijeta, da bi 2011. to palo na 2,3 posto. Razlozi za to su mnogi. Od neusporedivo manjeg egzistencijalnog pritiska, preko prosvijećenosti, u moderna doba i kontracepcije, do sve manje raspoloživog prostora i prirodnih resursa. Ako bi fertilitet čovječanstva do kraja stoljeća bio samo malo manji od onog koji se predviđa, broj ljudi na svijetu 2100. bio bi bitno manji od projiciranih 11 milijardi. Ako bi pak bio samo malo veći, broj ljudi bio bi dramatično viši od projiciranog.
