Otok St Paul u Beringovom moru prije 5.600 godina bio je dom posljednjim izumrlim mamutima koji su doslovno umrli od žeđi okruženi vodom, prenosi BBC.
Divovski dlakavi slonovi nekad su bili vladari svijeta, ali velika većina izumrla je prije desetak tisuća godina, završetkom posljednjeg Ledenog doba. Znanstvenici su uvjereni da je ljudski izlov imao veliku ulogu u nestanku mamuta, u svojevrsnoj sinergiji s klimatskim promjenama i globalnim zatopljenjem.
Grupa mamuta na otoku St Paul uspjela se održati još tisućama godina zbog znatno nižih temperatura mora između Aljaske s američke strane i Kamčatke s ruske strane. Posebno je velik utjecaj hladne morske što se spušta s Arktika i time znatno snižava temperaturu okoliša u Beringovu moru.
Znanstvenici, u istraživanju objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, pišu kako je došlo do izumiranja tih posljednjih primjeraka veličanstvenih zvjeri.
Zbog završetka Ledenog doba, razina mora je rasla, a to je dovelo do smanjenja mamutskih habitata na otocima oko Aljaske. Brojna jezera ispunjena pitkom vodom nestajala su pod nezadrživim dolaskom morske vode. Podzemni rezervoari pitke vode ispunjeni su slanom vodom što je dodatno smanjile zalihe vode na raspolaganju mamutima.
Dlakavi divovi bili su prisiljeni dijeliti sve manja pojilišta, a pretjerano korištenje stvaralo je još jedan drugi problem.
Profesor Russell Graham sa sveučilišta Pennsylvania State kaže: "Jezera su presušivala, a životinje bi se skupljale oko pojilišta. Tumaranjem okolo bi uništavali vegetaciju, slično kako to rade i moderni slonovi. Manjak biljnog pokrova omogućuje eroziju okolnog tla u jezera, što dodatno smanjuje količinu raspoložive vode".
Istraživanja su pokazala da slonovima treba između 70 i 200 litara vode svakog dana, a profesor Graham pretpostavlja da je i mamutima bila potrebna slična količina vode. "Presušenje izvora vode jako brzo je smrtonosno. Presuši li samo na mjesec dana, to može biti smrtonosno", zaključuje profesor Graham.
