Znanost
517 prikaza

Sunčeva oluja zbog koje se ginulo u Drugom svjetskom ratu

Aurora borealis
Youtube
Diljem svijeta raspadale su se električne mreže, polarna svjetlost blistala je kao da nije noć nego dan

Povremene sunčeve geomagnetske oluje utječu na cijeli naš planet, ali primjer iz noći sa 18. na 19. rujna 1941. bez premca je u novijoj povijesti već time što je jedna takva oluja direktno utjecala na događanja u Drugom svjetskom ratu. Prvi koji su te večeri naslutili da nešto nije u redu bili su slušatelji radija u SAD-u. Svjedočenja iz tih vremena kažu da je na jednoj od radio stanica Bill Cosby upravo pjevao "Where the Blue of the Night Meets the Gold of the Day", kad je iz zvučnika stalo krčati i pucketati. I odjednom, usred programa čulo se kako dva muškarca razgovaraju o svojim izvanbračnim aferama. Samo trenutak i više se nije čulo njih nego jednu ženu kako prijateljici na telefon govori: "Uspjelo mi je nagovoriti Eddieja da ti nabavi nekog momka."

Bila je riječ o poplavi elektrona sa Sunca koji su se probili do Zemljine površine i stali bombardirati elektroopskrbnu mrežu, radio program, avionski promet. Pennsylvanijska tvrtka Water and Power Company zabilježila je da joj je stalno padala mreža, da su im se transformatori tresli i stenjali. I sve tome slično. A nije da ih nitko nije upozorio. 16. rujna astronomi s kalifornijskog opservatorija Mount Wilson pomalo su čak i panično objavili da su primijetili iznenađujuće veliko okupljanje sunčevih pjega točno na sredini Sunčeve površine u odnosu na Zemlju i da stoga očekuju rijetko bombardiranje Zemlje elektronima sa Sunca. Međutim, čak ni oni nisu očekivali najsnažniju sunčevu oluju ikad izmjerenu.

Kad je počelo, unutar 24 sata sa Sunca je jurnulo, sve jedna za drugom, šest oluja magnitude devet, najjače moguće. Nešto više od osam minuta trebalo je svakoj da stigne do Zemljine magnetosfere, a onda, kako je bila riječ o bombardiranju elektronima takve siline da ih Zemlja nije mogla zaustaviti svojim magnetnim poljem, jedan val za drugim probijao se do Zemljine površine i prouzročio kaos kratkih spojeva po svemu što je imalo ikakve veze s električnom energijom. Ali i više od toga. Ta noć je bila obasjana tako snažnom polarnom svjetlošću da se na većem dijelu sjeverne Zemljine hemisfere usred noći vidjelo kao da je dan.

To je bila jako loša vijest za konvoj kanadskih teretnih brodova SC-44 koji su baš te noći naumili prošuljati se preko sjevernog Atlantika sve do Velike Britanije koja je tada već jako dugo krvarila i odolijevala bombardiranjima Trećeg Reicha. "Na horizontu se vidi oblak dima, vjerojatno je riječ o brodovima. Vidljivost je jasna kao usred dana", napisao je te noći Eitel-Friedrich Kentrat, kapetan njemačke podmornice U-74 koja je svoj plijen čekala nešto južnije od Grenlanda. I potom objavio posadi: "Neprijateljski konvoj na vidiku!" Možda čak i istodobno, jedan od mornara na brodu "HMCS Lévis", koji je predvodio konvoj vježbao je crni humor.

"Kakva noć za torpediranje!", rekao je kolegi. Nije prošlo dugo i podmornica je s udaljenosti od tri kilometra lansirala četiri torpeda prema konvoju. Jedan od njih bio je apsolutno školski pogodak u HMCS Lévis, brod je doslovno raspolovio i upravo je nevjerojatno da je od 58 članova posade poginulo njih relativno malo, 18, i da je spašeno njih čak 40. Ta noć nezapamćeno snažne polarne svjetlosti jako je utjecala na ratnu klaonicu i na Baltičkom moru, a oko Lenjingrada bitke su divljale cijelu noć, istom žestinom kao i cijeli dan prije i cijeli dan poslije, i tko zna koliko je tek tamo stotina ili tisuća ljudi platilo životom jednu od najvećih sunčevih geomagnetskih oluja u ljudskoj povijesti.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.