Znanost
929 prikaza

"Sve više mladih ne želi raditi u Hrvatskoj, dolaze meni"

Ivan Đikić
Petar Glebov (PIXSELL)
Znanstvenik Ivan Đikić za Express govori o političkoj klimi, odljevu mozgova, postignućima...

Bakterije su nevjerojatne. One na Zemlji postoje tri milijarde godina i prilagodile su se svim evolucijskim pritiscima. Žive svuda oko nas, na nama i u nama. Svaki čovjek ima jedinstveni bakterijski otisak, poput otiska prsta. Kad bismo izvukli samo bakterije iz crijeva jednog čovjeka, dobili bismo masu od dva kilograma, objašnjava prof. Ivan Đikić (51), vodeći hrvatski i svjetski znanstvenik, redoviti profesor na Sveučilištu MF Goethe i ravnatelj Buchman Instituta za molekularnu znanost u Frankfurtu u Njemačkoj.

Objašnjava kako postoje dobre i loše bakterije - dok se jedne brinu za normalno funkcioniranje organizma, druge mu štete.

Ivan Đikić | Author: Dusko Marusic (PIXSELL) Dusko Marusic (PIXSELL)
"Znamo da danas postoji 5x10 na 30-u bakterijskih stanica. To je najveći broj jedne vrste na Zemlji. Samo ljudski organizam sastoji se od 40 trilijuna dobrih bakterijskih stanica, dakle 60 posto stanica u čovjeku su bakterije, a samo 40 posto su ljudske stanice. Problem s antibioticima je taj što u organizmu uništavaju i dobre i loše bakterije, a to je štetno. Zahvaljujući ovom otkriću, kod salmonele farmaceuti sad mogu početi tražiti pametne lijekove koji će utjecati isključivo na tu bakteriju ne uništavajući i dobre bakterije", objašnjava Đikić dodajući kako je gotovo nevjerojatno da do danas još nitko nije otkrio učinkoviti način liječenja salmonele.

On je sa svojim timom prije pet godina započeo istraživanje o tome kako bakterijske upale salmonele utječu na razvoj tumora.

Proučavali su podudarnosti u tome kako prevladavaju u stanicama, brzo evoluiraju i mijenjaju genom kako bi preživjele. Željeli su otkriti koji je razlog patogenosti bakterije i na koji način uništava ljudsku stanicu. 

"I tad smo otkrili da bakterija salmonele ulaskom u stanicu u staničnu membranu ubaci strukturu nalik na iglu ili kanal. Kroz taj kanal uštrcava patogene proteine koji uništavaju stanicu i vode do smrti. Iako naš obrambeni sustav detektira bakteriju i prepoznaje napad, može se obraniti u manjoj mjeri. Naime, na svaki napad bakterije koji stvara rupe u staničnoj membrani pa ga tako i prepoznaje kao patogeni, organizam uzvraća protunapadom, najčešće autofagijom. To znači da naša stanica jednostavno pojede bakteriju sa svim njezinim strukturama. S druge strane, postoji signalni put u kojem stanica pomoću enzima pokreće upalnu reakciju i na taj način eliminira bakteriju. Važan regulator tih procesa je enzim otulin koji zaustavlja tu signalizaciju i na taj način se može precizno kontrolirati upalni odgovor", pojašnjava Đikić. 

Ulaskom u ljudsku stanicu bakterija salmonele se začahuri te ispušta enzime koji potiču širenje bakterije i ujedno uništavaju stanice crijeva uzrokujući probavne tegobe. 

Naš organizam nije dovoljno snažan da bi samostalno pobijedio napad salmonele, i tu bi mu mogla pomoći farmacija.

Za sada ne postoji učinkoviti lijek ni antibiotik koji bi uništio tu bakteriju, a tijekom trajanja bolesti korištenje antibiotika uglavnom šteti produljujući trajanje i tijek bolesti.

On se daje u iznimno rijetkim situacijama kad je bakterija prodrla u krv. Salmonela je bolest probavnog sustava koja nastaje od dva do 24 sata nakon pojedene zaražene hrane, poput jaja, mesa, voća i povrća.

Uz visoku temperaturu, povraćanje i proljev može doći do dehidracije, a u slučaju širenja bakterije izvan crijeva može doći do smrtnog ishoda. Upravo u tom slučaju potencijalni lijek mogao bi nekome spasiti život.

Ivan Đikić | Author: Zeljko Lukunic (PIXSELL) Zeljko Lukunic (PIXSELL)
"U svijetu 200 milijuna ljudi na godinu oboli od salmonele, a čak 52.000 ljudi premine uslijed bolesti. Mi smo spoznali individualne mehanizme salmonele koji su patogeni i time otvorili put za inhibitore protiv te bakterije. Jako smo uzbuđeni zbog svega jer to do sada još nitko nije radio. Mi smo prvi pronašli vezu, otkrili način i omogućili temelj znanja za stvaranje pametnog lijeka koji će štititi zdrave stanice. Ljudi često kažu da sam do sada trebao razviti već desetke lijekova, a ni jedan nije tržištu. To nije točno i jako me žalosti što još ima onih koji ne razumiju suštinu mojeg posla. Moj i posao mojih kolega nije stvarati lijekove. Mi smo svojim znanjem i spoznajama omogućili farmaceutima da pronađu lijek. Za razvoj jednog lijeka potrebno je najmanje deset godina, a prvi i najvažniji postulat pri stvaranju takvog preparata jest da on ne šteti čovjeku, a tek onda da ga liječi. Ja nisam stvorio niti jedan lijek. No ponosan sam što sam mali kotačić u velikoj znanosti koja pomaže čovječanstvu. To nisu moji lijekovi, ali na mojem i znanju mojih kolega su stvarani", objašnjava on dodajući kako su na tržištu tri lijeka čijem je stvaranju utro put svojim bazičnim znanstvenim otkrićima.

"To je lijek koji se koristi u terapiji karcinoma, a među ostalim ga je primao i pokojni Ivica Račan. Sudjelovao sam u istraživanju koje je dovelo do tog lijeka, a trebalo je proći 15 godina prije nego što se našao na tržištu. Moje drugo istraživanje dovelo je do lijeka koji se koristi u liječenju melanoma, a treći pomaže u liječenju leukemije. Dakle, iz naših istraživanja odobrena su ukupno tri lijeka koja su danas na tržištu", ponosno je istaknuo.

Kaže kako u svojem laboratoriju radi na nizu projekata, ali dok se istraživanja ne dovrše ne želi govoriti o detaljima.

Napominje tek da među ostalim njegov tim još radi na istraživanju tumora jetre te istraživanju neurodegenerativnih bolesti.

Veza između bakterija i tumora bacila je novo svjetlo i na ta istraživanja.

Ivan Đikić | Author: Dusko Marusic (PIXSELL) Dusko Marusic (PIXSELL)
"U interesu čovječanstva je da bakterije ne uništavamo, ali zato moramo pronaći način kako razviti obranu protiv patogenih sojeva. Čovjek i znanstvenik trebaju postavljati pitanja, jer to je jedini način kako možemo doći do odogovora. Vjerujem da je zlatno doba znanosti i velikih otkrića tek pred nama te da nas u sljedećem desetljeću očekuju nevjerojatne stvari. Znanje čovječanstva sad je već toliko uznapredovalo da možemo stvarati ciljane lijekove, a to bi pomoglo u poboljšanju kvalitete života svih nas. Primjerice, kad vidite koliko je korištenje antibiotika u prehrani. Većina životinja koje jedemo tretirana je antibioticima. Neki od sojeva bakterija završe u prirodi gdje se adaptiraju, preuzmu genome nekih drugih organizama a zatim se vraćaju nama kao rezistetni, tj. otporni sojevi koji su našli način kako pobijediti neki antibiotik. Mi kao čovječanstvo moramo biti intelektualno nadmoćniji i ponuditi konkretnu alternativu postojanju antibiotika", nastavlja Đikić.

Velike nade polaže u mlade buduće znanstvenike koji će svježjim znanjem i pristupom otkrivati nove mogućnosti. U međuvremenu nastavlja svoj rad i pomiče poznate granice stvarajući velika i važna otkrića.

U prosincu prošle godine Đikićev tim objavio je u časopisu Cell kako legionela uništava stanice pluća izazivajući legionarsku bolest. 

Ta je vijest odjeknula znanstvenim svijetom jer se već godinama pokušava otkriti mehanizam kojim legionela patogeno djeluje na čovjeka.

Za istraživanja kako bakterije u stanicama domaćina manipuliraju proteinom ubikvitinom, Ivan Đikić je u travnju dobio 2,5 milijuna eura Europskog istraživačkog vijeća (ERC) te tako postao prvi hrvatski znanstvenik koji je dvaput zaredom dobio ERC-ov projekt. 

Ogromnim grantovima za istraživanje tu nije kraj. Istodobno, unatoč vrhunskim znanstvenim otkrićima, kolege u Hrvatskoj se ne trude osobito naučiti od njega nešto novo, a ni akademska zajednica se nije posebno istaknula sudjelujući u inicijativi Stop plagiranju u Hrvatskoj.

Naime, prof. Đikić je početkom tjedna kratko posjetio Zagreb kako bi istaknuo potrebu da se u zaštitu znanja koje je temelj znanosti treba uključiti i država.

"Umjesto da država svojim zakonima i etičkim kodeksom zaštiti znanstvenike, ona protektira plagijatore šaljući tako krivu poruku", rekao je prof. Đikić u ponedjeljak dodajući kako je Hrvatska jedina zemlja u Europi koja ima plagijatore na tri ključna mjesta u vlasti: ustavna sutkinja, potpredsjednik Sabora i ministar.

Naime, uz ministra Barišića, problem s autorstvom imali su ustavna sutkinja Snježana Bagić te potpredsjednik Sabora Milijan Brkić.

Đikić kaže kako je želio upozoriti na činjenicu da svaki znanstveni rad počiva na načelima etičnosti, no u Hrvatskoj to nije slučaj pa se upravo zato angažirao. 

Ističe kako su etička tijela koja odlučuju o nečijem radu u inozemstvu stručna i neovisna tijela koja se sastoje od visoko moralnih pojedinaca na koje nema utjecaja dnevna politika ni drugi interesi osim istine.

U Hrvatskoj, s druge strane, članovi etičkih tijela trpe veliki pritisak ako istražuju rad svojih kolega.

"Sve je više mladih koji ne žele raditi u Hrvatskoj, nego bi željeli doći u moj laboratorij steći neka nova znanja, iskustva i dobiti preporuku kao prvi korak u njihovoj odluci za trajni ostanak u inozemstvu. To je tragično. Želim svoje znanje podijeliti i u Hrvatskoj, jer da mi nije stalo, sad bih negdje u San Franciscu, gdje sam na studijskoj godini, sjedio na plaži i uživao na suncu. Ulažem vrijeme i vlastiti novac jer već 15 godina radim kao profesor na Medicinskom fakultetu u Splitu bez honorara niti plaćenih putovanja u Hrvatsku kako bih omogućio bolju budućnost za mlade generacije. Bez njih, Hrvatska se nema čemu nadati", zaključio je.

Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Europsko istraživačko vijeće u proteklih deset godina omogućilo je sredstva za svega tri projekta domaćih znanstvenika u Hrvatskoj, ali je zato bilo čak 18 projekata hrvatskih znanstvenika u inozemstvu.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.