Svakog dana kroz našu hranu, i piće unosimo malene mikroskopske komadiće plastike. Ona se nalazi u svemu što konzumiramo, pa čak i u zraku kojeg udišemo.
Amerikanci tako, prosječno, svake godine pojedu, popiju i udahnu između 74.000 do 121.000 takvih čestica, što ovisi o njihovim godinama i spolu, pokazalo je posljednje istraživanje. Oni koji piju vodu iz boce unesu u svoj organizam 90.000 čestica plastike više na godišnjoj razini, kako stoji u studiji objavljenoj u magazinu Environmental Science & Technology.
Za sada potpuni utjecaj na naše zdravlje nije poznat. Istraživanja pokazuju kako su neke čestice dovoljno sitne da bi mogle ući u naše tkivo i tamo potaknuti reakciju imunološkog sustava, ili ispustiti toksične supstance ili zagađivače koje smo apsorbirali iz okoliša, uključujući i teške metale, piše CNN.
Kako mikroplastika završava u našoj hrani i piću?
Životinje koje konzumiramo, udišu čestice plastike iz okoliša, a mikroplastika u našoj hrani završi tijekom proizvodnje i pakiranja, što su pokazale već ranije studije. Istraživači su u ovoj studiji analizirali 26 prijašnjih studija o konzumaciji čestica mikroplastike u osam kategorija: zraku, alkoholu, vodi u boci, medu, morskoj hrani, soli, šećeru i vodi iz slavine. Ostala hrana, uključujući meso i povrće, nije bila uključena u tu analizu zbog nedovoljnih podataka.
Istraživači su procijenili prosječnu konzumaciju u ovim kategorijama. Otkrili su kako godišnje dječaci unesu ili udahnu oko 81.000 čestica, 121.000 čestica muškarci, 74.000 djevojčica i 98.000 žene.
A čini se kako je ključ u količini unesene mikroplastike količina vode iz boce koju popijemo. Tako istraživači procjenjuju da zahvaljujući vodi koju pijemo iz boce unosimo još i više i to dječaci 75.000 čestica, 127.000 muškarci, 64.000 djevojčice i 93.000 žene. Oni koji konzumiraju samo vodu iz slavine unose samo između 3000 i 6000 čestica.
"Naše procjene konzumacije mikroplastike u SAD-u vjerojatno su drastično podcijenjene", zaključuju autori studije.
Richard Lampitt, voditelj istraživačkog tima koji se bavi mikroplastikom pri National Oceanography Centre u Velikoj Britaniji, rekao je kako je to istraživanje "pažljiva procjena već objavljenih podataka" a "zaključci su zdravi". Lampitt nije sudjelovao u istraživanju, no kritizirao je njihov manjak definicije "mikroplastike".
"Veličina čestica samo je spomenuta u prolazu, no ima veliki utjecaj na podatke koji su prezentirani i na zaključak postignut iz njih. Mnoge studije na kojima je utemeljena ova studija, njezina baza podataka, nisu uspjele detektirati jako malene čestice koje neki smatraju "nano plastikom koja ne bi trebala abiti uključena u ovo studiju", smatra.
Profesor ekologije sa Sveučilišta East Anglia u Velikoj Britaniji Alastair Grant, smatra da "studija nije ponudila dokaze da su ove količine koje se konzumiraju opasne za ljudsko zdravlje".
Stephanie Wright pak smatra da su istraživači samo sintetizirali informacije iz već ranijih studija ili konzumacije plastičnih čestica i samo "ponovili ono što već znamo".
"Neke od uključenih studija trebalo bi interpretirati oprezno, posebno one koji se oslanjaju na vizualne načine identifikacije mikroplastike", kaže Wright, koja nije sudjelovala u istraživanju.
Naglašava kako ove trenutačne procjene sugeriraju "da je izlaganje mikroplastici relativno maleno" i da je potrebno više istraživanja kako bi se odredila individualna izloženost "manjoj mikroplastici, na primjer onoj u zraku". Wright naglašava kako tako utjecaj tih sitnih komadića plastike i dalje ostaje "nepoznat".
"Jako je teško interpretirati ta otkrića sa više od onoga da konzumiramo mikroplastiku", naglašava Wright.
