Predmet istraživanja bile su posljedice klimatskih i socioekonomskih utjecaja na promjene pokrova zemljišta u deset biogeografskih regija u 39 europskih zemalja, odnosno kako se mijenjaju odnosi površine prirodnih okoliša i onih koje stvara čovjek.
Istraživanje je obuhvatilo svih 28 država članice Europske unije te Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Island, Kosovo, Lihtenštajn, Makedoniju, Crnu Goru, Norvešku, Srbiju, Švicarsku i Tursku.
Promjene pokrova veće od površine Grčke
Ukupna površina koju je zahvatila promjena pokrova zemljišta od 2000. do 2012. iznosi 143.044 četvornih kilometara, što je više od površine Grčke, ili oko 2,5 posto istraživane površine.
Oko 2,7 posto promjena dogodilo se u nezaštićenim područjima, što iznosi 124.266 četvorna kilometra te oko tri posto u tampon zonama, ili površini od 27.275 četvornih kilometara.
Promjene pokrova zemljišta najčešće se događaju u tampon zonama koje okružuju zaštićena područja i iznose tri posto toga područja, ističe se u rezultatima istraživanja.
Promjene pokrova zemljišta u zaštićenim područjima su, istina, rjeđe nego izvan njih, ali su od 2000. do 2012. godine iznosile 18.800 četvornih kilometara ili 1,5 posto svih zaštićenih područja, stoji u članku troje njemačkih stručnjaka sa Sveučilišta u Potsdamu i Sveučilišta primijenjenih znanosti u Osnabrücku, objavljenom u internetskom znanstvenom časopisu Plos One.
Za svaku biogeografsku regiju, zemlju i statističku regiju proučavali su promjene pokrova zemljišta unutar zaštićenih područja, izvan njih i na jedan kilometar širokom pojasu tampon-zone oko zaštićenih područja.
Zaštićena područja obuhvaćaju cjelokupnu mrežu Natura 2000 područja i nacionalno zaštićena označena područja.
Urbanizacija i poljoprivreda na području Mediterana
Općenito, najistaknutije promjene na pokrovu zemljišta su pošumljavanje i krčenje šuma. Međutim, u mediteranskoj regiji i dijelovima Srednje Europe glavni procesi promjena su urbanizacija, kao i intenziviranje i proširenje poljoprivrede.
Urbanizacija i intenziviranje poljoprivrede, odnosno antropogeni procesi, općenito su rjeđi unutar zaštićenih područja, no oni čine visoku četvrtinu promjene svega kopnenog pokrova unutar zaštićenih područja u Albaniji, Hrvatskoj, Cipru, Njemačkoj i Španjolskoj, upozoravaju autori.
Nalazi ukazuju na prijetnje ekološkim funkcijama koje pružaju zaštićena područja zbog snažne interakcije između zaštićenih područja i njihova okružja.
Proglašavanje zaštićenih područja smanjilo je, ali nije posve spriječilo antropogene promjene pokrova zemljišta, zaključuju znanstvenici.
