Prvo su znanstvenici naslutili da bi koraljni grebeni u Karipskom moru mogli biti dom puno većem broju vrsta riba nego što se do sada naslućivalo. No, ono što su otkrili znanstvenici sa Smithsonianovog tropskog istraživačkog instituta, bilo je onkraj najluđih snova. Ispalo je da je čak svaka peta vrsta riba koje su otkrili na grebenima u Karibima, bila do sada nepoznata.
Ispalo je da „zona sumraka“ od dubine između 130 i 309 metara na tim mjestima u tolikoj mjeri vrvi životom da su znanstveno savršeno utemeljeno taj pojas nazvali „rarifotičnom zonom“. Njihovo istraživanje u prvom se redu odnosi na podmorje uz obale otoka Curacao na jugu karipskog arhipelaga, a razlog zašto su tolike riblje vrste do sada ostajale neotkrivene, jest to što su znanstvenici do sada smatrali da pri donjoj granici preživljavanja koralja naprosto ne vrijedi istraživati jer tamo sigurno nema ničeg posebnog.
U zaključcima studije istraživači su sada objavili nekoliko vrlo zanimljivih podataka. Primjerice da se procjenjuje da na oceane otpada čak 95 posto svih živih vrsta na svijetu, da su znanstvenici sada na površini od samo 200 metara četvornih na grebenima u podmorju Curacaoa otkrili čak 30 novih vrsta, da je ogromna većina riba koje su tamo zatekli, unatoč tome što žive na samoj dubinskoj granici do koje dopire Sunčevo svjetlo, vrlo živih boja, iako bi se po logici stvari očekivalo da boje u njihovom životu budu savršeno nebitne.
Ono najluđe je objašnjenje istraživača i za fenomen tolike životne raznolikosti i takvog festivala boja na dubinama na kojima se to ne bi očekivalo. Oni vrlo utemeljeno sumnjaju da je rarifotična zona na koraljnim grebenima u Karibima odjednom postala tako naseljena zato što su ribe iz plićih područja pobjegle u dubine zbog – klimatskih promjena.
More je u plićim pojasima posebno u tropskim predjelima postalo tako zagrijano uslijed globalnog zatopljenja da je za vrste koje su navikle na određene temperaturne okvire, postalo nemoguće tamo preživjeti. One su stoga naprosto pobjegle dublje, u područja koja su koji stupanj hladnija, a pritom im je motiv više bilo i to što su koralji u plićim područjima, opet uslijed lančane reakcije toplotnih i kemijskih posljedica prouzročenih klimatskim promjenama, od prije nekoliko godina diljem svijeta stali ugibati.
Posljedično se stao raspadati i bogat i beskrajno složen ekološki sustav na koraljnim grebenima, što se najdramatičnije vidi u blijeđenju i katastrofalnom odumiranju Velikog koraljnog grebena uz istočne obale Australije.
