Grad Kabwe u Zambiji četvrti je po veličini grad u državi. Nalazi se 140 km sjeverno od glavnog grada Lusake i leži na blizu 1200 metara nadmorske visine. Osnovan je 1902. godine kao rudarski grad, nakon što su tu pronađena nalazišta olova i cinka. Iz rudnika, udaljenog manje od kilometra od današnjeg centra grada, vadili su se srebro, mangan i teški metali u manjim količinama. Upravo zbog toga nazvali su ga Broken Hill prema sličnom rudarskom gradu u Australiji.
Razvoju grada pridonijela je i željeznica, odnosno linija Kitwe-Lusaka, kao i izgradnja hidrocentrale na rijeci Mulungushi, smještene 50 km jugoistočno od rudnika, prve hidrocentrale u centralnoj Africi.
Rudnik je zatvoren 1994. godine, 30 godina nakon proglašenja neovisnosti, i ostavio je toksično naslijeđe zagađenja olovom. Olovo je dospjelo u lokalne vodotoke i jako ih zagadilo, tako da stanovnici i dalje obolijevaju i umiru od izloženosti zagađenju. Danas je Kabwe, prema studiji instituta Blacksmith iz New Yorka, među najzagađenijim gradovima svijeta, piše The Atlantic.
Studije su pokazale kako gotovo sva djece u gradu imaju velike razine olova u krvi zbog kojih im je zdravlje ozbiljno ugroženo. Stručnjake posebno brine i najava kako su vlasti međunarodnoj kompaniji Jubilee Metals Group, sa sjedištem u Londonu, dali dozvolu za prikupljanje olova i cinka ove godine.
Za te rudnike vezana je i jedna lijepa priča, ona kako su radnici 1921. godine pronašli lubanju koja upućuje na moguće ljudske pretke, a i nekoliko kostiju koji tu priču potvrđuju. Švicarski rudar Tom Zwiglaar lubanju je pronašao 1921. godine u rudniku olova i cinka u sjevernoj Rodeziji (danas Kabwe). Osim lubanje pronađena je i jedna gornja čeljust druge jedinke, križna kost, goljenična kost, i dva fragmenta bedrene kosti. U doba pronalaska ova je lubanja nazvana "rodezijski čovjek", ali danas ju se obično naziva lubanjom iz Broken Hilla ili lubanjom Kabwe.
Homo rhodesiensis, rodezijski čovjek, je izumrla vrsta hominina koja pripada rodu Homo, opisan na temelju fosilnog nalaza tzv. lubanje Kabwe. Još morfološki sličnih ostataka pronađeno je u slojevima istog ili ranijeg razdoblja u južnoj Africi, istočnoj Africi i sjevernoj Africi. Starost ovih ostataka se kreće od 300 000 do 125 000 godina.
Ubrzo nakon otkrića lubanja je poslana u londonski povijesni muzej gdje se i dalje nalazi, unatoč naporima kojeg Zambija ulaže u njezin povratak. Velika Britanija poznata je po tome što nevoljko pušta i oštro brani povratak predmeta stečenih iz kolonijalnih vremena, poput nekim artefakata koji privlače i veliki broj turista. No prošle godina na sastanku UNESCO-a predstavnici Zambije konačno su probili njihov otpor.
Velika Britanija je pristala sjesti za stol i razgovarati o mogućnostima repatrijacije, povratka lubanje i ostalih fosila u Zambiju.
I jedni i drugi dužnosnici ne žele otkrivati informacije o mogućim dogovorima, no čini se kako Velika Britanija slijedi primjere ostalih kolonijalnih sila koje su počele vraćati kolonijalnu stečevinu autohtonim narodima. Tako je poznat primjer Njemačke koja je Namibiji vratila lubanje i ostatke 25 žrtava ubijenih u genocidu, pa i 19 lubanja koje su uzete iz Afrike za potrebe "antropoloških istraživanja". Francuska je vratila i dio svojih 'stečevina'.
Ako Velika Britanija pristane na povrat ostataka rodezijskog čovjeka bit će to veliki poticaj za ostale zemlje koje se trude i same poduzeti takve poteze. Posebno važno je i pravo bivših kolonija da kontroliraju svoje naslijeđe ali i odgovornost bivših kolonijalnih sila da preuzmu teret svojih grijeha iz prošlosti.
Drevna lubanja pronađena u rudniku
Kako je saznao antropolog Aleš Hrdlička iz Smithsonian Institution lubanju su otkrili švicarski rudar Tom Zwigelaar i mladi afrički rudar 17. lipnja 1921. godine. Razgovarao je s obojicom i u svoj dnevnik zapisao kako je "Zwigelaar bio sredovječni muškarac no sa zdravim razumom".
Ispričao mu je kako je radeći sa afričkim rudarom (čije ime nije otkriveno) u jutarnjim satima toga dan pronašao lubanju. U njegovim dokumentima pronađena je i fotografija koju je uslikao voditelj tog rudnika nakon što su ga radnici upozorili na to što su pronašli.
No nije dugo ostala u rudniku. Pregledao ju je liječnik i brzo utvrdio kako je riječ o važnom znanstvenom otkriću, pa je pet mjeseci nakon toga poslana u Veliku Britaniju. I donirana britanskom muzeju u Londonu. Tamo ju je paleontolog Arthur Smith Woodward nazvao Homo rhodesiensis.Stručnjaci su prepoznali da je riječ o važnom ljudskom pretku.
2016. godine znanstvenici su uzeli uzorke lubanje u potrazi za drevnim DNK, iako su dosadašnji pokušaji izvlačenja dijela genoma bili neuspješni. U proteklih nekoliko godina objavljeno je desetak radova koji su većinom utemeljeni na CT snimkama lubanje.
Oni potvrđuju ranije nalaze, no pitanje poveznice sa H. sapiensom i neandertalcima, i dalje je predmet rasprave. I dalje se provode testiranja.
Povjesničar Francis Musonda smatra kako je riječ o zastarjelom kolonijalnom kontekstu.
"Ljudima u Africi nije prihvatljivo da britanske institucije budu mjesto odlaganja afričkih fosila kada oni sam zapravo imaju mogućnosti za tako nešto. Dovelo je to zemlju u neugodan i nezgodan položaj jer se stvorila slika da nisu sposobni brinuti se o svojim fosilima. Pa čak i ako uvjeti u zemlji nisu idealni, zašto joj se ne bi pomoglo da stvori za njihovu pohranu potrebne uvjete?'', naglašava Musonda.
I stručnjaci i predstavnici zemalja kažu kako je još prerano donositi predviđanja o mogućim razgovorima.
Vijest je pak dobila veliku pozornost u njihovim medijima, a vijesti o mogućem povratku pozdravljaju i evolucijski istraživači diljem svijeta.
"Svi trebamo podržati povratak kulturnih objekata koji su ukradeni ili oduzeti, iz kojeg god razloga iz bilo koje zemlje u svijetu", smatra Yohannes Haile-Selassie iz muzeja nacionalne povijesti u Clevelandu.
"Ponos kojeg osjećaju Afrikanci u vezi sa svojim precima je nepokolebljiv i izražen. Za njih je taj proces povratka oduzetih predmeta zapravo proces ozdravljenja u kojem obje strane mogu jedna drugoj oprostiti i krenuti dalje", naglašava Wendy Black iz Iziko muzeja u Cape Townu.
Još je jedno pitanje i problem njezina dostupnosti i proučavanja dalje u budućnosti. Geolog Gerhard Weber sa Sveučilišta Beč predlaže kako bi se sa Zambijom trebao potpisati sporazum kojem će biti omogućen pristup lubanji kako bi se moglo u njezino proučavanje uključiti i nove tehnologije. Smatra kako bi ispunjavanje sporazuma trebao nadgledati međunarodni odbor.
Stručnjaci pak smatraju kako po tom pitanju neće biti problema s obzirom kako mnogi znanstvenici putuju diljem svijeta posebno u Afriku kako bi proučavali drevne ostatke. Moguće preseljenje lubanje u Lusaku olakšat će afričkim istraživačima i da oni dobiju priliku promatrati te drvene ostatke.
Slažu se mnogi kako bi ostanak lubanje u Velikoj Britaniji bio zapravo nastavak tog kolonijalnog naslijeđa.
"Bilo koja tvrdnja da građani Zambije ne mogu preuzeti odgovornost za njihovo vlastito naslijeđe je zapravo rasistička", naglašava Rebecca Ackermann sa Sveučilišta Cape Town.
