Ako ne uvedemo drastične promjene, gubitak života bit će nalik onom od prije 65 milijuna godina kad su izumrli dinosauri. S tom razlikom što je tad Zemlju pogodio asteroid, a nije se sama dovela do takvog stanja. Sve to tvrdi autorica knjige 'The Sixth Extinction', Elizabeth Kolbert.
Kolbert napominje da mi nesvjesno odlučujemo koji će evolucijski putevi ostati otvoreni, a koje ćemo zatvoriti. Niti jedno drugo živo biće nije uspjelo u tome, a to će ostati naša trajna ostavština.
U svojoj knjizi Kolbert piše da napokon prihvaćamo i razumijemo koje učinke imamo na svijet, tj. da dolazi do izumiranja vrsta, i to prvi put otkad je teorija o tome predstavljena još 1740-ih godina. Iako im je dugo trebalo da se pomire s činjenicom da bi cijele vrste mogle nestati, znanstvenici su napokon počeli priznavati da su ljudi odgovorni za ono što se događa.
Inače, nekoć su znanstvenici, kad bi pronašli stare kosti, pokušavali naći kojim bi živućim životinjama one mogle pripadati. Sve dok francuski prirodoslovac Georges Cuvier nije iznio ideju da bi kosti mogle pripadati 'nekom prethodnom svijetu', nikome nije palo na pamet da su čitave životinjske vrste mogle mogle postojati i nestati. To otkriće nas je trebalo osvijestiti dovoljno da shvatimo da bi naše ponašanje moglo imati ozbiljne posljedice za Zemlju. Ali nije.
Jedan od glavnih krivaca za šesto izumiranje, tvrdi Kolbert, jest promjena klime, ali pridonijela je i moderna poljoprivreda i brzo rastuća ljudska populacija. Zagrijavajući planet, donoseći invazivne vrste na različita područja i podupirući širenje prethodno zaraženih gljivica i virusa, ljudi polako ali sigurno ubijaju svijet oko sebe, piše Business Insider.
"Procjenjuje se da je trećina svih koraljnih grebena, trećina svih slatkovodnih mekušaca, trećina morksih pasa i raža, četvrtina svih sisavaca, petina svih gmazova, te šestina svih ptica na putu izumiranja", ističe Kolbert. To je između 30 i 50 posto cjelokupnog života na svijetu koji bi mogao nestati do kraja stoljeća... Osim ako se hitno ne pokrenemo.
