Osobe koje glasno žvaču dok jedu nistu najpristojnije na svijetu. Ali ako vas to živcira u tolikoj mjeri da pobjegnete iz prostorije, problem je u vama, a ne u njima.
Stručnjaci tvrde da osobe koje imaju ekstremnu averziju prema određenim zvukovima, koje najčešće proizvodimo ustima - žvakanju i cmoktanju, ali i drugim zvukovima, poput lupkanja stopalom, klikanja kemijskom olovkom ili disanja kroz začepljeni nos, ukazuju na to da je osoba oboljela od mizofonije.
Iako su svakodnevni zvukovi većini ljudi neugodni i mogu ih živcirati, u slučaju mizofonije zvukovi mogu u potpunosti poremetiti čovjekov život. Smatra se da od mizofonije boluje do 20 posto populacije, iako liječnici trenutačno raspravljaju je li riječ o psihološkom poremećaju.
Dokumentarac koji prikazuje ljude s tim stanjem, nazvan 'Quiet please...', trebao bi dočekati premijeru sljedećeg ljeta.
Istraživanje na 483 osobe, objavljeno u listopadu 2014. godine, otkrilo je da osobe koje pate od mizofonije prolaze najteže muke dok su u velikim skupinama koje jedu (recimo kad svi ručaju na poslu), a najmanje - kad su kod kuće.
Istraživači vjeruju da je razlog tome činjenica da su ukućani pažljiviji, za razliku od kolega, tvrdi studentica kliničke psihologije - Monica Wu, koja je ujedno i autorica navedenog istraživanja.
Osobe oboljele od mizofonije često pokazuju i simptome anksioznosti, opsesivno-kompulzivnog poremećaja ili depresije, iako nije poznato (još) uzrokuje li jedno drugo.
Stručnjaci smatraju da bi mizofonija djelomično mogla biti uzrokovana poboljšanim neuronskim vezama u mozgu, između slušnog, limbičkog i autonomnog sustava.
Postoje osobe koje ne mogu ići u kino jer im u tolikoj mjeri smeta mljackanje ljudi dok jedu kokice. Drugi pak ne mogu stajati u redu u prodavaonici, jer im smeta zvuk blagajne, a treći ne mogu biti prisutni kad se servira juha.
Svatko od osoba kojima smetaju zvukovi ima jedan kojeg smatra najgorim, a on se ne mora podudarati s onima drugih ljudi.
Stručnjaci su suglasni da bi se oboljeli od mizofinije trebali početi prilagođavati drugima, a ne drugi njima, jer na taj način samo potiču njihovo stanje.
Jedan oblik liječenja kod bihevioralne terapije, nazvan 'izlaganje i sprječavanje odgovora', pokazao se prilično učinkovitim u liječenju mizofonije. Klijenti se postepeno izlažu zvukovima žvakanja, od najslabijih do najjačih, prvo na kazeti, pa u čekaonici i na kraju za stolom s voljenom osobom, piše Wall Street Journal.
"Nakon ponovljenih izlaganja, osobe uvide da to mogu podnijeti", objašnjava Wu.
Dakle, nemojte gubiti živce, jer za sve ima nade.
