Znanstvenici objasnili teorije zavjera da je Hitler živ

Na potezu između današnjeg Potsdamer Platza i Brandenburških vrata u Berlinu 30. travnja 1945. nešto poslije 15 sati Eva Braun, tek nekoliko sati udana Hitler, i Adolf Hitler povukli su se u svoje odaje u bunkeru nekoliko etaža ispod površine. Na površini bitka za Berlin već neko vrijeme ušla je u fazu potpunog poraza ratnog stroja nacističkog Trećeg Reicha.

Trupe Crvene Armije dospjele su na samo 300 metara od Hitlerovog bunkera, pakao bitke bio je totalan, na posljednjoj liniji krajnje sulude nacističke obrane borili su se još samo dječaci iz Hitlerjugenda, kojekakvi odasvud prikupljeni pojedinci SS-a i Wehrmachta, poneki veteran mobiliziran posljednjih tjedana. Koju minutu prije 15.30 u bunkeru, duboko ispod zemlje, Eva Hitler pregrizla je kapsulu s cijankalijem, a Führer potpuno slomljen i fizički i psihički pregrizao je kapsulu i djelić sekunde potom ispalio si metak u glavu. Posljednji Hitlerov pobočnik, SS-ovac Otto Günsche pričekao je još koji trenutak i ušao u sobu.

US Army/ public domain

Oboje su sjedili na kauču. Eva ispruženih nogu, izuvenih papuča koje su završile ispod kauča, lagano naslonjena na supruga. On je sjedio obliven krvlju, u uniformi, izgledao je kao oronuli starac iako je imao samo 56 godina, glave lagano nagnute prema naprijed. Martin Bormann i Joseph Goebbels skamenjeno su gledali dok je Günsche podizao prvo jedno, potom i drugi tijelo i počeo ih pripremati da ih odnesu gore na površinu kako bi ih, pomoću ranije tog dana pripremljenih 200 litara benzina, spalili u jednom krateru i zatrpali.

Od tog trenutka započeo je nepregledni niz mitova po kojima se s Hitlerom dogodilo ovo ili ono, čitavi spektar najmaštovitijih teorija zavjera po kojima najgori zločinac modernog doba, zapravo, nije mrtav dočekao slom nacističke Njemačke, nego je pobjegao. Posljednji mit išao je čak dotle da se tvrdilo da je bio živ još u 80-ima u Južnoj Americi i da je bio vitalan u najmanju ruku kao tog 30. travnja 1945. u bunkeru. Skoro bez iznimke bila je riječ o čistoj fantaziji utemeljenoj na nula materijalnih činjenica.

Ovog svibnja, međutim, 73 godine od pada Berlina, kvintet francuskih istraživača konačno je identificirao da ostaci u Moskvi bez ikakve dvojbe pripadaju Adolfu Hitleru, što znači da je svaki zarez službene verzije kraja nacističkog megalomanskog vođe točan. Njihov istraživački rad objavio je European Journal of Internal Medicine. Hitler, dakle, jest počinio samoubojstvo skupa s Evom Braun, SS-ovci doista jesu spalili tijela oboje, sovjetski vojnici doista jesu pronašli njihove skoro, mada ne sasvim spaljene ostatke, a ona čuvena vilica koja je završila u Moskvi, dosta je pripadala nacističkom vođi.

Povijest Life Video u boji: Ovako je Berlin izgledao u lipnju 1945.

Stvar se raspetljala iznenađujuće brzo od onog trenutka kad su francuski istraživači dobili dopuštenje ruskog FSB-a da analiziraju vilicu koja je tričetvrt stoljeća u arhivima danas FSB-a, a do 1990. sovjetskog KGB-a. Od ožujka do srpnja 2017. stručnjaci su analizirali ostatke i posebno se bavili krajnjim cjepidlačenjem oko toga koliko se poklapaju zubi u toj vilici s podacima iz Hitlerovog zubarskog kartona. Naravno da je takvu povijesnu mega-avanturu u svakom trenutku pratio filmski dokumentaristički tim.

Njima je vođa istraživača profesor Philippe Charlier rekao da je situacija sa zubima bila krajnje neobična, da su mu zubi bili vrlo neobični. "Viđeno se savršeno poklapalo anatomski i tehnološki", rekao je. Riječ je bila o tome da je Hitler imao jako loše zube, da je u dobi od 56 godina imao samo pet vlastitih zuba, dok su svi ostali bili umjetni, a mjesto i oblik svakog pojedinog što su ih vidjeli, savršeno se do detalja poklapao s opisanim u kartonu.

I nisu stali samo na tome. Iz onih pet originalnih Hitlerovih zuba izvadili su proljeće 2017. male uzorke i stali ih proučavati elektroničkim mikroskopom. Sve što su potom utvrdili savršeno se poklapalo s Hitlerovim životom. Primjerice, zubi su bili takvi da su svjedočili o prehrani u kojoj nije bilo mesa, odnosno da su zubi pripadali vegetarijancu, što Hitler, ironično, jest bio iako je istodobno bio na vrhu najgoreg ubilačkog stroja unazad stoljeća.

Bundesarchiv/ CC-BY-SA 3.0

Pronašli su na zubima i jedva primjetne plavičaste naslage, koje su ukazivale na kemijsku reakciju između metala iz umjetnih zuba i otrova koji se oslobodio iz kapsule s cijanidom u trenutku kad ju je Hitler pregrizao. Na svakom sudu u svijetu s minimumom obzira prema forenzičkim nalazima to bi bio neoborivi dokaz kome pripada vilica koju su vojnici Crvene armije pronašli 2. svibnja u Berlinu. Time je posao petorice Francuza bio gotov.

No, oni su otišli još i dalje. Sveučilište Connecticut objavilo je 2009. senzacionalno otkriće po kojem dio lubanje s rupom od metka, za koju se tvrdilo da je također bila dio Hitlerovog tijela, nije pripadao muškarcu nego ženi. A to je značilo da taj komad kosti, uskladišten na različitoj lokaciji od vilice, nije mogao pripadati niti Evi Braun udanoj Hitler, jer si ona nije ispalila metak u glavu. Američki znanstvenici pristup vilici nisu dobili, nego samo tom komadu lubanje koji se čuva u Ruskom državnom arhivu u Moskvi.

Francuzi su, pak, bili u sasvim obrnutoj situaciji; oni su dobili dopuštenje za vilicu u arhivu FSB-a, ali su za komad lubanje smjeli samo je promotriti, ali ne i uzeti uzorak DNK. Ali, i to je bilo dovoljno. Prvo, primijetio je profesor Charlier, uopće je bilo promašeno uzeti kao činjenicu određivanje spola prema lubanju. "Kada dijagnosticirate lubanju, imate samo 55 šanse točno odrediti spol osobe. Ne više od toga", kazao je.

Svjedočanstvo Life "Bio sam prvi koji je vidio Hitlera mrtvog"

A ovdje je stvar bila još i kompliciranija, ovdje je bila riječ samo o fragmentu, što je History Channel, koji je pratio to istraživanje iz 2009., iskoristio za svoj senzacionalistički dokumentarac "Hitlerov bijeg". U istraživanju iz 2017. stvarima se pristupalo krajnje konzervativno, strogo znanstveno, bez ostavljanja promila sumnje.

Nastavak na sljedećoj stranici...