Pametni bježe iz Silicijske doline - nemoguća je za život

Prije gotovo osamdeset godina Bill Hewlett i David Packard u jednoj su garaži pokrenuli tehnološku revoluciju. Garaža, danas muzej, nalazi se u Silicijskoj dolini, u južnome dijelu Zaljevskog područja San Francisca u sjevernoj Kaliforniji. Ime je dobila upravo po tome što se tijekom desetljeća razvila u žarište tehnoloških start upova, i onda dom najjačih kompanija svijeta. Na samom početku interneta bila je poznata i kao "dolina smrti" jer su se ljudi bojali kako će im osobna računala preoteti poslove.

Tamo su nastali ili su "kod kuće" titani poput Applea, Facebooka, Googlea, Netflixa, Ubera i Tesle. Samo područje, gledano zasebno, ima 19 po redu najjaču ekonomiju na svijetu, kojom nadmašuje Švicarsku i Saudijsku Arabiju, piše The Economist. Apple i Alphabet su "pravi domaći", rođeni u garažama Los Altosa i Menlo Parka, Facebook je u dolinu došao još u pelenama, piše Economist, a dom je i 57 start upova koji vrijede više od milijardu dolara poput Airbnb-ja i Ubera, takozvani jednorozi.

"Dolina nije samo mjesto, ona je i ideja. Još od Hewletta i Packarda bila je sinonim za inovacije i ideje. "Rodila" je čipove, osobna računala, software i niz servisa koji definiraju naš današnji život. Iako su neke inovacije bile naprosto sulude - poput čajnika povezanih na internet, do aplikacija koje prodaju kovanice za veš-mašine - velika većina bila je istinski revolucionarna. Mikroprocesori, baze podataka i pametni telefoni stvoreni su u Silicijskoj dolini", piše Economist.

Na svijetu, barem za sada, ne postoji druga kopija atmosfere, umrežavanja, kapitala, dobrih škola i poduzetničke kulture kakva je nastala na tom malenom području. No kako sve mijena jest, čini se kako svjedočimo i početku kraja silicijske renesanse. 

Samo po sebi, kaže Economist, to ne bi bio problem kada bi to bio signal da se negdje drugdje "rađa" nova dolina, s nekim novim idejama, no čini se da to nije slučaj. Prošle je godine više ljudi napustilo regiju, no što ih je došlo, a 46 posto malih poduzetnika kaže kako planiraju dignuti sidro - među njima i Peter Thiel, veteran ulagač koji je, kažu neki mediji, baš uvijek znao prepoznati i "nanjušiti" dobru priliku. Veliki dio onih koji preostaju, piše Economist, planiraju više ulagati u kompanije van doline, outsourceati zaposlenike i, počesto, negdje drugdje preseliti barem jedan dio poslovanja.

Problem broj jedan, čak i među najbogatijima, jest cijena života u Silicijskoj dolini. Od plaćanja rente za neki radni prostor, preko cijena stanovanja do običnog izlaska u restoran - dolina je mjesto gdje i nekadašnji menadžeri iznajmljuju kamp kućice jer nisu u mogućnosti platiti više. Cijena prosječnog kvadrata je 25.386 dolara (ili 161 tisuću po kvadratu). Prosječni, skromni dom, košta četiri i pol puta više no prosjek cijele zemlje kada je o nekretninama riječ.

Teško je, inovacijskoj kulturi, ambijentu i povijesti usprkos, imati start-up u garaži ako ta garaža košta milijun dolara. Economist piše kako su se nedavno na godišnjem sastanku hakera i poduzetnika brojni uspješni pojedinci okupili na predavanju imena "Trebamo li napustiti Silicijsku dolinu". Mnogi su, iako iz tog biznisa, često puta spomenuli frazu "toksična kultura opsjednuta novcem".

"Jedan osnivač tvrtke kaže kako mladim kompanijama i start-upovima treba barem četiri puta više novca za rad i razvoj nego u bilo kojem drugom gradu u SAD-u. Nove tehnologije, od kvantnih računala, preko inovacije u biologiji, imaju manju maržu od internetskih servisa, što znači da im je mnogo važnije da imaju pristup određenoj količini casha. Sada tome treba nadodati i ružnije osobine života u Zaljevu - nevjerojatan promet, zagađenje i brutalnu nejednakost", piše Economist.

Ako je nešto pozitivno u relativno lošim vijestima, to je onda da se, po pitanju start-upova i tehnologije, počinju razvijati i drugi američki gradovi koji se do sada nisu mogli dočepati "komada kolača". Economist navodi primjer kako The Kauffman fondacija, neprofitna organizacija koja prati poduzetništvo, sada na prvo mjesto za poduzetnike i inovatore navodi Miami-Fort Lauderdale područje u saveznoj državi Floridi. 

"Mnogi sele u Los Angeles gdje postoji vrlo vibrantna tech scena, Phoenix i Pittsburgh postali su centri za razvoj autonomnih vozila, New York za medijske start-upove, London za "fintech", Shenzen za hardver. Naravno, razlika je u tome što je do sada sve to zajedno bilo koncentrirano na području gdje živi tri milijuna ljudi", piše The Economist i upućuje na to da će svijet inovacija uskoro biti vrlo policentričan, što je, samo po sebi, pozitivna pojava.

Uspjeti sada, u teoriji, mogu i oni koji nemaju novaca (ili želje) dati stotine tisuća dolara kako bi se preselili u Silicijsku dolinu. Iskre ingenioznosti i kapital "okreću" se svugdje, a ne samo na jednom mjestu, a sve je lakše raditi u timovima koji su razasuti diljem svijeta, a "u teoriji" bazirani u prestižnoj dolini. Uz to, napominje Economist, Silicijska dolina postala je monokultura bijelih muških "štrebera". Kompanije koje su osnovale žene dobile su samo dva posto sveukupnog financiranja.

"No problem je dominacija već postojećih tehnoloških giganata. Nove kompanije, posebno one koje na bilo koji način imaju veze s internetom, teško "privlače" kapital u sjeni Alphabeta, Applea, Facebooka i drugih. Oni i tako dobro plaćaju zaposlenike da je postalo gotovo nemoguće privući radnu snagu (prosječna je godišnja plaća u Facebooku bila 240.000 tisuća dolara)", piše Economist. 

"Ne vidim scenarij u kojem se u tim sjenama uspije razviti nešto što će doseći tu veličinu", kaže Jeremy Stoppelman, šef Yelpa.

Dinamika koja je još do prije pet, a pogotovo deset godina bila plodno tlo za inovacije i uspjeh sada se usporila, atrofirala i preokrenula. 

Dodatan su problem, piše Economist, neprijateljske politike i zakoni. Trumpov vizni režim i prezir prema imigrantima ima posljedice na čitavu ekonomiju ako se uzme u obzir da čak 25 posto novih kompanija u SAD-u stvore stranci (kao na primjer Elon Musk). Nakon krize srozala se i količina novca koju država upumpava u fakultete i financiranja istraživanja, i to čak za trećinu. 

Neki pak ipak smatraju kako nema šanse da s postojećom kombinacijom talenta, ideja i kapitala Silicijska dolina može usporiti, a kamoli propasti. 

"Možda se sada malo zahuktalo, ali recesija bi mogla potjerati loše vođene kompanije i smanjiti cijene za one koji prežive. Firenca, dom renesanse, bila je ono što je bila punih 200 godina, što znači i da Silicijska dolina ima još mnogo toga ispred sebe", kaže Mike Volpi iz Index Venturesa, koji se bave ulaganjem u start-upove.

"Kada bi početak pada važnosti i snage Silicijske doline bio znak uspona globalne mreže zdravih i uspješnih start-upa i kompanija, to je nešto što bi trebalo slaviti i poticati. Međutim, silicijski vrhunac zapravo je upozorenje da je inovacije svugdje sve teže ostvariti.