Rusi dolaze: Zbor Crvene armije "pokorio" Zagreb
Tog dana policija New Yorka objavila je na svom službenom Twitter profilu: "Upućujemo naše molitve obiteljima vojnog zbora Ansambl Aleksandrov, s kojima smo nastupali 2011.". Slična priopćenja njujorška policija odaslala je putem još mnogih drugih medija, sve povodom pogibije sva 64 člana Ansambla Aleksandrov u avionu koji se za Božić 2016. srušio u Crno more kratko nakon polijetanja iz Sočija. Putovali su u Siriju na božićni koncert u toj ratom rastrganoj zemlji.
Bila je to veličanstvena grupa glazbenika i velikih ambasadora Rusije. Strašan je to gubitak za rusku kulturu, za cijeli svijet, kazao je tad poručnik Tony Giorgio iz Svečane jedinice NYPD-a. Njujorška policija, naime, nikad nije zaboravila da je popularno zvani Zbor Crvene armije na desetu obljetnicu terorističkog napada na New York iz 2001. skupa s njima u počast oko 3000 žrtava otpjevao u Montrealu "God Bless America".
Kad Rusi i Ameri skupa zapjevaju "God bless America"
Pet godina poslije i NYPD i mnogi drugi dijelili su na internetu snimku tog nastupa. Jevgenij Aleksandrov, unuk Aleksandra Vasiljeviča Aleksandrova, koji je zbor utemeljio još 1928., bio je tad uvjeren da je to kraj. „Moj djed je običavao govoriti: 'Ako nema zbora, nema niti ansambla'. Polovica naših umjetnika ostala je u Moskvi, ali su oni najbolji otišli“, izjavio je unuk čovjeka po kojem ansambl danas nosi ime, uvjeren da je to kraj.
Međutim, manje od godinu dana poslije, u ponedjeljak, 13. studenog ove godine, malo nakon 100. obljetnice Oktobarske revolucije, Ansambl Aleksandrov opet je živ i moćan te nastupa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. U kratkom telefonskom razgovoru današnji direktor ansambla Mihail Aleksandrovič Maruševski rekao nam je da im ova turneja jako puno znači. „O, da. Zagreb. Uskoro tamo nastupamo i jako se tome veselimo“, kazao je.
Ansambl je uspio izgraditi novu inkarnaciju zbora, s kojom je prvi put nastupio u Moskvi u veljači ove godine. A sad sa svojim orkestrom i plesačkim ansamblom i u ovaj dio Europe dolazi predstaviti dio od 2000 glazbenih djela iz svog repertoara, praćenih ponekad i akrobatskim koreografijama. Narodne pjesme, himne, operne arije i popularna glazba, među njima i omiljene "Pjesma lađara s Volge", "Katjuša", "Kalinka" i "Ave Maria"...
Pogledajte galeriju.
Već druga na rasporedu u Lisinskom bit će legendarna skladba "Sveti rat", koji je usred borbe protiv nacističke okupacije 1941. skladao osobno Aleksandar Aleksandrov i koja je bila praktično ratna himna Crvene armije u godinama kad su u Europi, i s Istoka i sa Zapada, ginuli milijuni u borbi protiv Trećeg Reicha. Otkad se ansambl oporavio od tragedije na Crnome moru s 33 godine starim Tupoljevim Tu-154, njegovih 300 članova nastupa u počast 64 poginula člana.
A kako je takvoj umjetničkoj instituciji sigurno stalo da pokaže da su njeni članovi danas dostojni naslijeđa od skoro jednog stoljeća, sve upućuje na to da Zagreb očekuje prvoklasni, svjetski kulturni događaj. U Lisinski dolazi 128 članova ansambla: solisti, muški zbor, orkestar, plesačke skupine s repertoarom na nizu svjetskih jezika, od kojih im nije problem zapjevati niti na kineskom, hinduu, turskom... Riječ je o umjetničkoj znamenitosti Rusije uz bok Boljšoj teatru po svjetskoj slavi i ugledu.
A kako je sve to počelo 1928.? O tome danas postoje dvije verzije. Prema jednoj, pokretač osnivanja ansambla bio je Feliks Nikolajevič Danilovič, tadašnji direktor jednog od moskovskih kazališta, a 45-godišnji Aleksandrov se našao u izboru tri moskovska dirigenta od kojih je baš na njega pala odluka da okupi početnu skupinu od osam pjevača, dva plesača i jednog harmonikaša.
Prema drugoj verziji, ansamblu je prethodio zbor nastao u Frunzeovu centralnom domu Crvene armije te je osobno Josif Visarionovič Staljin "zamolio" Aleksandrova da se s njim preseli u Moskvu. Ansambl je premijerno nastupio 12. listopada 1928., nekoliko dana uoči 11. obljetnice Oktobarske revolucije.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Repertoar se sastojao isključivo od kratkih skladbi izrazito vojne tematike. I već tad svi su ansambl zvali Zbor Crvene armije, iako je puni naziv bio puno duži. Prva turneja ansambla bila je na daleki istok SSSR-a kako bi zabavljao vojnike koji su radili na tamošnjoj željeznici. No samo nekoliko godina nakon skromnih početaka, očito s posebnim blagoslovom Staljina, ansambl je do nastupa u kolovozu 1937. u Parizu i Pragu narastao već do 150 članova.
Na Expu u Parizu osvojio je Grand Prix, do tada je već imao stotine nastupa od Polarnoga kruga do najsušnijih područja na jugu srednjoazijskih sovjetskih republika. Samo još četiri godine poslije i u Drugi svjetski rat gurnut je i SSSR. Tijekom četiri godine tog rata Zbor Crvene armije nastupio je čak 1500 puta od oko ukupno 7000 nastupa, koliko ih je zabilježio do danas. To je značilo da je tijekom četiri godine rata Aleksandar Aleksandrov sa svojom umjetničkom trupom nastupao u prosjeku jednom dnevno!
I to uoči odlaska vojnika na frontu, po vojnim aerodromima, po bolnicama, nerijetko vrlo blizu nekih od najgorih bitaka na ruskoj bojišnici na kojem se ginulo u desecima tisuća. Aleksandrov je pritom dvaput ušao u povijest kao skladatelj. Prvo sa "Svetim ratom", a dvije godine poslije, 1943., ratna sovjetska vlada odlučila je da njegova skladba iz 1939. godine ima postati nacionalnom himnom SSSR-a umjesto "Internacionale".
Doduše, Staljin je imao neke primjedbe na orkestraciju, pa je Aleksandrov skladbu morao dorađivati. I sigurno mu nije bilo svejedno kako će se sljedeća verzija svidjeti Kobi. No Aleksandrov je uspio ne upasti u Staljinovu nemilost i danas je skladba još himna, sad Ruske Federacije i sa stihovima koji slave Rusiju, umjesto nekoć komunizma i Sovjetskog Saveza. Doduše, uz pauzu između 1991. i 2000., vrlo kratko nakon dolaska na vlast Vladimira Putina.
Boris Jeljcin ovaj je potez Putinu jako zamjerao, no devet godina poslije anketa Ruskog centra za istraživanje javnog mišljenja pokazala je da 56 posto građana Rusije "osjeća ponos" dok je sluša, dok se daljnjih 25 posto naprosto sviđa. Prvo Jeljcinova Rusija, a posebno potom Putinova, za Ansambl Aleksandrov značilo je otvaranje sasvim nove ere, širom otvaranje svjetskih pozornica. Bilo je toga, istina, i ranije.
Drugovi Nijemci, koju pjesmu želite u Berlinu?
Jedan od najznačajnijih nastupa Zbora Crvene armije bio je 1948. na najljepšem berlinskom trgu Gendarmenmarktu, kad je u sovjetskoj okupacijskoj zoni na trosatnom koncertu bilo čak 30.000 ljudi. Bilo jest u tome simbolike trijumfalizma nad nacizmom na mjestu na kojem je Crvena armija samo tri godine ranije definitivno pobijedila središte Hitlerova carstva. No Zbor Crvene armije nije nastupio kao okupacijska sila. Ili se činilo da se takav dojam želi izbjeći.
Na turneju po Istočnoj Njemačkoj trebao je ići već 1946., ali je turneju prekinula nagla smrt Aleksandra Vasiljeviča Aleksandrova, te je zbor preuzeo njegov sin Boris. Dvije godine poslije Boris Aleksandrov zamolio je svoje njemačke domaćine da mu kažu koju njemačku pjesmu žele da pritom izvode, kao znak dobre volje i pokazatelj da ne dolaze kao okupacijska sila, iako su službeni ansambl sovjetske vojske.
Tako se dogodilo da je Zbor Crvene armije 1948. godine usred Berlina izvodio narodnu pjesmu "Im schönsten Wiesengrunde". Puno godina poslije, sad već kao ansambl s golemom tradicijom, zbor je nastupao skupa s finskim bendom Leningrad Cowboys. Unatoč tome što je bila riječ o izvorno fiktivnom bendu finskog redatelja Akija Kaurismäkija, a potom parodirajućoj punk-rock pošasti po ljestvicama s početka 90-ih, Ansambl Aleksandrov s njima je najozbiljnije nastupao i izvodio rock klasike poput "Stairway To Heaven" Led Zeppelina, "Yellow Submarine" Beatlesa, zalijetali su se i u opus Queena...
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sve uz plesačke točke pored onih zbora i orkestra. Iz takve prirode ovog ansambla zapravo se iščitava i odgovor na paradoks po kojem se diljem svijeta tijekom pustih desetljeća ansambl jedne svjetske vojne supersile dočekuje s dobrodošlicom i oduševljenjem. Na nekoliko metara od publike daleko od toga da ansambl grmi isključivo vojnu ili domoljubnu glazbu.
U program redovito ubacuju i pjesme zemalja u kojima gostuju, popularne skladbe iz sovjetskih ratnih filmova, klasičnu glazbu svakako, rusku romantiku, humor, samoironiju... Tako je i bilo moguće da kolokvijalno zvan Zbor Crvene armije 22. svibnja 2007., kratko nakon što je nastupio u Palais des Beaux Arts u Bruxellesu, nastupi i na improviziranom koncertu u samom sjedištu NATO-a.
I to unatoč tome što su odnosi između Rusije i NATO-a već tad bili "ne sasvim jednostavni" i što je već sljedeće godine uslijedila intervencija ruskih vojnih snaga u Gruziji. Ili u travnju 2005. na mjestu terorističkog napada na Twin Towers u New Yorku povodom 60. obljetnice susreta sovjetskih i američkih vojnika na Labi, kad su saveznici definitivno slomili Treći Reich. Od osnutka Ansambl Aleksandrov zamišljen je kao mekana sila vojske koju predstavlja, prvo sovjetske, potom ruske.
Taj duh danas se očituje i u takvim glazbenim epizodama kao što su verzije ansambla pjesama, poput "Happy" Pharrella Williamsa ili "Get Lucky" Daft Punka, usporedo s tradicionalnim repertoarom narodnih pjesama, kao što su "Kalinka" ili "Kaćuša". Kao najavu koncerta u Lisinskom, hrvatska koncertna dvorana ovako je opisala ansambl:
Hurrraaa!!!
"Kako bi se potpuno razumjela moć dubokih i snažnih glasova Zbora Crvene armije, u obzir treba uzeti i povijest same Rusije. Nemoguće je odijeliti jedno od drugoga. Zboru muškaraca, redom vojnika revolucije, temeljna je uloga da služi svojoj domovini i podupire je te podiže moral iscrpljenim trupama. Zbor čini doista tako - slavi revolucionarni ideal, omogućujući drugima da ponovno prožive duh Oktobarske revolucije i juriš na Zimski dvorac. Glasovi tih muškaraca, vojnika, za slušatelje Zbora postali su glas potpuno nove Rusije, glas Sovjeta".
U prvim godinama zbora to tako svakako jest bilo. Bez sumnje i onda kad je zbor nastupao pod imenom Crvene armije kako bi podizao borbeni duh milijuna sovjetskih vojnika nasuprot nacistima. Međutim, tvrditi da je to tako još i danas. Među 50 zemalja na svim kontinentima svijeta u kojima je Zbor Crvene armije nastupao nalazi se čak i Vatikan, kad je papa Ivan Pavao II. imao priliku čuti, među ostalim, njihovu "Ave Maria", koja je i inače standardan dio repertoara.
Činjenica je i to da NATO-ove službene stranice još pamte gostovanje glazbenih "crvenoarmejaca" u odorama u stožeru Sjevernoatlantskog saveza, kad se još nije činilo da bi neohladnoratovski sukob mogao opet tresti sve krhkije temelje čovječanstva. Ili da je ansambl s Leningrad Cowboysima na dodjeli MTV-jeve glazbene nagrade 1994. izvodio "Sweet Home Alabama". Do danas je onih 7000 nastupa diljem svijeta popratilo čak 20 milijuna ljudi. A sad spektakl u punom sastavu stiže i u Hrvatsku.