El Chapa u zatvoru čekaju zloglasna braća iz Makedonije
U večernjim satima 7. svibnja 2007. godine, tada 48-godišnja Lata Duka pripremala je večeru u kuhinji kad je s prednje strane kuće čula snažni prasak.
"To nije bio uobičajeni zvuk, jako sam se prestrašila", prisjetila se deset godina kasnije. Pomislila je najprije da netko provaljuje u kuću, pa je dohvatila stolicu i podignula je iznad glave, čekajući provalnika. No, sekundu kasnije pred nju je banula skupina naoružanih muškaraca koji su razvalili ulazna vrata i upali u kuhinju:
"Spustite stolicu ili pucam!", uzviknuo je jedan s uperenim pištoljem u njezina prsa.
Naoružani muškarci bili su agenti FBI-a, a pridružili su im se i policajci. Dok su pretresali kuću, jedan joj je prišao:
"Stalno me ispitivao gdje su mi sinovi. Išao je gore-dolje stepenicama i stalno ponavljao to pitanje. Rekla sam im da su na poslu, na što se samo nasmijao."
Lata nije znala da su u isto to vrijeme u tijeku bile još dvije racije na različitim mjestima u Cherry Hillu a sve su imale isti cilj. Uhititi njezina tri sina - Dritana, Shaina i Eljvira Duku.
Više od 100 policajaca i agenata bilo je uključeno u ono što je u to vrijeme bila jedna od najpoznatijih protuterorističkih akcija nakon rušenja njujorških tornjeva 11. rujna 2001.
Danas dvojica od njih - Dritan i Eljvir služe doživotnu kaznu u ADX Supermax zatvoru u Coloradu, za koji kažu da je 'čista verzija pakla'. Ovih dana tamo će im se pridružiti i zloglasni narkobos El Chapo koji je u srijedu dočekao svoju presudu - doživotni zatvor.
Malo tko je mogao zamisliti da će trojica dječaka iz albanske obitelji, koja je 80-ih živjela u istočnoj Makedoniji, postati opasni teroristi u SAD-u. No, već idućeg jutra, nakon što je FBI upao u kuću njihove majke, pred stotine novinara je izašao tadašnji državni odvjetnik New Jerseya Chris Christie. Okružen svojim pomoćnicima, poručio je:
"Filozofija koja podržava i potiče džihad protiv američkih državljana diljem svijeta, stigla je ovamo i živjela u New Jerseyu, prijeteći životima naših sugrađana, a provodila su ju petorica muškaraca."
Osim trojice braće Duka privedena su i njihova dvojica prijatelja - Mohamad Shnewer i Serdar Tatar, koji su prema Christievim riječima pokušali izvesti teroristički napad na obližnju vojnu bazu Fort Dix. Prema imenu vojne baze braća i njihovi prijatelji postali su poznati cijeloj Americi kao ćelija 'Fort Dix Five' ili 'Fort Dix petorka'.
Naime, Christieju ovo uhićenje trebalo pomoći u nastavku uspješne karijere i imenovanju za guvernera New Jerseya. Stoga se svim silama trudio dokazati terorističke namjere članova obitelji Duka. Ovoj obitelji presuda je pak donijela tragičan zaokret za sve ostale članove i njihovu djecu.
Duke su u SAD stigli iz makedonskog gradića Debar, na samoj granici s Albanijom. Na novom kontinentu su trebali početi sasvim novi život, no tada 28-godišnji Dritan, 26-godišnji Shain i 23-godišnji Eljvir ubrzo su osuđeni za urotu protiv američkih vojnika i osuđeni na doživotni zatvor.
Obitelj je u SAD stigla iz okolice gradića Debar na samoj makedonsko-albanskoj granici. Lata Duka i suprug Firik - albanski muslimani - odlučili su napustiti selo u potrazi za boljim životom za sebe i trojicu sinova. Otputili su se najprije vlakom u izbjeglički kamp u Latini u Italiji, gdje su boravili godinu dana.
Odatle su se ukrcali u zrakoplov za Mexico City i krenuli prema rijeci Rio Grande čije vijugavo korito označava granicu između Meksika i SAD-a. Jedne noći kanuom su ih prebacili na drugu stranu obale i tako su se našli u Teksasu. Odatle su krenuli prema svojoj konačnoj adresi - Bensonhurst u Brooklynu u New Yorku.
Nitko od njih tad još nije govorio engleski i ušli su u zemlju bez valjanih dokumenata. Firik je pronašao posao u skladištu voća radeći za Koreance, i tjedno kući donosio 175 dolara. Morao je na papir zapisati imena proizvoda kojima je rukovao, a noću bi dolazio kući i učo ženu riječi koje je tog dana savladao.
"Htjeli smo naporno raditi, stvoriti nešto na pošten način i tome smo učili i naše sinove", govori Firik.
Život im nije bio lagan, a obitelj se povećavala. Lata i Firik imali su još dvoje djece - kćer Naze i sina Burima. Kad je najstariji Dritan zvan Tony napunio šest godina, poslali su ga u školu. Zaostajao je za drugom djecom jer nije znao engleski, a kad bi kući donio poruke od učitelja, Lata ih nije znala pročitati.
Bensonhurst je bio poznat u Brooklynu kao dom mafijaša raznih nacionalnosti.
"Rusi su se družili s Rusima, Talijani s Talijanima, a Albanci s Albancima. Obično smo se morali braniti jer su nas drugi napadali, pa smo se morali sukobljavati. Nije bilo neobično da dođemo kući s razbijenim okom ili rasječenom usnicom", prisjetio se najmlađi Burim. S vremenom u se prilagodili uličnom životu i usvojili bruklinski sleng i tipično razmetanje.
Dritan je bio najtemperamentniji i često je u školi upadao u nevolje. Znao je da nije odabrao najbolji put, pa je na kraju jednog dana odustao od škole i rekao ocu:"Ako se ne maknem ili ću završiti u zatvoru ili ću biti mrtav."
Borba za opstanak u Brooklynu
Otac ga je zaposlio u distribuciji hrane gdje je vozio dostavni kamion. Iako je prestao ići u školu, tamo je navraćao zbog brata Shaina i upoznao učenicu Jennifer Marino. Zaljubili su se i počeli izlaziti, pa se Jennifer doselila uskoro obitelji Duka.
Mlađi Shain i najmlađi Eljvir slijedili su najstarijeg brata, pa su i oni napustili školu. Nekoliko su puta sva trojica uhićena zbog posjedovanja marihuane. Firik i Lata bili su očajni - kako kažu - nisu prošli pola svijeta da bi im djeca postala sitni kriminalci. Zato su iz Brooklyna preselili u dvosobni stan u predgrađu Cherry Hilla u New Jersey.
Dritan i Jennifer s tek rođenom bebom bili su u jednoj sobi. Roditelji u drugoj, a Shain, Eljvir, Naze i Burim spavali su u dnevnom boravku.
"Shvatio sam da smrt može doći u bilo kojem trenutku, kad bi se bolje potrudila."
Zato je ubrzo počeo ozbiljnije shvaćati muslimanski identitet. Prestao je piti i pušiti travu, a s braćom je počeo razgovarati o religiji i čitati Kur'an. Kako je rekao - bilo je teško pridržavati se strogih pravila ponašanja jer nije htio biti licemjer - da moli i posti, a navečer izlazi i puši travu u obližnjem klubu.
Lata i Firik, oboje praktični muslimani, bili su presretni kad su se djeca također okrenula vjeri. Postali su ozbiljniji, prestali su izlaziti i sakupljali novac za pokretanje vlastitog restorana koji se trebao zvati Duka's Pizza. Počeli su se pozdravljati s 'Selam alejkum' - 'Mir s tobom'.
No, bližio se 11. rujna 2001. koji će zauvijek promijeniti odnos SAD-a prema muslimanima. To su odmah osjetili i Duke.
"Kad se dogodio napad, išao sam na posao. Nazvala su me djeca i rekla da se nešto dogodilo s tornjevima. Bio sam očajan - često sam tamo dostavljao namirnice, a poveo bih i Shaina jer je obožavao 'blizance'", govori otac Firik.
No, nakon napada, raspoloženje se promijenilo. Obitelj se protivila Bushovim napadima na Afganistan i Irak. Shain se prisjetio u pismu iz zatvora:
"Vjerovao sam da su ratovi pogrešni i nepravedni jer stradaju nevini ljudi".
No, Duke su sve češće gledali vijesti u kojima se zapad okreće protiv Muslimana. Počeli su teroristički napadi po Europi, pa se sve više počelo upozoravati na mlade Muslimane kao potencijalnu opasnost, piše Intercept.
"Amerika je postala zemlja špijuna koji su slijedili i pratili sve potencijalno opasne. Muslimani su to itekako osjetili."
Konačno Duke su ostvarile svoj san - otvorili su vlastitu tvrtku i danonoćno marljivo radili. U siječnju 2006. braća Duka i grupa prijatelja, uključujući Mohamada Shnewera, bivšeg školskog prijatelja i budućeg šogora Eljvira Duke, otišli su u kolibu na planini Poconos u sjevernoj Pennsylvaniji. Tamo su radili ono što bi radili svi mladi ljudi na odmoru: išli su na skijanje, igrali paintball u šumi, jahali konje i išli na streljanu.
Dritan je ponio i kameru da sve snimi. Često bi, kad bi završio kadar, izgovorio uobičajeni pozdrav 'Allahu Akbar' - 'Alah je velik'. Po povratku Burim i Shain uzeli su kasetu s Tonyjeve kamere jer su htjeli napraviti kopije videa kako bi ih dali svima koji su išli na put.
Kad je snimku pregledao djelatnik studija - vidio je samo jedno - skupinu bradatih mladića koji u šumi barataju oružjem i uzvikuju 'ratni poklič'. Nazvao je policiju i pokazao im snimku. Uskoro će braća Duka upoznati novog prijatelja - Mahmouda Omara, 36-godišnjeg egipatskog imigranta i FBI-jevog doušnika.
Kako se kasnije saznalo, Omar je, prije no što je i sam postao doušnik, imao velikih problema sa zakonom. I onda je postao član FBI-jeve agencije COINTELPRO koja je 70-ih imala 1500 doušnika, a danas je ta brojka deset puta veća.
Kako je ispričao Omar, jednog dana došli su mu iz FBI-a, pokazali mu neku fotografiju i pitali ga poznaje li čovjeka na slici.
"Oni vas to ne pitaju ako već unaprijed ne znaju odgovor. A ja sam znao tko je na slici. Bio je to Mohamad Shnewer, prijatelj i budući šogor Eljvira Duke. Znao sam ga iz kvarta, iz trgovine i tražili su od mene da se s njima zbližim i saznam čime se bave braća i dvojica njihovih prijatelja".
Omar je počeo dolaziti u prodavaonicu hrane sve češće kako bi se sprijateljio s Shnewerom. Mlađem Shneweru, kojeg Duke opisuju kao prilično naivnog dečka koji je htio uvijek impresionirati druge, stariji Omar ubrzo je postao idol, mentor i čovjek od povjerenja. Kako su se njihovi odnosi razvijali, počeli su raspravljati o politici, religiji i aktualnim ratovima u Iraku i Afganistanu.
Iako je nejasno kako su započeli razgovori, iz snimaka FBI-a s doušnikom vidljivo je da je Shnewer bio spreman prihvatiti ideju nasilja. Shnewer je rekao Omaru da je proveo vrijeme na internetu promatrajući snimke iz Iraka.
Informator je potaknuo svog novog mladog štićenika, sugerirajući da Shnewer ide dalje od slušanja i razgovora; bilo je vrijeme za "akciju", rekao je Omar, i njih dvojica su počeli nabacivati ideje o tome što bi to "nešto" moglo biti. U kolovozu 2006. godine Omar i Shnewer počeli su raspravljati o ideji pokretanja oružanog napada na vojnu bazu Fort Dix, u blizini Trentona, New Jersey.
Ali samo su Omar i Shnewer formulirali planove za napad. U razgovoru snimljenom 2. kolovoza 2006., Omar je pritisnuo Shnewera da smisli tko bi im se u toj ideji mogao pridružiti:
"Ti i ja nismo dovoljni, a vi ste mi rekli da možda može biti i drugih ljudi", rekao je Omar.
"Ne, ne, ne, kad ti kažem da imam ljude, to znači da imam ljude", odgovorio je Shnewer. "Slušaj, neću razgovarati s nikim u kog nemam povjerenja."
U istom razgovoru Shnewer je doveo Serdara Tatara, također bliskog prijatelja obitelji Duka, čiji je otac posjedovao pizzeriju u blizini baze Fort Dix. Tartar je sanjao da postane policajac, a Shnewer je to znao, kako kaže brat Burim Duka i njegovi roditelji.
Unatoč tome, Shnewer je ponudio Tatara kao mogućeg pomagača, spominjući kartu Fort Dixa koju je koristio da bi pizzu dostavio od očevoe radnje do baze.
Kazneno djelo je i planiranje zavjere
Mohamad Shnewer: Poznaješ Serdara? Tko ima pizzeriju blizu ovdje?
Mahmoud Omar: Što mislite o njemu?
Mohamad Shnewer: Spreman je…. on ima kartu…. ondje je isporučivao.
Mahmoud Omar: Spreman za ubijanje?
Mohamad Shnewer: Da!
Dva dana kasnije, Omar je ponovno upitao Shnewera o mogućim urotnicima za napad.
- Dakle, na koga misliš? - pita Omar.
Shnewer je odgovorio: "Na umu su Tony, Eljvir i Shain."
Prema kaznenom pravu SAD-a zavjera je sporazum između dvije ili više osoba da se počini kazneno djelo u nekom trenutku u budućnosti. To je sporazum kojim se krši zakon; ne mora biti plan. Jednom kad dvije osobe sklapaju sporazum, zločin je potpun, iako neki zakoni zahtijevaju dokaz da su poduzeti konkretni koraci.
Ali pojedinac ne može ući u zavjeru s vladinim doušnikom. Dakle, osim ako Shnewer ne bi mogao uvjeriti druge da se pridruže planu za napad na Fort Dix, ne bi bilo kriminalne zavjere.
Omar se očito osjećao ugodnije kad se približio Serdaru Tataru, nego li braća Duka. Počeo je Serdaru pričati o zavjeri i napadu na Fort Dix, te zatražio njegovu pomoć - trebala mu je karta dostave pizza.
Tatar je u to vrijeme već preselio u Philadelphiju i rado za lanac trgovina 7-Elevenu. Kad mu je došao znanac Dean Dandridge iz policije na dnevnu kavu, Tatar mu je rekao 15. studenog 2006. za Omarov plan.
Ni jedan ni drugi nisu znali da Omar radi kao doušnik. Dandridge je odmah podatke dostavio FBI-u očekujući da će ga agenti uskoro kontaktirati. No Serdara su kontatirali tri tjedna kasnije.
Omar je u međuvremenu stalno forsirao Shnewera da ga upozna s braćom Duka da razgovaraju o 'zavjeri', no to se nikad nije dogodilo. Shnewer je uvijek pronalazio izgovore - snimka od 14. rujna 2006. svjedoči da je Shnewer rekao Omaru kako je Shainu otkrio zavjeru, ali mu nije govorio za Omara.
Shnewer je idućih mjeseci pokušavao uvjeriti Omara da su braća Duka pristali na suradnju. No, Shnewer mu nije vjerovao i dalje ga je progonio. Snimke potvrđuju da je između 11. kolovoza i 19. rujna 2006. Omar Shnewera pitao za Duke 197 puta.
Konačno Omar je FBI-u rekao da je više nego očito da Dritan i Shain ništa ne znaju o zavjeri i da su usredotočeni na svoju obitelj. No, kako je i sam Omar priznao - FBI-jevci su mu rekli:
"To nije tvoj posao. Na tebi je da samo snimaš."
Stoga je FBI uveo u cijeli slučaj još jednog doušnika - 29-godišnjeg Besnika Bakallija - imigranta bez dokumenata koji je sjedio u zatvoru u Philadelphiji i čekao deportaciju za Albaniju.
Agenti su mu pokazali slike braće Duka i rekli mu da ih dočeka u Dunkin 'Donutsu u Cherry Hillu, gdje su Duke često išli petkom nakon molitve u obližnjoj džamiji Palmire.
Kada su Duke tog petka u srpnju 2006. ušli u Dunkin 'Donuts, Besnik je glasno razgovarao telefonom na albanskom. Prirodno društveni, jedan od braće čuo ga je i predstavio se, naposljetku se sprijateljivši s doušnikom. Plan FBI-a da se njihov drugi doušnik tiho integrira u živote braće Duka uspješno se odvijao.
Tijekom sljedećih deset mjeseci Bakalli se često viđao s braćom i posjećivao ih u njihovom domu. Prikazao se kao Albanac, nedavno razveden i u teškim emocionalnim i financijskim problemima.
"Rekao je čak i da je njegov bivši prijatelj pokušao silovati njegovu sestru. Upao je u svađu u kojoj je ubio tog čovjeka, pa mu je sad ugrožen život u Albaniji i zato je pobjegao u Ameriku i sada je u stranoj zemlji, sam i nostalgičan. To je bila Besnikova priča", piše Shain u svom pismu iz zatvora.
Sažalili se nad doušnikom
Obitelj se sažalila na Bakallija i prihvatila ga kao svojeg. Firik Duka, čiji je vlastiti posao nastavio rasti, angažirao ga je da radi nekoliko smjena po New Jerseyju i Philadelphiji. Lata je čak pokušala pomoći Bakalliju da pronađe ženu s kojom će se smiriti.
Bakalli je rekao obitelji da želi postati bolji musliman, a braća su pristala pomoći mu. "Tada su počela sva pitanja", kaže Shain. Što je džihad? Moramo li izvesti džihad? Ja i moja braća ta pitanja nismo shvatili kao neuobičajenima. U to vrijeme sve što ste čuli na televiziji bio je džihad, terorizam, islam, islam. Mislili smo da je samo nov i da pokušava shvatiti, nije nam zvonio alarm."
Braća su vjerovala Omaru i Bakalliju. Omar se povezao s Dukama zbog automobila, tema kojom su braća bila opsjednuta. Transkripti nadzora otkrivaju razgovore s obojicom doušnika koji su se uglavnom odnosili na razne teme od hrane do obitelji i posla.
Razgovarali su o tome kako su policajci proganjali muslimanske Amerikance i raspravljali o tome kakvu ulogu, ako uopće, imaju muslimani koji žive u SAD-u, pomažu drugim muslimanima da se odupru američkoj agresiji. Često su svoje rasprave o tim temama povezivali s vjerskim terminima.
Shnewer i Omar proveli su većinu vremena zajedno gledajući videozapise džihadista i slušajući radikalna predavanja. I Duke su ponekad to gledali i ponekad odobravali ali nikada nisu govorili o stvarnom planu počinjenja terorističkog čina. Raspravljajući o različitim oblicima džihada, Eljvir je na pitanje Bakallija tvrdio da je svakodnevna borba protiv osobnih poroka kao što su pohlepa i požuda najveći oblik džihada.
Unatoč njihovim najvećim naporima, pokušaji Omar-a i Bakallija da natjeraju Duke na radikalne ideje nisu urodile nikad plodom.
"Ne možemo ... mi ... najveći džihad za nas ovdje u Americi je širenje islama ... To je najvažnije. To je rat, vjerujte mi. To je džihad. Džihad nije samo, kao što kažemo, borba. Nitko ga ne razumije. … Prvi džihad je sa samim sobom, kad vam đavao kaže, učinite to, pokušajte, borite se s vragom. Ne ne ne. Neću to učiniti. Onda je drugi džihad s vašom obitelji. Raditi. Učiti islam svojoj djeci. Onda biste trebali širiti islam, reći drugima, to je islam", govori Dritan na jednoj snimci.
Početkom 2007. Dukama su se pridružili Bakalli, Shnewer i Omar na još jednom „momačkom vikendu “ u Poconosu. Informatorima je obećano jahanje na konju, šetnje šumom, “epska igra paintballa” i streljana. Dok je igrao paintball s Tonyjem, Omar je igru usporedio s vojnom obukom. "To je točno kao vojska", rekao je, prema svjedočenju suda.
Ovaj drugi vikend u kojem su se braći pridružila dvojica doušnika prošao je bez ikakve rasprave o zavjeri i napadu na bazu Fort Dix. No, onda će jedan nesmotreni potez Dritana odvesti cijelu obitelj u katastrofu.
Naime, Tony je volio oružje ali ga nitko od njih nije mogao imati jer nisu bili rođeni Amerikanci. I tako mu je Omar ponudio da može kupiti ilegalno pušku od njegovog prijatelja za samo 500 dolara.
Dritan je otišao s Omarom vidjeti pušku. U drugom razgovoru tog mjeseca Omar je razgovarao sa Shnewerom a Duke nisu bili prisutni. Razgovor je tekao ovako:
Mahmoud Omar: Usput, hoću te pitati, da mi ozbiljno kažeš - znaju li Eljvir i Tony zašto dobivamo oružje?
Mohamad Shnewer: Da, naravno.
Mahmoud Omar: Nemoj mi reći da im nisi rekao, Mohamed.
Mohamad Shnewer: Da, znaju.
Mahmoud Omar: Mi, na primjer, treniramo za nešto poput toga u budućnosti?
Mohamad Shnewer: Da!
28. ožujka 2007. Omar je Tonyju dao popis dostupnog oružja iz njegovog izmišljenog izvora u Baltimoreu. Na popisu se našlo svašta, što Tonyja nije uopće zanimalo. Zapravo cijeli lažni popis sastavio je FBI.
Osim AK-47 i pušaka M16, tu je bilo i teškog naoružanja poput raketnih bacača granata koji se koriste za napade na tenkove i oklopna vozila, pa strojnica M-60... Burim, koji je tada imao 15 godina, sjeća se kako se Tony vraćao kući i pitao se kako bi Omarov prodavač oružja mogao biti legalan ako prodaje RPG i M-60 koji su u SAD-u strogo kontrolirani.
6. travnja 2007. Tony se vratio Omaru i rekao mu da ga zanimaju AK-47, M-16 i pištolji, ali ne i teško naoružanje. U snimljenom razgovoru izrazio je zabrinutost:
Tony Duka: Postoji li nešto što moram znati?
Mahmoud Omar: Kao što?
Tony Duka: Tko ... taj popis, bilo je nekih stvari na tom popisu koje su bile teška sranja ... RPG…. Da, s raketama. Zato, ako znaš nešto što ne znam, molim te reci mi čovječe.
Ilegalnna puška je bila kobna greška
Omar je uvjeravao Tonyja da je njegov prijatelj u Baltimoreu pouzdan.
7. svibnja 2007. Tony i Shain susreli su Omara u njegovom stanu koji je za taj mjesec platio FBI. Dok su braća pregledavala vatreno oružje koje su planirali kupiti, audio zapisi otkrivaju Tonyja kako komentira: "Sada ne moramo čekati u redu da pucamo u Poconosu."
Nekoliko minuta kasnije policija je provalila u stan i svladala Tonyja, Shaina i Omara. "Nisam imao pojma što se događa kad se to dogodilo", napisao je Shain iz zatvora. "Pretpostavio sam da smo uhićeni zbog oružja, za koje sam znao da od Mahmuda kupujemo nezakonito."
Muškarce su smjestili u policijska vozila i naposljetku odveli u pritvor u Philadelphiji.
Dok su Shain i Tony bili uhićeni u Omarovu stanu, Burim i Eljvir vozili su se kući nakon što su Tonyjevo petoro djece odveli u Mister Softee na sladoled. Kad su se zaustavili u Tonyjevom stanu, primijetili su policijska kola i SWAT kombije koji su okruživali zgradu. Burim je izašao iz auta i pitao agenta što se događa. I on i njegov brat bili su odmah u lisicama.
Cijela optužba protiv braće temeljila se samo na razgovorima s Mahmoudom Omarom. Chris Christie, državni odvjetnik morao ih je strpati iza rešetaka i optužiti za veliki zločin. Od njihovih razgovora konstruirao je zavjeru.
U uvodnim riječima na suđenju, u listopadu 2008. godine, tužiteljstvo se u velikoj mjeri oslanjalo na dva ključna doušnika. Omar je na kraju za svoj rad dobio 238.000 dolara, dok je Bakalli, koji je zaradio manje - tek 1.500 dolara tjedno za svoje sudjelovanje, izgleda dobio dodatne pogodnosti.
Bio je suočen s deportacijom u Albaniju, gdje je bio uključen u pucnjavu, te je svjedočio protiv braće Duka u zamjenu za suradnju s FBI-om koji mu je riješio američko državljanstvo. Sva trojica braće dobili su doživotne zatvorske kazne.