Vrh Crkve otpočeo je novu ofenzivu protiv unutarnjih neprijatelja. Kako je državni vrh trenutačno popunjen samo jednom strankom, HDZ-om, koja drži Pantovčak, Markov trg, Vrhovni i Ustavni sud, Prisavlje i praktički sva druga tijela vlasti, meta više nisu klasični “komunisti” iz SDP-a nego pretvoreni, oni iz HDZ-a.

Metom je postao vrh te stranke, njegov čelni čovjek Andrej Plenković, njegovi novopečeni liberalni saveznici iz HNS-a, i “duboka država” - navodna nevidljiva superstruktura koja već četvrt stoljeća Hrvatskom vlada iz sjene, a čine je navodni ostaci Udbe i njihovi sateliti, među kojima su tri najistaknutija Franjo Gregurić, Nikica Valentić i Vladimir Šeks... Psihološki, Crkva u biti traži žrtvenog jarca, krivca za sveopću propast. Kako su tradicionalni “usual suspects”, Židovi i “crveni vragovi”, otpali, klerici su dali mašti na volju pa su ih otkrili pod maskama domoljublja. 

Nema nikakve sumnje da je to stav vrha Kaptola. Činjenica da stavove koji su široj javnosti smiješni ili ridikulozni izgovaraju dvatri svećenika, biskupa ili kolumnista ne znači da je riječ o marginalnom osobnom stavu. To su važni ljudi Crkve, koji već godinama uživaju podršku elite. Prvi spikerfon desnice, Vlado Košić, sisački je biskup. Drugi važan ideolog je Ivan Miklenić, a ni on nije bilo tko. On je uvodničar Glasa Koncila već godinama. Zna se da uvodnik Glasa Koncila izražava mišljenje Kaptola, to je tako od vremena don Živka Kustića. I Miklenić i Košić imaju izrazito politčku agendu: oni se ponašaju kao klerikalni politbiro, na marginama čijih spisa ili govora se katkad namiriše kakav trag evanđelja, ali to je periferno...

Zla karma Usamljenog Petrova stigla je Tomina kletva

Vlado Košić proteklog je tjedna, kao čarkar s terena, krenuo u sveti rat protiv koalicije HDZ-a i HNS-a. On je Andreja Plenkovića opisao kao političku prostitutku kojoj ni Bog, zbog lijevih skretanja, više ne može pomoći. Iako se ta anatema čini ludorijom, ne treba smetnuti s uma da je zadnji važan politčki Facebook status Vlade Košića politički skrenuo cijelu Hrvatsku jako udesno. Kad se Božo Petrov dogovorio sa Zoranom Milanovićem o koaliciji Mosta i SDP-a, biskup ga je prozvao izdajnikom. 

Bilo je to u prosincu 2015. Košić je napisao: - Zapravo se sada pokazuje da to nije most nego mostobran za spašavanje SDP-a, tj. komunista koji su hrvatskom narodu nanijeli najviše zla u njegovoj povijesti. Pa jesu li zato bili potrebni izbori i ova već skoro mjesec i pol dana duga trakavica? Petrov je i nesiguran – čudne li kombinacije: psihijatar i političar! – ali i posve slijep! Onaj je stari lisac, lopina i prevarant, a ovaj naivčina i zapravo – izdajica. Neka nam se Bog smiluje... Kolebljiv i manipulabilan, Božo Petrov pod dojmom tog je posta - vjerojatno ne samo njega - promijenio mišljenje i otkantao lijevu vladu. Petrovu je tad pomogla i Kolinda Grabar Kitarović. A proteklog su tjedna sva tri subjekta, i Miklenić, i Košić, i Kolinda, opleli po Plenkovićevoj vladi...

Talac ambicije Ono što je Plenković spočitavao Karamarku, sad čini i sam

Ivan Miklenić razvio je u zadnjem Glasu Koncila cijelu kozmogoniju sila zla u antihrvatskoj uroti. U toj jednadžbi uvijek treba riješiti nekoliko nepoznanica, među kojima je najvažnija ona kako dokazati da Hrvatskom drmaju i razaraju je bivši komunisti i udbaši, a iz tog infernalnog društva izuzeti jugoslavenskog komunističkoga generala Franju Tuđmana, čovjeka koji je s Veljkom Kadijevićem i Dušanom Bilandžićem uhitio Andriju Hebranga, potom postao kadrovik JNA, da bi do kraja svojih dana hvalio Josipa Broza i Miroslava Krležu, dvojicu patrijarha komunizma u Hrvatskoj. I tako Tuđmana amnestirati od sheme u kojoj su udbaši najprije zaštitili njega, da bi potom on zaštitio njih. Miklenić te rebuse, u uvodniku u kojem napada koaliciju HDZ-HNS, rješava ovako: - Prvi hrvatski predsjednik preuzeo je vlast i mogao je stvoriti samostalnu Hrvatsku jer je na svoju stranu pridobio većinu kolokvijalno zvanih ‘udbaša’ i bio je prvi i za sada posljednji hrvatski političar koji je, kao što je to u normalnim stabilnim demokratskim državama, upravljao i tajnim službama, bivšima i novostvorenima. 

Za trajanja obrambenoga rata prvi predsjednik nije uspio ovladati, tj. stvarno preuzeti vlast nad cijelom hrvatskom državom, a kasnije, koliko je god to htio, više nije mogao i to je jedan od važnijih razloga zašto su bivši komunistički direktori i partijski sekretari i njihovi najbliži doslovno poharali hrvatsko gospodarstvo u pretvorbi i privatizaciji, i tako vrlo skupo ‘naplatili’ što su paktirali u HDZ-u s prvim hrvatskim predsjednikom i hrvatskim patriotima... Na taj način Miklenić je izuzeo Tuđmana od ostalih ekskomunista, oficira JNA i udbaša, kao krivce za propast naveo bivše komunističke direktore, pa onda prešao na formulu tranzicije zla. U njoj je najvažniji puč Manolić - Mesić.

U Miklenićevu ključu to je bila ključna udbaška kontrarevolucija, kojom su zdrave nacionalne snage bačene na svoju polovicu terena, da bi u sljedećem poluvremenu bile prinuđene na totalnu defenzivu. Miklenića činjenica da puč nije uspio nimalo ne smeta: - Poznatim pokušajem puča 1994. u Hrvatskom saboru ta je predsjednikova kontrola bivših tajnih služba uvelike umanjena, a njegovom smrću i dolaskom na vlast lijeve koalicije predvođene SDPom započelo je vrijeme kad vlast otimaju skriveni centri moći, a političari uvelike postaju puke marionete.

U Hrvatskoj se dogodila paradoksalna situacija: kontrolu vlasti preuzeli su skriveni centri moći koji se brinu isključivo za svoje interese, a političke stranke i političari tek su postali izvršitelji tajnih naloga, drugim riječima umjesto da država drži poluge vlasti, sama je postala tek instrument, poluga tih skrivenih centara moći...

Umjesto da se bavi spasom duše, pitanjem grijeha i pokajanja, pitanjem zla u svijetu, tragedijom izbjeglica u kontekstu božje milosti, Ivan Miklenić otima kruh Mirjani Kasapović pa se u nastavku teksta bavi izbornim sustavom kao korijenom zla. Po njemu, izborni sustav je nedemokratski jer omogućuje “šalabahtere” preko kojih otuđene, skrivene elite - Todorić, Gregurić, Manolić, Mesić, Valentić - biraju svoje pijune, a onda ostvaruju svoje antinacionalne ciljeve. Kad bi se u stranke uvelo načelo “jedan čovjek - jedan glas”, i po toj osnovi birala stranačka rukovodstva, ova antinacionalna rabota ne bi mogla uspjeti. Miklenićeva ideja je - recimo to odmah - identična onoj koju je u obrazloženju ostavke izrekao Davor Ivo Stier. 

Plenkijev izbor Novi ministri: Bogataši s imovinom po Crnoj Gori

On je krenuo u HDZ-u mijenjati statut kako bi se uvelo načelo “jedan čovjek - jedan glas”, odnosno kako bi se u HDZ i druge stranke uvela demokracija. Ona bi trebala ne samo pomesti Andreja Plenkovića s vrha HDZ-a, nego i zauvijek onemogućiti tip izbora u kojima ljudi poput Plenkovića, “djeca komunizma”, marionete skrivenih centara moći, uopće dolaze u obzir. - Centri moći također jako pomno vode brigu o važnim političkim strankama te svoju moć i drskost znaju demonstrirati čak nametanjem samo jednoga kandidata, ili nekad i dvojice, za prvoga čovjeka političke stranke ili predsjedničkoga kandidata. Postojeća smišljena partitokracija onemogućuje da članstvo važnih stranka stvarno slobodno izabere svoje stranačko vodstvo, da demokratski dođe u vodstvo stranke slobodna i sposobna osoba s potporom većine članova u stranci.

Drugim riječima, čak ni u političkim strankama, za sada, upravu ne mogu preuzeti oni koji bi stvarno slijedili legalne i legitimne hrvatske nacionalne ciljeve i interese, a kamoli da se takvo nešto dogodi da bi takvi ljudi preuzeli stvarnu vlast u državi i stvarno upravljanje Hrvatskom - nastavlja Miklenić. Za sada, dakle, hrvatski birači, koji bi željeli stvarno demokratsku, slobodnu, pluralnu, gospodarski prosperitetnu i međunarodno cijenjenu Hrvatsku, ne mogu izabrati svoje istomišljenike te je na mjestu mišljenje mnogih da u Hrvatskoj ne vladaju, niti za sada to mogu, oni koji na prvome mjestu stvarno žele dobro Hrvatskoj, zaključuje Miklenić.

Duhovni vođe Kaptolu na meti svi koji ne rade za interes Crkve

Ivan Miklenić je ideolog u ime Kaptola. Njegove ideje - u koje dakako osobno snažno vjeruje i bez Miklenićeve teorijske artikulacije - na terenu popularizira Vlado Košić, a ono što njih dvojica osmisle, dosad je politički provodio Most. Oni su ukinuli ured Stjepana Mesića, oni su na HRT-u, uz Karamkarkovu pomoć, instalirali dvojicu ključnih urednika, hiperklerikalnih profila, koji su po cijelom Prisavlju rukopoložili urednike slične sebi, koji su od Hrvatske televizije i radija napravili medij prema kojemu se i Laudato doimlje kao ispostava Treće internacionale. No domaće zadaće izvršene su tek u manjoj mjeri.

Nečasni otpust za Stjepana Mesića i klerikalizacija etera manji su dio posla. Sad bi trebalo uslijediti identificiranje, lociranje i razvlašćivanje ostalih skrivenih centara moći, koje zajednički možemo opisati kao Valentić - Gregurić - Todorić osovinu. - U tom kontekstu - nastavlja Miklenić u osvrtu na koaliciju HNS-a i HDZ-a - sve što se u posljednje vrijeme događalo u Hrvatskoj političkoj sceni bila je bura u čaši vode, tj. velika predstava za javnost, jer ono što je glavno, prava vlast ostala je u istim rukama skrivenih centara moći. Stoga umjesto zgražanja nad dosad neviđenim i nezamislivim koaliranjem HDZ-a i HNS-a, a da to ipak nije tzv. velika koalicija, ili umjesto žaljenja što nije još jednom došlo do izvanrednih parlamentarnih izbora, bolje je nadati se da bi najavljena stabilnost mogla donekle omogućiti da se učine barem neki mali koraci. Pravi, očekivani i nužni zaokret ionako će biti moguć tek kad se radikalno promijeni izborno zakonodavstvo i dogodi demokracija u strankama...

Skriveni centri moći su: Plenkovićev otac Mario Plenković, šef kabineta direktora Televizije Zagreb, član Partije; Vladimir Šeks, bivši komunistički tužitelj u Osijeku, čiji je sin utjecajan u Plenkovićevu krugu,  Davor Božinović, bivši savjetnik u Sekretarijatu za narodnu obranu SR Hrvatske, Franjo Gregurić, važan član komunističke nomenklature, s jakim vezama u Moskvi, Stjepan Mesić, kojeg ne treba posebno predstavljati, Nikica Valentić, Tuđmanov premijer, koji nije bio član Partije, ali ga desnica doživljava kao tehnokrata liberala, Goran Milić, bivši urednik Dnevnika na TV-u Beograd, Yutelu i Hrvatskoj televiziji, čiji je sin također utjecajan na Plenkijevu dvoru... Crkva je, pomalo pojednostavljeno govoreći, nakon mnogo vremena zaključila da su ih komunisti i udbaši, koji su presvukli odijela, nadigrali, sačuvali vlast u Hrvatskoj pod novom egidom i upropastili državu, pa je sad vrijeme da im se zavrne vratom... 

Briselski duo Stier i Plenki: Frendovi zbog Karamarka, neprijatelji zbog HNS-a

U tom okršaju ideologiju, rekli smo, odeđuju Miklenić i Košić (u pozadini je zagebački nadbiskup i desni dio HBK, ako je o desnici tu uopće smisleno govoriti jer lijevih u biti i nema), u politici se oslanjaju na Most, Hasanbegovića i Esih, a značajnu ulogu s boka igra i predsjednica Republike, koja je povukla nekoliko važnih poteza - među ostalim, lansirala je do jučer nepoznatu Brunu Esih kao politčku zvijezdu, poslavši je kao svoju izaslanicu na Bleiburg. Predsjedničin prijatelj je i Velimir Bujanec, koji je bio jedna od zvijezda njene inauguracije.

Crkva je godinama bauljala, ne uspijevajući naći mehanizam kojim bi svoje ideje provela u život. No 2010. Ivica Relković osmislio je temelje platforme koja će kasnije postati Most. Evo dijela intervjua koji je te godine dao HR Domu i svijetu: Pitanje HR Dom i svijet: “Ovih je dana u javnosti odjeknuo komentar glavnog urednika Glasa Koncila, mons. Ivana Miklenića, koji je javno prozvao ljude iz dvije vodeće hrvatske stranke te njihovo djelovanje nazvao antihrvatskim. Miklenić je zatim pozvao sve građane da se učlanjuju u ‘male državotvorne stranke’, koje će raditi, umjesto po diktatu stranih centara moći, u interesu hrvatskog naroda. Ima li ovaj Miklenićev poziv na preslagivanje političkog poretka i stranačkog oligopola u Hrvatskoj veze s vizijom Obiteljske stranke i kakva je općenito Vaša suradnja s projektima Katoličke crkve?”

RELKOVIĆ: Glavni urednik Glasa Koncila zapravo, prema spomenutom komentaru, jednostavno želi da se Hrvatska iščupa iz postojećeg političkog zagrljaja koji je dugoročno guši. Naravno, odmah ćete naći komentare smije li se Crkva miješati u politiku ili ne smije, i to od onih koji ili ne razumiju ili građanima ne žele objasniti ni što je Crkva, ni što je politika, ni što je ‘miješanje’. Mi posao koji nas čeka razumijemo bez obzira na koga se u komentaru mislilo i je li se uopće mislilo na neku konkretnu novu malu stranku ili načelno na onu koja odgovara duhu novog vremena. Sve ovo što sam dosad rekao kao i naše prethodno djelovanje na tom je trgu. A što se tiče suradnje s Katoličkom crkvom, mi smo i tu na nekim drugim razinama u odnosu na one politikantski plitke vode koje se sažimaju u pitanje-odgovor: ‘Hoće li vas Crkva podržati?’. Mi smo kroz niz udruga i građanskih inicijativa s Katoličkom crkvom i svim većim vjerskim zajednicama u Hrvatskoj (što ne valja ispustiti iz vida bili suglasni u vrijednosnim pogledima na neka temeljna etička i društvena pitanja. I to je naša suradnja sa svim društvenim subjektima koji tvore isti civilizacijsko-vrijednosni krug."

Ofenziva na premijera Desničari protiv Plenkija: "I Bog vam je okrenuo leđa"

Kad Obiteljska stranka nije uspjela, jer je bila prozirno klerikalna, osmišljen je Most, navodno nezainteresiran za ideologiju, ali je, došavši na vlast, odradio mnogo crkvenih domaćih zadaća. Prevelike ambicije, sukob s promišljenim strategom Relkovićem koštali su ih vlasti, ali Most i dalje nastavlja izražavati Miklenićev i Košićev stav. Saborski zastupnik Mosta Miro Bulj tvrdi da je ovo “što je napravio Andrej Plenković gore nego što je napravio Karamarko. On je sluga gospodara Todorića, Valentića, Gregurića, Škegre - tih koji su upravljali Hrvatskom”, misli Bulj.
 
To su Miklenićevi centri moći. Još je jasnije u svom postu na Facebooku to izrazio Nikola Grmoja, pišući Gordanu Jandrokoviću: “Prvo će na dnevni red raščišćavanje kriminala u Agrokoru, koji s tolikom paranojom nastojite gurnuti pod tepih. Nije valjda da postoji razlog za to? Tada neka Plenković dokaže većinu u parlamentu ili prizna da je blefer koji je hazarderski srušio Vladu... Gordane, zapitaj se radije zašto Plenković i njegovi stvarni šefovi Valentić, Gregurić, Šeks i Božinović žele uzurpirati vlast tako da ti kao potpredsjednik vodiš Sabor?  Plenkovićevi politički pokrovitelji žele zaštititi sebe jer su godinama štitili kriminal u Agrokoru, kao što to sad čini Plenković, a ti mu u tome držiš ljestve...” Miklenić i Košić mogu potpisati svaki redak ovoga Grmojina pisma predsjedniku Hrvatskog sabora...