Oko ponoći se Babagana uspio iskrasti iz skrovišta Boko Harama koje je predstavljalo njegov dom tri dana. Jednom kad je uspio pobjeći, satima je hodao kroz šumu prije nego što je naišao na pomoć. Kao i drugim dječacima koje je unovačila vojska, i njemu je rečeno da će ga vojska uloviti i ubiti ako ikad pokuša pobjeći.
"Pobjegao sam bez ičega. Kad se pojavila prilika za bijeg, sve što sam imao su bile hlače koje sam nosio. Trčao sam skoro gol", prepričava Babagana.
Inače, Babagana je imao svega 16 godina kad su militanti napali njegov grad u sjeveroistočnoj Nigeriji prošlog svibnja, masakrirali mu pred očima roditelje, spalili dom i natjerali ga da postane jedan od nekoliko tisuća Boko Haramovih vojnika.
Ubojstvom roditelja, djecu vežu uz sebe
Babagana se i dalje živo prisjeća prislinog novačenja u svijet očaja. Boko Harmovi militanti su upali u ruralni gradić Gamboru u saveznoj nigerijskoj državi Borno, spalili su kuće i zahtijevali da im se predaju lokalna djeca. Roditelji koji su to odbili su na licu mjesta ubijeni, a nekoliko djece je nasilno oteto.
"Pitali su me za roditelje, a zatim su ih ubili preda mnom. Tako funkcionira Boko Haram. Prvo vam ubiju roditelje, pa se nemate kome obratiti", objašnjava Babagana.
Šestogodišnja pobuna u sjeveroistočnoj Nigeriji kao da reprizira građanski rat koji je potresao zemlju 1960-ih godina. Tisuće ljudi su umrle, a više od milijun ih se raselilo. Prijeti glad, a na nekim mjestima se pojavila kolera. U porastu je seksulano nasilje, a napadi na lake civilne mete se nastavljaju, s tim da ih provode djeca vojnici koji su često puno mlađi od svojih žrtava.
Tri dana Babagana je putovao s Boko Haramom prašnjavim puteljcima Bornoa, ne znajući kakva će mu biti sudbina jer su militanti ponavljali zlodjela kakva su počinili u Gamboru. Babagana je prisustvovao brojnim ubojstvima drugih otetih dječaka i mještana okolnih sela, te se prisjeća: "Ubijali su ljude bez razloga, a ja nisam više mogao podnijeti taj užas. Bio sam strašno prestrašen."
Iako je s militantima bio samo tri dana, Babagana je prisustvovao toliko brutalnim djelima da je odlučio da će riskirati i pokušati pobjeći. "Ubijali su svakoga tko ne bi pratio njihove upute. Djevojke su često bile izložene seksualnom zlostavljanju. Svatko tko bi bio tvrdoglav bio bi upucan."
Babagana je pokušao okupiti grupu zarobljenika da pobjegnu s njim, no nije mu uspjelo, jer su se svi previše bojali da će ih uloviti i ubiti.
Oko ponoći sljedećeg dana Babagana se odvažio i učinio prvi korak. Pobjegao je u grmlje dok su se njegovi tamničari počeli derati i pucati na njega. Uspio je pobjeći bez ijedne rane od metka. Sam u divljini, nastavio se kretati i ne znajući prati li ga itko.
Put prema slobodi se isplatio
"Sretan sam što sam pobjegao. Toliko me glasova i metaka pratilo", govori Babagana koji se uspio vratiti do Gamborua gdje se pak našao sam, odbačen od svojih rođaka koji mu više nisu vjerovali.
Budući da se nije mogao osloniti na zaštitu zajednice, Babagana se nastavio kretati, putujući iz sela u selu i tako cijelim sjevernim Bornom. Usput je često za dlaku izbjegao da ga ponovno otmu militanti koji su napadali nove zajednice. Napokon je došao do logora za razmjenu u Maiduguriju, kojeg danas zove domom.
Hassan Mustapha, stručnjak za zaštitu dječjih prava u Maiduguriju, priča da se djecu često stavlja na 'test muškosti' nakon novačenja i objašnjava: "Jednom kad Boko Haram unovači neko idjete, prvo mu kažu da mora ubiti svoje roditelje, što je simbol inicijacije u sektu. Oni unište sve od bilo kakvog značaja za ovu djecu, tako da nemaju nikakve preostale opcije".
Mnoga oteta djeca moraju služi na prvoj liniji fronte, boriti se za preuzimanje kontrole nad selom i pljačkati kuće civila. Druga djeca im služe kao špijuni, izviđači, nosači, kuhari i tjelohranitelji za visoke službenike. Djevojčice se drže kao seksualne robinje.
Yusuh Mohammed, stanovnik Maidugurija koji radi s traumatiziranom djecom, kaže da ih se često koristi kao pješadiju jer su premladi da bi se bojali. "Militantima je draže raditi s djecom nego s odraslima, jer su jeftini, izuzetno odani i može ih se lako kontrolirati", objašnjava Mohammed i dodaje da je djeci, za razliku od odraslih, lako isprati mozak i prestrašiti ih.
Tekst je objavio The Daily Beast.
