Prije tri mjeseca osuđeno je 14 ljudi koji su radili za ili bili povezani s tvrtkom NECC, i to za 131 točku optužnice; između ostalih ubojstva, reketarenje, prijevare, urotu i još mnogo toga. NECC je sa svojim smrtonosnim lijekovima zarazio više od 800 ljudi s gljivičnim meningitisom 2012. godine. Kao posljedica toga, 64 osobe su preminule.
Sve je počelo u rujnu 2010. godine na godišnjem sastanku samostalnih ambulantnih i kirurških centara u Tennesseeiju. Bio je to uobičajen skup na kojem se našlo mnoštvo zdravstvenih djelatnika i predstavnika farmaceutskih kompanija koje su željele privući nove klijente. Jedan od njih bio je i John Notarianni, regionalni prodajni medadžer za New England Compounding Center (NECC), farmaceutsku tvrtku iz Massachusettsa. U jednom trenutku Notarianni je upoznao Debru Schamberg, medicinsku sestru i upraviteljicu bolnice St. Thomas - neurokiruškog centra iz Nashvillea.
Notarianni je predstavio svoju tvrtku, dao Schamberg nekoliko letaka te joj pričao o metilprednizolon-acetatu - steroidu koji se ubrizgava kako bi pomogao kod jakih bolova . Budući da su u njezinom centru mnogi pacijenti primali steroide u obliku injekcija, Schamberg je bila zainteresirana, te je uzela Notariannijevu vizitku.
Rast tuđih cijena omogućio im je širenje posla
Nakon prvog susreta, Notarianni je svakih nekoliko mjeseci zvao Schamberg nadajući se da će je privoliti na kupovinu NECC-ovih proizvoda, uporno pritom snižavajući cijenu. Ne bi postigao nikakav uspjeh da u lipnju 2011. godine Clint farmaceuti, s kojima je Schambergov centar dotad poslovao, nije odlučio podići cijenu steroida s 2.46 na 8.95 dolara. Budući da Clint nije htio spustiti cijenu, ona se javila Notarianniju s dobrom vijesti da su napokon spremni za zajedničko poslovanje.
Sve je išlo dobro dok početkom 2012. godine NECC odjednom nije zatražio listu s imenima pacijenata koji su koristili njihove steroide. A popis im je trebao čim prije. Naime, ono što NECC nikome nije rekao bilo je da su se oni vodili kao ljekarna, točnije mogli su prodavati lijekove samo individualno ljudima na recept, a nipošto nisu smjeli voditi posao kao veliki farmaceutski proizvođač ili veletrgovac, što su cijelo vrijeme činili.
Točnije, počeli su 2009. Godine, kad je nekoliko njihovih klijenata pokazalo interes za tim da ponešto lijekova imaju u zalihama. Barry Cadden, predsjednik i glavni farmaceut NECC-a, 2010. dogovorio je s velikim klijentom da će ih oni opskrbljivati s većim količinama lijekova, dok će ovi zauzvrat sami ispunjavati i slati im svu papirologiju s podacima o pacijentima koji ih koriste. Caddenu se to činilo kao posao iz snova, jer em će više prodati i zaraditi, em se njegovi ljudi nisu trebali brinuti oko papira.
Ono što nije očekivao jest da će ljudi iz različitih centara - na čija leđa je pao posao sređivanja papirologije, a koji nisu unaprijed znali tko će koristiti lijekove - početi izmišljati imena ispunjavajući papire, i to na vrlo duhovit način. Tako su korisnici njihovih lijekova odjednom postali Big Baby Jesus, Donald Trump, Calvin Klein, Jummy Carter, Burt Reynolds, Filet O'Fish, Coco Puff i mnogi drugi. Iako su u NECC-u počeli gubiti živce zbog takvih imena koja su ih mogla dovesti u gadne probleme, i dalje su im isporučivali lijekove.
Schamberg je ostala u šoku kad je obaviještena da s pola godine zakašnjenja treba poslati popis imena osoba koje su primile i koje će tek primiti injekcije. Izjavila je da je to nemoguće, a da pogotovo ne može znati kad će i tko trebati lijek u budućnosti. No njezin šef je rekao da nema problema i poslao popis svih pacijenata, s tim da su se i njegovi zaposlenici zabavili dodajući na popis nekoliko neobičnih imena, kao što je Mickey Mouse.
Želja za većom produkcijom pokazala se fatalnom
Istog tog dana u NECC-ovim prostorima u Framinghamu odvijao se potpuni horor, koji je na kraju uzrokovao smrt brojnih nesretnih pacijenata. Naime nadzornik farmaceut - Glenn Chin, pripremao je 12.5 litara tekućeg steroida metilprednizolon-acetata, označenog brojem 05212012@68. Ispravan proces sterilizacije zahtijevao je izlaganje lijeka visokotlačnoj zasićenoj pari na 50 stupnjeva Celzijusa tijekom najmanje 20 minuta.
No Chin je taj proces skratio na svega 15 minuta i četiri sekunde, a taj nedostatak, ako uzmemo da radni dan traje osam sati, značio je da je Chin tijekom jednog dana mogao pripremiti još dvije dodatne serije lijekova. Najgore od svega jest što to nije greška koja se dogodila samo ovom prilikom, nego je to bio uobičajen način rada u NECC-u.
Inače, nedovoljno dugo parenje spojeva opasno je iz više razloga. A površine i uzorci zraka u tzv. Čistoj sobi bili su potpuno kontaminirani, kao i ruke China i drugih zaposlenika (pokazalo je poslije istraživanje). Chin je nauštrb higijenskih standarda ubrzano radio velike količine lijekova, te se prostorije uopće nisu čistile.
NECC je po zakonu morao poslati uzorak svake serije na analizu kako bi se otkrilo zadovoljava li lijek uvjete sterilizacije. Poslano je 10 mililitara koji su prošli test, a budući da nitko iz javnog zdravstva nije mogao znati kolike ilegalne količine lijeka NECC proizvodi, ispostavilo se da je testirano tek 0.0004 posto količine lijeka, što je uzorak prema kojem inače lijek nikad ne bi bio odoboren. Ali ovako, on je bio spreman za isporuku.
6. lipnja počele su se pakirati doze iz serije 05212012@68, te je tijekom sljedećih sedam tjedana na različite adrese poslano 6.5000 bočica sa steroidima.
Širenje zaraze
20. srpnja 56-godišnji Thomas Rybinski iz Tennesseeja završio je u St. Thomas bolnici zbog bolova u leđima, te je primio prvu injekciju steroida. Krajem kolovoza Rybinski je došao na hitnu žaleći se na mučninu i umor. Nakon nekoliko pretraga utvrđeno je da je zaražen meningitisom, pa je dobio antibiotike i poslan je doma.
No njemu je bilo sve lošije i lošije. Gubio je moć govora, bio je uzrujan i stalno ga je boljela glava. Na hitnoj je nakon nekoliko dana intravenozno primio novu dozu antibiotika i činilo se da mu je bolje. No nakon još par dana stanje mu se dramatično pogoršalo i tad je liječnica koja je otpočetka pratila njegov slučaj pomislila da možda nije riječ o široko raširenom meningitisu nego o gljivičnom. I bila je u pravu. Nalazi su bili pozitivni na Aspergillus fumigatus, gljivicu koja izgleda kao monstruzni maslača i obično se nalazi u raspadnutim organskim tvarima.
11. dana u bolnici, dok je Rybinskom bilo sve gore i gore, a liječnici su pokšavali shvatiti kako se uopće zarazio, u drugom dijelu bolnice umirao je 78-godišnji Eddie Lovelace. On je preživio lagani moždani udar i doktori su očekivali brz oporavak, ali njemu je bilo sve gore i gore. 17. rujna, manje od mjesec dana nakon što je primio injekciju u St. Thomasu, Lovelace je umro, a da liječnici nisu uopće znali da je uzrok bio gljivični meningitis. Tek poslije će se otkriti da je on bio prva žrtva NECC-ovih zlodjela.
U međuvremenu, Zavod za javno zdravstvo u Tennesseeju proučavao je Rybinskijev slučaj. Tako su zvali i bolnicu St. Thomas, budući da je bio tamo nedugo prije nego se razbolio, samo da bi otkrili da tamošnji liječnici imaju još dva pacijenta oboljela od meningitisa. I da su i oni primili identične steroide.
Iako je pri prvoj komunikaciji sa Zavodom NECC tvrdio da nema šanse da je zaraza potekla od njih, već sljedećeg dana otkriveno je još pacijenata sa meningitisom, s tim da su svi dobili identične injekcije u istom centru. NECC je i dalje odbijao tvrdnje da oni imaju veze s tim i nisu željeli odati broj serije (između ostalog kako se ne bi saznalo kolika količina scjepiva je napravljena, ali i to da nemaju prave podatke o pacijentima koji su primili injekcije, jer su raspolagali samo lažnim imenima). Kad je policija napravila raciju u njihovim laboratorijima, ostali su zgroženi ondašnjim uvjetima, a svi su se još više šokirali kad je dva dana poslije otkriveno da epidemija nije koncentrirana na Tennesee, jer su prijavljeni i novi slučajevi u Sjevernoj Karolini.
Ostatak teksta pročitajte u Newsweeku.
