Top News
485 prikaza

Cijela zemlja zabranila je izlazak na ulicu bez obuće

Kigali Ruanda
Screenshot Youtube
Ruandu je sredinom devedesetih potresao građanski rat i jedan od najgorih genocida u povijesti čovječanstva

Anjan Sundaram nabasao je na selo u ruandanskim brdima. Selo je izgledalo uništeno i napušteno. Međutim, selo uopće nije bilo napušteno, ali svakoj kućici nedostajao je krov

Žitelji su bolovali od malarije i spavali su na madracima vlažnima od kiše. Kada ih je upitao u čemu je problem, rekli su da nemaju krovove zato što je predsjednik Paul Kagame predložio promjenu. Ruanda više neće biti zemlja slamnatih krovova, vrijeme je za modernizaciju i limene krovove. Seljaci su poslušali svog predsjednika i uklonili slamnate krovove. I tu se pojavio problem. S jedne strane, vlasti nisu slale materijal za krovove, a s druge strane su seljaci bili previše siromašni i nisu si mogli priuštiti poštivanje zakona o limenim krovovima.

Zbog toga su živjeli u kućama prepunim lokvi, komaraca i malarije.

Čitav niz zakona regulira promjene u životu običnih Ruanđana. Zabranjeni su slamnati krovovi, bosonogo hodanje, dijeljenje slamki i ulična hrana, piše Ozy.

Otkako je Kagame došao na vlast prije gotovo dva desetljeća, odlučio se za radikalan cilj modernizacije države. Gotovo brutalna opsesija modernizacijom i unaprjeđenjem imidža Ruande ipak daje rezultate. Glavni grad Kigali jedan je od najčišćih gradova u Africi, povećavaju se državna izdavanja za zdravstvo, obrazovanje je dostupno svima, a gospodarstvo godinama raste oko 8% godišnje.

Međutim, samo brojke nisu dovoljne predsjedniku Kagameu i njegovoj vladajućoj stranci Domoljubnoj fronti Ruande. Oni su odlučni modernizirati zemlju kako bi bi Ruanda ušla u novu eru i odvojila se od svoje problematične prošlosti.

Vlasti odlučno bore se protiv slamnatih krovova zato što upijaju vlagu, stvaraju plijesan i raj su za bolesti. Dijeljenje slamke nije higijenski i također pomaže u prenošenju bolesti. Kao i svaka priča, i ova lijepa o modernoj Ruandi ima drugu stranu.

Zbog zabrane bosonogih izlazaka, neke žene prisiljene su dijeliti obuću zato što si ne mogu priuštiti par sandala. U nekim ekstremnim slučajevima, policija će uzeti novac namijenjen za kupovinu hrane na tržnici i natjerati ljude da kupe obuću

"Umjesto da se bore sa siromaštvom, bore se sa znakovima siromaštva", rekao je Timothy Longman, šef katedre za afričke studije na sveučilištu u Bostonu.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.