Amerikanci su službeno objavili da su temperature u veljači bile među najvišima ikad zabilježenima. Zasad 2015. godina prelazi čak i rekordno toplu 2014., što znači da smo na putu prema još jednoj najtoplijoj godini u povijesti.
Uz to što smo se upravo oprostili od najtoplije zabilježene zime ikad, i to diljem svijeta, novi podaci pokazuju da je vrhunac arktičkog leda dosegao najniži makimalni opseg, zahvaljujući neobičnoj konfiguraciji mlaznih pogona koji su uvelike zagrijali Tihi ocean blizu Aljaske.
Ono što nastavlja zabrinjavati jest činjenica da je prošlo točno 30 godina otkad je Zemlja posljednji put bila malo hladnije mjesto, od svojeg prosjeka u 20. stoljeću. Svaki mjesec od veljače 1985. godine bio je topliji od dugoročnog prosjeka 20. stoljeća - što znači da punih 360 mjeseci nismo doživjeli hladnije doba.
Uz to što je riječ o okrugloj brojci, ovaj 30-godišnji put ima i dublje značenje. U klimatologiji se niame 30 godina podataka obično uzima kao mjerilo definiranja što je normalno za određenu lokaciju. Imajući to na umu, možemo reći da je za mjerenu lokaciju, točnije Zemlju, globalno zatopljenje sad normalna pojava. Nema više rasprava; klima se i službeno promijenila.
Ušli smo u novi eru koju definira globalno zatopljenje, te bismo trebali početi ozbiljnije raspravljati o moralnim implikacijama koje se nalaze na putu kojim kročimo.
Budući da katastrofe obično, iako ne i nužno, udaraju siromašne zemlje, klimatske promjene kao da predstavljaju rastući ekonomski i društveni pravosudni, ako ne već i pravedni, sustav.
Znanstvenici i novinari godinama raspravljaju o vezi između ekstremnih vremenskih uvjeta i globalnog zatopljenja, no ono što se sad događa je prilično drugačije. Budući da vrijeme utječe na gotovo sve aspekte naših života (bar na neki sitni način), te da klimatske promjene svakodnevno utječu na vrijeme diljem svijeta (isto, bar u malom postotku), to znači da je istodobno to teško proučavati, ali i da je izuzetno bitno.
Ozbiljna istraživanja koja pokušavaju dokučiti je li globalno zatopljenje uzrokovalo pojedine događaje, ustvari propuštaju ono bitno. Vrijeme je za promjenu taktike, te je bolje postaviti pitanje kako bi se mi kao civilizacija trebali kolektivno boriti protiv vremenskih uvjeta u kojima već živimo?
I dok raste globalna populacija i bogatstvo, raste i broj prirodnih nepogoda i katastrofa koje 'napadaju' Zemlju. Ovaj tjedan se 187 zemalja u Japanu suglasilo oko opsežnog plana kako smanjiti broj žrtva u prirodnim nesrećama, ali i financijske okove koje nesreće sa sobom nose. Ali nažalost, ovaj dogovor ne obavezuje nikoga i neće pružiti potporu najranjivijim državama.
Ulaskom u novu klimatsku eru nužno je da pronađemo način kako će ljudi reagirati na ovaj najnoviji normalan život, koji uključuje opustošenje tropskih otoka dok velesile raspravljaju o ekonomskim pobjednicima i gubitnicima, piše Slate.
Kao što je Alan Rusbridger, urednik The Guardiana napisao nedavno u svojem uvodniku, "argumenti vodećih struja su prošli", te premda nije sigurno što slijedi, prilično je izvjesno da će biti opasnije i stvarnije od gledanja u stalno rastuće linije na klimatskim grafovima.
