U velikom ljubavnom istraživanju kojeg su 1986. godine proveli psiholozi David Buss i Michael Barnes sudionici su trebali rangirati 76 karakteristika po tome koliku su im bitne kod partnera. Na prvo mjesto je zasjela 'dobrota i razumijevanje', nakon čega je slijedila 'uzbudljiva osobnost', da bi na trećem mjestu završila 'inteligencija'. Iako su muškarci u prosjeku više cijenili 'privlačan izgled' od žena, a žene 'mogućnost dobre zarade' od muškaraca, nitko nije te osobine stavio na vrh popisa.
Srećom, znamo da ljudi lažu i da bilo kakva istraživanja koja se oslanjaju na samoopisivanje moramo uzeti s dozom opreza. Naime, normalno da je fiziča privlačnost itekako bitna, često na početku veze i jedina bitna stavka, a ni status nije daleko iza toga. I dok većina ljudi ulazi u vezi s istomišljenicima (primjerice po pitanju religije), kad pričamo o ljepoti ili bogatstvu, vrijedi pravilo da je više uvijek bolje. A onaj tko vam kaže da ne bi rado bio s partnerom koji je ljepši ili bolje stojeći od njega - laže. Naime, ljudi rijetko traže sebi ravne. Oni tragaju za jackpotom!
Ja tebi ljepotu, ti meni prihode
U sociologiji postoji stereotip koji se naziva razmjenom ljepote i statusa prema kojem se vjeruje da se privlačna osoba (obično žena) uda za bogatog ili na neki drugi način uspješnog muškarca, te oboje, na određeni način, dobiju što su htjeli. To je klasična priča o starom milijunašu koji se ženi s Playboyevom zečicom. On zna da više 'nije ni zašto' i toliko je zgodan da izbjegava ogledala, a ona ne zna na kojem je kontinentu Pariz, ali zna da ga želi posjetiti, jer je navodno 'strašno romantičan'.
Ljudi vjeruju da kad si bogat, ljepota će uslijediti, jer je to prirodan poredak. Prvo imaš novce, pa moć, pa žene, rekao je Tony Montana u Scarfaceu, no nije bio baš potpuno u pravu.
Sociologinja sa Sveučilišta Notre Dame, Elizabeth McClintock, opsežno je istraživala ovu ideju da partneri međusobno izmijenjuju, tj. napodopunjuju osobine koje im nedostaju. Prošle godine objavila je rezultate nakon praćenja 1.507 parova u različitim fazama veze i otkrila je da je ovo stereotipno prihvaćanje razmjene ljepote i statusa jednako rašireno u popularnoj kulturi kao i među akademicima.
Ali ako izuzmemo nekolicinu tajkunskih primjeraka kod kojih zaista vrijedi ovo pravilo (za primjer uzmite Donalda Trumpa), u stvarnom svijetu (točnije kod svih drugih klasa) ono baš i nije istinito. Naime, najdominantnija stvar koja spaja partnere je - sličnost.
Razmjena 'dobara' koja to uopće nije
Ono što na prvi pogled djeluje kao zamjena ljepote za društveno-ekonomski status vrlo često uopće nije nikakva zamjena, nego niz preklapajućih osobina. Najčešće bogate ili visokoobrazovane žene završavaju s istim takvim muškarcima. Isto kao što se privlačne žene udaju za privlačne muškarce.
"Često čujete da dobri dečki dobiju zgodne cure, ali ja sam otkrila da dobri dečki dobiju dobre cure. To što je netko dobar ne znači ništa po pitanju ljepote. Može biti dobar i privlačan, kao i dobar i neprivlačan. A ako je dobar dečko uz to i privlačan, on isto tako može biti s privlačnom curom, bila ona dobra ili ne", objasnila je McClintock za The Atlantic.
Budući da se osobe višeg društveno-ekonomskog statusa obično ocjenjuje kao fizički privlačnije od onih nižeg statusa, često dolazi do krivo protumačenih poveznica. Također, ono što obično zanemarujemo je vrijeme koje žene ulažu u svoj izgled. One se trude izgledati što bolje, što može stvoriti prividnu diskrepanciju između patnera. Možda se muškarac s vremenom opustio, a žena je otkrila čari skupocjene kozmetike i teretane, i odjednom izgleda kao da je on prošao puno bolje od nje.
Muškarci su obično na približno istom mjestu na ljestvici ljepote kao i njihove partnerice, a više zarađuju često čak i kad oboje rade isti posao, zbog čega može djelovati kao da se ona "dobro udala". "Sve to morate uzeti u obzir prije nego zaključite da žene trguju svojom ljepotom u zamjenu za novce", napomenula je McClintock.
McClintock je svoje istraživanje zaključila riječima da žene ustvari ne traže bogatije muškarce od sebe, kao što ni muškarci ne traže ljepše žene. Ono što im je, na kraju svega, najbitnije jest kompatibilnost i dobro društvo.
Ali moramo ipak napomenuti da je teško izolirati varijable koje sa sobom nosi ljepota, budući da cijelo društvo preferira i bolje se odnosi prema privlačnijim individualcima: oni bolje prolaze u školi, karijeri, a i bolje zarađuju. "Jako je teško isključiti društvenu klasu i privlačnost, jer su fundamentano povezani. I nitko to ne može kontrolirati", dodala je McClintock.
Privlačan izgled nikad nije naodmet
Inače, prijašnja istraživanja su dokazala da fizička privlačnost i obrazovanje mogu pomoći ženi da se 'uzdigne u braku' (što bi značilo da se uda za muškarca koji je boljeg statusa i posla od onog njezinog oca). Ali ono što je redovito nedostajalo tim istraživanjima jest ocjena muškarčevog izgleda, iz čega slijedi da nitko nikad nije uzeo u obzir da su se možda jednostavno zaljubile dvije jednako privlačne osobe. Od kojih je jedno možda bilo obrazovanije od drugog, a igrom prilika je to bio muškarac.
Također, ne smijemo ignorirati činjenicu da su bogatiji ljudi često privlačniji već samim time što više ulažu u svoj izgled. A čak i ako nisu izrazito privlačni, društvo ih automatski tako percipira, jer su u ljepšoj odjeći i obući. "Na kraju zbog takvih predrasuda previdimo koliko je muškarac (neovisno o novcima) privlačan, te kojim društveno-ekonomskim resursima žena (neovisno o suprugu) raspolaže", napominje psiholog s Northwestern fakuteta, Eli Finkel, koji je oduševljen McClintockovim radom.
Znanstvenici su samo ljudi, pa su oni dosad griješili proglašavajući međusobno preklapanje zamjenom nedostajućih osobina, ističe Finkel te dodaje: "Kontroliranjem fizičke privlačnosti oba partnera možda ne bi u potpunosti eliminirali veze temeljene na ženskoj ljepoti i muškom statusu, ali bi u svakom slučaju smanjili broj veza za koje se smatra da su 'stvorene' po tom principu."
Stav da se brojne veze temelje na razmjeni ljepote i statusa štetan je pak iz više razloga. "On trivijalizira važnost ženine karijere u društvenm smislu, jer govori ženama da je pri pronalasku pravog partnera prije svega važno kako izgledaju, a ne koja druga postignuća i kvalitete posjeduju. Istina je da se žene ocjenjuju na osnovi izgleda, ali isto se čini i muškarcima. Žene su jednako 'plitke' kad je riječ o fizičkom izgledu partnera kao i muškarci, ali trebale bi se usredotočiti na osobna postignuća. Jer ako žele uspješnog muškarca, i one bi same trebale biti uspješne", zaključuje McClintock.
Brak se, na kraju svega, ne bi trebao temeljiti na koristoljublju, jer živjeti u iščekivanju hoće li vas netko ostaviti kad se pojave prve strije i bore baš i ne predstavlja sretan 'ostatak života', zar ne?!
