Kao riješiti problem poput turizma? On zapošljava stotine milijuna ljudi, pokreće cijele industrije, ali može i rastrgati gradove koji na njemu profitiraju, otuđiti stanovnike i napraviti nepopravljivu štetu na kulturi i njihovom naslijeđu. Prosvjedi diljem Europe promoviraju razgovor o "odgovornom turizmu" i prisiljavanju tog sektora da se gradi na održivosti. No problem je već sada takvih razmjera da se čini da je učiniti bilo što po tom pitanju, isto kao i okrenuti kruzer u drugom smjeru, što dalje od sebe.
Gdje je izlaz iz te zbrke?
Raspršiti ih
Najočitije rješenje problema previše turista je raspršiti ih na što veće područje, kaže Alex Dichter, viši partner u konzultantskoj tvrtki McKinsey & Company, koja je u prosincu donijela izvještaj o upravljanju pretrpanih turističkih odredišta. Pretrpanost je tako lokaliziran problem da čak i u gradovima koji su nadomak slomu, poput Barcelone, kaže Dichter, postoje neke četvrti koje su pretrpane, dok u drugima postoji potreba za više turista nego što ih tamo ima. Mnogi gradovi dovode do tog problema tako što promoviraju samo mali broj atrakcija, one najočitije, a turiste bi se raspršiti moglo već i isticanjem i onih manje popularnih atrakcija i razvijanjem novih.
Recite turistima: dođite nam kasnije... i opet
Preporučiti posjetiteljima da dolaze izvan udarnih termina tijekom dana, sezone, godine oslabio bi navalu ljudi na isti način. Ako sam marketing ne bi bio dovoljan za to, kaže Dichter, ostalo bi se moglo postići ograničenjima broja dolazaka i prilagođavanjem cijena. Turisti koji se vraćaju opet, grad poznaju bolje nego drugi i skloniji su odlascima na mjesta osim onih "koja se moraju posjetiti". Laura Alto, izvršna direktorica Helsinki Marketinga, kaže da je uspostavljanje pripadnosti lokalnoj zajednici ključ za pozitivan i često dugotrajan odnos između grada i posjetitelja.
"Nitko ne želi biti turist, svi žele privremeno biti lokalci. Naš posao je stvoriti takve okolnosti, uvjete i platforme za posjetitelje koji dolaze u Helsinki kako bi se sreli s lokalcima i ne bi obilazili najočitije atrakcije", kazala je ona.
Perspektiva za "one dobre"
Time se želi reći: bez djevojačkih i momačkih večeri. Barcelona je poznata po svom "turismo de Borrachera", pijanim noćima u stranom gradu kako bi se moglo prepustiti ponašanju koje bi se kod kuće smatralo neprihvatljivim. A i sami gradovi prodaju se preko svog snažnog jeftinog piva ili noćnog života. Amsterdam, međutim, puno je investirao u marketing kao odredište umjetnosti, kulture, sve kako bi se otresao reputacije grada s prostitucijom po svim svojim četvrtima. Aalto je rekla i to da su u Helsinkiju otkrili da su najisplativiji oni posjetitelji koji se drže određenog specifičnog interesa; dizajna, arhitekture, obrazovanja, heavy metal glazbe. "Oni su naši ambasadori života, koji uspostavljaju odnos s gradom i možda dođu sve češće i češće. Oni su oni koji su prijatelji Helsinkija."
Pobijedite u marketinškom maratonu, ne sprintu
Rast je često mjerilo uspješnosti turističke industrije, kaže Xavier Font, profesor održivosti na Sveučilištu u Surreyju. "Postoji osjećaj da, ako ne rastemo, ne radimo dobro, ali to onda radi ogromne probleme."
On predlaže pametniji marketing, ne nužno samo sve više i više; takav da ne nudi pakete za privlačenje posjetitelja na pet dana, ne samo vikendima, nego da poziva i na posjećivanje Sagrada Familia u Barceloni, nedaleko izvan gradskog centra. Čak i sitnice u marketinškom materijalu mogu činiti razliku. Barcelona se i dalje reklamira brošurama koje su dizajnirane za Olimpijske igre 1992. "Jedina stvar koja se promijenila je da su se prevele na više jezika. Naravno, povijest i naslijeđe nisu se promijenili, ali jest i to jako puno način na koji se mjesta posjećuju", kazao je Font.
Korištenje moći tržišta
Prilagođavanje cijena može se činiti kao sirovo, ali učinkovito sredstvo za uravnoteženje ponude i potražnje; ako odredište košta više, manje ljudi će biti tamo za očekivati. Određivanje prilagođenih cijena i tarifa za stanovnike grada, može pomoći pri smanjivanju kulturnog elitizma ili sprečavanja domaćim turistima da imaju pristup vlastitom naslijeđu, kaže Dichter.
Mnoge destinacije su uvele turistički porez, prihod koji se može koristiti za upravljanje industrijom. Font kaže da se koristi od turizma moraju ulagati i koristiti u smjeru održivosti, ne hotelijerstva: "Zašto sam spreman platiti stotine funti po noći za odsjesti u hotelu, a samo 10 za posjetiti Eiffelov toranj?"
Ipak, on upozorava da se ponekad može dogoditi da povećanje ili smanjivanje cijena može ispasti mjera sa samo kratkotrajnim učinkom.
Broj kreveta
Mnogi gradovi koji muku muče s brojem turista uspostavili su direktnu kontrolu nad smještajem; bilo tako što su zabranili gradnju novih hotela, kao u Barceloni i Amsterdamu, bilo da podržavaju kratkoročnu zamjenu smještaja na Airbnb. London, New York, Reykyavik, Amsterdam, Pariz i mnogi drugi uveli su ograničenja, uglavnom na tri mjeseca tijekom godine, sve kako bi spriječili pojavu manjka stanova za svoje građane ili eksploziju cijena stanovanja.
Popravite temelje
Kompanije poput Airbnb i Ryanair često su na udaru kritika kao krivci za eksploziju turizma izvan svake kontrole, ali se time ignorira šira slika politika i rupa u zakonima koji im omogućuju da cvjetaju. Ovakve kompanije mogu prodavati jeftine letove onda kada se uvode porezne olakšice za avionsku industriju, što onda ne dovodi samo povećanja u broju turista, nego i u emisiji CO2. Cijene nekretnina skaču, dolazi do manjka stanova kad je tržište nekretnina deregulirano kako bi privuklo strane investitore. Hotelska i građevinska industrija često su povezane.
"Kada dopustite međunarodnim korporacijama da ne plaćaju porez u zemlji, društveni utjecaj i troškovi su ogromni", kaže Font. "Možemo bi kriviti Airbnb, ali to je samo vrh ledenog brijega, postoji mnoštvo faktora koji nisu vidljivi."
Vladini resursi moraju biti posvećeni održivom turizmu, političari moraju biti odgovorniji, stanovnici moraju dobiti mogućnost da sve to u miru razmotre izvan doba izbora. "Jer, ako čekamo na odlučivanje samo jednom u četiri godine, to je prekasno", kazao je.
Znanje je moć
Uspješna strategija upravljanja turistima počiva na informiranosti i podacima.
"Toliko često govorimo mnogim ljudima u turizmu o ekosistemu i nitko ne raspolaže isti podacima, niti izbliza", kazao je Dichter. "Ako se ne možeš složiti čak niti o tome koliko turista dolazi, vrlo je teško da ćeš imati pristojnu debatu."
Jasnoća slike o pravim troškovima i koristima na svim razinama, od ekonomije do okoliša, ovisi o točnosti broja turista lokalno, regionalno, nacionalno i o njihovim navikama. Font pritom kaže da je dovoljno imati već i približne brojke, pa kad ih se kombinira s restoranima, hotelima, distributerima električne energije i vode, dolazi se do ogromnih prednosti u gradovima.
Pogled na one koji su najvažniji
Svi ti stručnjaci navode da se nikada i nipošto u gradovima ne smiju izgubiti iz vida oni koji su u toj priči za grad najvažniji, od kojih grad dugoročno ima najveću korist – a to su stanovnici. Sve ostalo se da srediti samo ako se sve dobro odvaže, odrede prioriteti, koristi, štete, razine koje su poželjne i podnošljive, njihov međuodnos, ako se daju točne brojke, odrede točni ciljevi i odluči što se točno i zašto želi postići. Ali, pritom se nikada ne smije zaboraviti da gradovi nisu igralište za turiste nego ih se u gradove želi privući zato da bi gradovi bili što ugodniji za život građanima.
Tekst u cijelosti preuzet s Guardiana.
