Nije navedeno koji je od troje novinara New York Timesa bio baš onaj koji je prošlog mjeseca osobno gledao kako brazilski veliki uzgajivači stoke potpaljuju požare u Amazonskoj prašumi. Bila je riječ o području od čak 350.000 hektara nominalno zaštićene prašume iz koje su se uzdizali dim, oganj, sveopća katastrofa.
To što su oni promatrali bio je rezervat Serra Do Cachimbo, ali i ti požari predstavljali su tek mali dio ukupnog broja požara po Amazoniji iz kolovoza; njih čak 26.000, najviše u jednom mjesecu cijelo desetljeće unazad.
To što se događalo u Brazilu ovog ljeta podiglo je uzbunu po cijelom svijetu zbog uništenja najveće svjetske prašume s njenom ulogom u upijanju ugljičnog dioksida i svega što se tiče klimatskih promjena.
A nije trebalo biti ovako.
Prije deset godina postignut je dogovor koji je trebao spriječiti ovakve katastrofe s požarima. Tri najveće brazilske tvrtke za proizvodnju mesa 2009. su potpisale sporazum s Greenpeaceom da ne otkupljuju stoku od rančera koji su uzgajali stoku na područjima šume. Dogovor je trebao biti uzor svijetu, partnerstvo privatne industrije i aktivista za zaštitu okoliša od čega bi koristi imali i jedni i drugi.
Za Greenpeace, sporazum je ponudio rješenje jednog od najvećih uzroka uništavanja prašuma: Stočarska industrija odgovorna je za 80 posto krčenja šume posljednjih godina, podaci su Yaleovog "School of Forestry and Environmental Studies".
Sporazum je industriji mesa ublažio pritisak sve snažnije međunarodne kampanje zaštite okoliša protiv njih i prijetnje bojkota prodavača koji prodaju takvu govedinu.
Međutim, te tri tvrtke koje su potpisale sporazum - JBS, Minerva i Marfrig – a na kojima počiva oko 50 posto govedine uzgojene u Amazoni, samo su se djelomično držale dogovorenog, tvrde tužitelji, ekolozi i akademici koji proučavaju stočarsku industriju. New York Times se u članku izražava vrlo diplomatski, a stvar je u tome da se dobrim dijelom nastavilo kao i ranije i da su stočari velikim dijelom nastavili spaljivati prašumu, što su otkupljivači govedine tolerirali, nisu se obazirali.
Samo 2009. godine uništili su 18.000 četvornih kilometara šume, trećinu površine Republike Hrvatske. Greenpeace je 2017. konačno izišao iz sporazuma koji nisu poštovali niti stočari niti vlasnici masovnih klaonica.
Rezervat prirode Serra Do Cachimbo brazilska vlada zaštitila je zakonski od bilo kakvih komercijalnih aktivnosti. Ali, novinari su u obilasku na sve strane nalazili tragove stočara. Tamo gdje su nekoć lutale divovske vidre i jaguari, sada su bila polja na kojima je pasla stoka.
Fazenda Canaã poljoprivredno je gospodarstvo površine 2700 jutara i nitko se niti ne trudi sakriti da je to mjesto naprosto iskrčeno od prašume 2013. godine. Džunglu koja je tu bila pretvorili su u savanu za ispašu 400 goveda.
"Dati ljudima da rade je ispravno", rekao je Isaías Hermogem, promatrajući stoku na ispaši na čistini s papajom i kokosovim drvećem.
Mnogi su radili i rade tako kako on govori.
Fazenda Canaã samo je jedan od najmanje 71 rančeva u Serra do Cachimbo. I njihov broj se povećava kao i njihova veličina. Fazenda Canaã svoju površinu proširio je dodatnim spaljivanjem šume. U Brazilu se uzgaja oko 200 milijuna grla goveda, procjenjuje se da je 173.746 četvornih kilometara šume posljednjih nekoliko desetljeća pretvoreno u pašnjake. To je površina triput veća od Hrvatske.
Stočarstvom se godišnje uprihodi više od šest milijardi dolara od izvoza i oko 360.000 radnih mjesta. Veliki dio izvoza govedine ide u Kinu. Tvrtka JBS nije poštovala sporazum da neće otkupljivati stoku s rančeva poput Fazende Canaã. To je najveći svjetski proizvođač mesa i u protekle dvije godine otkupljivao je goveda s čak 11 rančeva u ovom rezervatu prirode.
Marfrig i Minerva kupovali su meso s jednog od ovdašnjih rančeva.
Brazil po Amazoni ima nekoliko tisuća farmi goveda. Kako je riječ o jednom od najudaljenijih krajeva svijeta, još je i teže provođenje zakona i kontrola. Usto, rijetko koja krava cijeli svoj život provodi na farmi na kojoj je rođena; kupuje ih se i prodaje više puta, sve dok ne dođu do ranča koji ih prodaje izravno u klaonicu. Riječ je o složenom lancu opskrbe i fenomenu "pranja goveda" onako kako se to inače čini s pranjem novca.
Govedo na svijet može doći na ranču gdje je do prije koju godinu bila džungla koju su vlasnici spalili, zatim govedo prodaju ranču koji zakonski nije sporan u tom smislu, a taj ranč potom prodaje to isto govedo na klanje. Klaonica tada kaže da je govedo kupila od legalnog dobavljača. JBS tako tvrdi da koristi satelitsku tehnologiju, zemljopisne podatke o farmama i službene evidencije vlade za praćenje 700.000 kilometara četvornih i da svaki dan prati više od 50.000 potencijalnih dobavljača goveda.
"JBS se nepokolebljivo zalaže za borbu protiv krčenja šuma u regiji Amazonije", stoji u izjavi tvrtke.
Ali, revizija koju je naručio san JBS potvrdila je da tvrtka ne prati posredne dobavljače zbog nedostatka javnih podataka o prijevozu životinja. Norveška tvrtka za reviziju DNV GL navodi da JBS nije provodio kontrolu odakle dolaze ta goveda na rančeve od kojih su ih kupovali.
Drugim riječima, sporazum s Greenpeaceom je bio pun rupa i velikim dijelom nije se poštovao. A tu su i regije koje sporazumom nisu obuhvaćene, kao što je Cerrado, gdje je upravo JBS svojim otkupom od 2015. do 2017. pridonio krčenju 250 četvornih kilometara krčenja šume. I to samo što se tiče izvoza govedine. U taj izračun uopće ne ulazi domaća potrošnja mesa, odnosno 80 posto goveda koje je JBS poklao za domaće tržište.
Erasmus zu Ermgassen, istražitelj i organizacije Trase kazao je to vrlo pristojno: "Klaonice poput JBS-a ne mogu jamčiti da goveda s područja iskrčenih šuma ne završavaju u lancu opskrbe."
Sporazum JBS, Minerve i Marfriga činio se inače vrlo obećavajućim. Obvezao je te tri tvrtke da osiguraju da poljoprivrednici koji su im prodavali stoku nisu uništavali šumu.
Ubrzo nakon tog sporazuma s Greenpeaceom, savezni tužitelji postigli su sporazum s još 13 brazilskih klaonica koje su dopustile saveznim policijskim službenicima da prate odakle dolazi stoka. Jedno za drugim, nakon sporazuma Greenpeacea s tri najveće tvrtke, sporazumu se pridružilo njih još 100 manjih.
U početku su sporazumi doveli do poboljšanja jer su tvrtke za proizvodnju mesa doista provodile protokole za nadgledanje svojih izravnih dobavljača.
Na primjer, u državi Pará istraživački tim Sveučilišta u Wisconsinu utvrdio je da se broj rančeva koji su krčili šume sa 36 posto iz 2009. smanjio na samo 4 posto u 2013. godini. No, istodobno se diljem svijeta povećavala potražnja za govedinom, sve je teže bilo zaštititi Amazonu od onih koji su na tome htjeli zaraditi tako da uništavaju kilometre i kilometra četvornih prašume, a onda je na red došao Jair Bolsonaro.
Tog ekstremnog desničara podupirali su farmeri i rančeri i kad je Bolsonaro postao predsjednik, odmah je u siječnju dao zeleno svjetlo za spaljivanje prašume.
"Ako je Bolsonaro u ičemu bio kristalno jasan," rekao je Jeremy M. Martin, potpredsjednik za energiju i održivost na Institute of Americas, istraživačkoj organizaciji sa sjedištem u Kaliforniji, "onda je to bilo da planira sasvim otvoriti uništenje Amazone za komercijalno iskorištavanje."
Što se događalo s proizvođačima mesa? Iako su kritični prema radu JBS-a i ostalih klaonica, vladini tužitelji i akademici kažu da su tri velike tvrtke samo dio problema, pa mogu biti i samo dio rješenja. Niti one same nisu kadre provoditi kontrolu zato što niti državne inspekcije koje prate promet goveda od farme do farme ne rade svoj posao kako treba.
Daniel Azeredo, viši savezni tužitelj za okoliš koji je istraživao stočarsku industriju, kaže da JBS i ostali mesari priznaju da su žrtve prevare, ali i to da su i sami mogli učiniti više. Veliki dio problema je to da Ministarstvo poljoprivrede strogo taji podatke o prijevozu stoke.
Nadalje, brazilska ministrica poljoprivrede Tereza Cristina da Costa Dias složila se u intervjuu da su vladine informacije o prijevozu životinja neorganizirane, raštrkane i teško dostupne.
U travnju je ministarstvo poljoprivrede objavilo bilješku u kojoj se navodi da dijelovi baze podataka neće biti javno dostupni jer sadrže "osobne podatke" koji "ne zanimaju širu javnost". Drugim riječima, s dolaskom na vlast Jaira Bolsonara praćenje opskrbnog lanca stoke, što je oduvijek bilo teško, sada je postalo doslovno nemoguće. I, što je ono bilo pitanje s početka, kako je došlo do eksplozije požara po Amazoniji ove godine?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site