Srpanjsko sunce zapalilo je dalmatinski krš. Ante sjedi u svom automobilu i pomalo nervozno čeka na graničnom prijelazu Aržano. Svjestan je da policajci sve više gledaju u njegovu smjeru, svjestan je i da im postaje sumnjiv. Policajci u tom trenutku ne znaju zašto je Ante nervozan, ali on zna. U prtljažniku drži dvjestotinjak kilograma zamrznutog mesa kupljenog dan ranije u susjednoj Bosni i Hercegovini. Nema pečata, nema papira, ali nema ni veze. Kupci su spremni i čekaju na jeftino meso.
Najednom je Ante prelomio, pokušat će riskirati sve i dati kotačima vjetra. Stisnuo je gas i krenuo prema Hrvatskoj u nadi da će uspjeti pobjeći policiji. Sloboda, možda bolje rečeno nada u slobodu, kratko je trajala. Hrvatska policija pred Antu je razvukla ježa, prepreku za bušenje guma, i nakon nekoliko stotina metara Ante se zaustavio. Ovo je priča o istinitoj potjeri policije za švercerom mesa od prije šest godina na granici Dalmacije s BiH.
Godinama tu granicu smatraju mekom, propusnom za krijumčarenje mesa koje se ljeti nađe na tanjurima gostiju restorana. Bez podrijetla i kontrole, "divlji" odresci zalutaju i u pokoju mesnicu, često u manjim selima, zaboravljenima od redovne i ljute kontrole. U veterinarskoj inspekciji Ministarstva poljoprivrede potvrđuju – šverca je sve manje, ali ga ima, ima ilegalnih klaonica, mesa koje se prodaje ispod pulta, u vitrinama manjih mesnica, bez deklaracije, servira se ponekad i gostima restorana.
Upućeni primjećuju i pitaju – kako to da je većina klaonica u Dalmaciji, a većina životinja za hranu na kontinentu? No veterinarska inspekcija ne može sama ući u nečije dvorište ili zaustaviti sumnjivu hladnjaču kako bi provirila vise li u njoj komadi teladi koja dolazi tko zna otkud. Zato udružuju snage s policijom i carinom.
"Čekamo ih na punktovima uz ceste, velikim parkiralištima kad vozači stanu odmoriti se. Ako naiđemo na šleper sa životinjama ili hladnjaču s mesom bez papira, odmah sve oduzimamo i uništavamo", kaže naš sugovornik iz Ministarstva poljoprivrede, čije ime ne navodimo zbog osjetljivosti posla.
Jer tko dira u sivo tržište, dira u nečiju zaradu koja ide mimo plaćanja poreza, mimo kontrole zdravlja mesa, a onda i ljudi. U suradnji s mobilnom carinskom jedinicom iz Zagreba, prije dvije godine zaplijenili su pet tona mesa bez sljedivosti. Nije se znalo odakle je meso, tko ga je proizveo. Bilo je nagurano u vrećicama i u plastičnim sanducima u ilegalnoj mesnici u Sekulićima kraj Ozlja.
Fotografije zapljene još se mogu vidjeti na stranicama Carinske uprave i dovoljne su da se svakome smuči hrana i ubije svaki apetit - grubo nagurano meso nasječeno u velikim komadima i potrpano u crvene prljave posude koje čeka na preradu. Najnovija afera s bolesnim govedima koju su klali u Poljskoj eksplodirala je u svim medijima Europe. Gdje je ona završila? Kakvo meso uopće jedemo u Europi?
Mučne snimke bolesnih krava zgrozile su potrošače, a glavni poljski inspektor potvrdio je da je iz klaonice otišlo 2700 kilograma govedine put Rumunjske, Švedske, Mađarske, Estonije, Finske, Francuske, Španjolske, Litve, Portugala i Slovačke. Na našu sreću – ne i u Hrvatsku. Ali malo poslije tog skandala pojavio se novi - zaraženi kebabi iz Poljske koji su stigli i do nas.
Iako se u prvim danima govorilo da je kebab sa salmonelom stigao u samo nekoliko ugostiteljskih objekata u Hrvatskoj i da je sve odmah maknuto iz prometa, iz Ministarstva zdravstva dali su nam najnovije informacije - kebab je, zapravo, stigao u čak 57 ugostiteljskih objekata, i to kroz legalni lanac uvoza. Koluti s mesom prvo su stigli u Sloveniju, a odande su putovali dalje u Mađarsku i u Hrvatsku. Inspekcija je do pisanja ovog teksta obišla 27 objekata.
"Inspekcija je pokazala da je slovenski dobavljač obavijestio kupce, da je počelo povlačenje kebaba. Svi ugostitelji su odmah po primanju obavijesti povukli proizvod s tržišta, osim u jednom slučaju, gdje se za 20 kilograma nije moglo utvrditi podrijetlo samog proizvoda, odnosno sljedivost i lot. Tu je sanitarni inspektor iz opreza usmenim rješenjem naredio povlačenje i povrat dobavljaču", odgovorili su iz Ministarstva zdravstva.
Pitali smo koliko je točno tog mesa stiglo do nas i koliko su ga prodali, odnosno koliko je kebaba ispečeno i pojedeno. Odgovor od sanitarne inspekcije nismo dobili jer "konkretnu činjenicu o isporučenim količinama ne utvrđujemo". Dakle, nitko ne može reći koliko je toga završilo u želucima kupaca.
Ali ima jedna dobra stvar u tome – barem po navodima sanitarne inspekcije – meso je prije pripreme bilo zamrznuto (čime se smanjuje broj bakterija i usporava njihov rast) te je prije serviranja bilo pečeno (pa je i to pridonijelo da se opasni patogeni ubiju). U aferi kebab naša je inspekcija dodatno uzela uzorke i kebaba drugih serija. Još se čekaju rezultati. A za zaraženi poljski kebab Hrvatska je doznala preko sustava za žurno uzbunjivanje o opasnostima u hrani u Europskoj uniji - RAFFS-a.
Na njemu se pojavila informacija o zaraženome mesu tvrtke Dunya kebab d.o.o. i Alebon d.o.o. iz Ljubljane. Iz Ministarstva poljoprivrede doznajemo da se još istražuje odakle je zaraženo meso jer se kebab radio miješanjem mesa iz nekoliko zemalja. Oko 20 posto bilo je od peradi koja je iz Poljske, ostatak je bila govedina, a ona je stigla dijelom iz Nemačke, Italije, Poljske... Sad treba rekonstruirati tok tog mesa, doći do proizvođača, istražiti kakvi su uvjeti proizvodnje, ima li salmonele na samim farmama...
Europarlamentarka Biljana Borzan kaže kako kazne i propisi očito moraju biti pooštreni kako bi odvratili one koji se kockaju sa zdravljem građana radi profita.
"Poljski slučajevi i njima slični pokazuju da je nova EU regulativa o inspekcijskom nadzoru, koja će stupiti na snagu krajem godine, više nego potrebna. Nova pravila su trebala i ranije stupiti na snagu, no države članice su tražile više vremena kako bi se veterinarske i druge službe koje će ih provoditi, mogle kvalitetno pripremiti. Nova regulativa o inspekcijama na europskoj razini uspostavlja jednostavan, integriran i učinkovit sustav kontrole sigurnosti hrane te strože veterinarske i fitosanitarne standarde. Europska komisija dobiva šire ovlasti da, u slučaju kada država članica ne može garantirati sigurnost hrane proizvedene na svom teritoriju, zaustavi prodaju i transport rizične hrane iz te zemlje", kaže Borzan.
Novost su inspekcije i kontrole koje će se raditi na procjeni rizika. Češće će se "češljati" oni kojima imaju prošlost kršenja propisa.
"Postrožuje se i kažnjavanje prevara s hranom pa će države morati lupiti po džepu u visini koja mora biti najmanje onolika koliko je netko stekao nelegalno stečenog profita ili postotkom ukupne zarade", kaže naša sugovornica.
A kad se nešto dogodi, istrage krenu od samog tanjura, kad izbije zaraza pa se provjerava odakle je meso. "Trag krvi" dovede često upravo do ilegalnih klaonica, potvrđuju nam to sugovornici iz Ministarstva poljoprivrede. Trihineloza je jedan od znakova za uzbunu. Lani je nije bilo niti jednom, ali zato preklani je bilo čak 37 slučajeva. Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo potvrdili su kako obično uspiju otkriti izvor zaraze.
Redovito je to svinjsko meso u kobasicama iz kućne radinosti za koje vlasnici nisu poslali uzorak veterinaru na trihineloskopiju. A po zakonu bi morali. Ako se gleda posljednjih desetak godina, posljednji veliki proboj trihineloze bio je 2009. kada je zaražena 41 osoba. U godinama između (izuzev spomenute 2017.) nije bilo više od deset oboljelih od trihineloze.
To je bolest sirovog (i sušenog) mesa, koju uzrokuju glistice koje se uspješno razmnožavaju u crijevima čovjeka, a onda kroz stijenku ulaze u krvotok i dalje se raznose po čitavom tijelu. Životni ciklus ličinki završava stvaranjem cista u mišićima. U toj fazi ne postoji ciljani lijek, nego se bolest liječi simptomatski – mirovanjem i snižavanjem temperature.
Sivo tržište upravo je izvan kontrole zdravlja mesa, o čemu govori i Branko Bobetić iz gospodarsko-interesnog udruženja Croatiastočar. Kaže – poljski slučaj bolesnih goveda upozorenje je Hrvatskoj da nam se takvo što ne dogodi. Ali iznosi zanimljive podatke o procjeni, koliko bi naše tržište nelegalnog mesa moglo biti veliko.
"Kada se napravi bilanca u Hrvatskoj je lani 'nestalo' oko 700.000 odojaka. Ne zna se gdje su završili", kaže naš sugovornik.
Dodaje i da je u peradarstvu stanje vrlo opipljivo jer se do u pile može vidjeti da nedostaje 10 milijuna pilića. Evo njegove računice: "Prema podacima Hrvatske poljoprivredne agencije i Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je oko 100.000 krmača. Svaka krmača kod malog uzgajivača oprasi u prosjeku 15 odojaka, kod velikih i više od 28 odojaka. S obzirom na broj malih i velikih uzgajivača, ispada da 100.000 domaćih krmača svake godine oprasi dva milijuna odojaka. Lani je otklasirano, dakle zaklano pod strogom kontrolom veterinarske inspekcije, oko 1,33 milijuna komada odojaka. Ako tome pridodamo izvoz te dio odojaka koji se odvoje za remont (za obnovu stada krmača), ispada da nam u toj bilanci nedostaje 700.000 odojaka. Gdje su oni? To je sivo tržište i to je veliki broj", tvrdi Bobetić.
Kaže, ovo je gruba procjena, ali istina ne može biti daleko. Ovu su računicu u Croatiastočaru radili prvi put prošle godine. A u desetak velikih klaonica završi od 60 do 90 posto peradi, odojaka i goveda i tu je kontrola izuzetno jaka. To nam potvrđuju i proizvođači i sami veterinarski inspektori. Toliko da se, primjerice preko ušne markice može ući u trag svakom grlu, gdje je ono odraslo, gdje je zaklano, kamo je dalje to meso otišlo i prodano. Ako se nešto i dogodi, primjerice salmonela, točno se može ući u trag i doći do štale odakle je neko grlo poteklo.
"I to je dobar sustav kontrole u velikim klaonicama. Problem su one male. I kod njih za svako klanje moraju zvati veterinarsku inspekciju, nisam siguran da to uvijek čine. Ovo se odnosi i na odojke, ali na ga goveda", govori Bobetić.
I dok se još nagađa koliko je sivo tržište kopitara i broj od 700.000 odojaka koji fale u bilanci proizvodnje, dotle je kod peradi stanje daleko mjerljivije i vrlo se precizno može procijeniti sivo tržište. - Iz valionica pilića svaki mjesec moraju slati podatke Državnom zavodu za statistiku o tome koliko se izleglo jednodnevnih pilića. Do u jaje, odnosno do u pile. U razdoblju od 2012. do 2017. svake godine izvalilo se oko 47 milijuna jednodnevnih pilića.
Mortalitet je oko tri posto. Ujedno se zakolje oko 36 milijuna jednodnevnih pilića za tov, a oko četiri milijuna pilića ode u domaćinstva za vlastite potrebe. Kad se sve to zbroji, od 47 milijuna izvaljenih jednodnevnih pilića, nedostaje ih od 10 do 15 posto svake godine. Bobetić kaže kako su velike klaonice u tu izuzetno dobro kontrolirane. Ali nisu male klaonice, a njih je 30-ak.
U drugom nastavku koji objavljujemo u nedjelju, 24. veljače 2019., pišemo o inspekcijama, rupama u sustavu, nelojalnoj konkurenciji, kaznama i gdje završava hrvatsko meso.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
jedan poznanik je radio u jednoj nasoj sasvim legalnoj klaonici. stvari koje je pricao svode ove price o mesu iz uvoza na bejke za malu djecu. cesto su obradivali meso koje je bilo zeleneo od plijesni, smrdilo opako. malo kemijske ... prikaži još! obrade cinilo ga je vrlo"konzumnim". gazda klaonice je normalno bio i vlasnik mesnice :-(