Nakon što se prvi put Hrvatska nije uspjela zadužiti po prihvatljivoj cijeni u lipnju, brojni stručnjaci su upozorili da je zemlja u problemu jer nam investitori ne vjeruju. No kako god pomalo i apsurdno zvučalo, pravi problemi s javnim dugom tek dolaze.
U Vladi optrećenoj stalnim sukobima i fokusiranoj na borbu za vlast, o tome je malo razmišljao. A još manje se javnosti prezentiraju podaci što nas čeka sljedeće godine.
A za razliku od “političkog pakla” čeka nas pravi “financijski pakao” koji će itekako osjetiti svi građani iako im se priče o zaduženjima i obveznicama čine dalekima i nejasnima.
Sve je počelo 1. lipnja ove godine. Ministar financija Zdravko Marić i guverner HNB-a Boris Vujčić puni optimizma otišli su u London zadužiti se za milijardu eura.
Time bi pokrili i svu otplatu duga te veliki dio minusa koje država svake godine proizvodi.
Upravo je bio objavljen rast BDP-a od 2,7 posto, sve relevantne institucije su podigle stope rasta Hrvatske, program reformi je dobio zeleno svjetlo od Europske komisije.
Sve se činilo idealnim za jeftino zaduživanje. A onda hladan tuš! Investitori su ponudili kamatu od pet posto. Prošle godine, kad se tek maglovito vidio izlazak iz krize, kamata je bila nešto veća od tri posto.
Upravo zbog političke krize i nestabilnosti, investitori su digli cijenu.
Trebali bismo se dakle zaduživati skuplje nego sve zapadne zemlje, pa čak i neke zemlje koje investitori ne vole, poput Mađarske.
Tihomir Orešković je priznao da je sam rekao da je cijena zaduženja od pet posto, odnosno 50 milijuna eura godišnje previsoka.
Država će probati ponovno, ali ova politička kriza znači da bismo opet mogli doći pred isti zid. Rejting agencije koje su u Zagrebu i upravo proučavaju stanje države već su ranije upozorile da politička nestabilnost znači da neće tko imati provoditi reforme, a posljedica je skuplje zaduženje.
Kako Europa ove godine pliva u jeftinom novcu jer Europska središnja banka ubacuje svaki mjesec milijarde eura na tržište, informacija o nemogućnosti jeftinog zaduženja baca jako loše svjetlo na Hrvatsku.
Ali pravi alarm se tek pali. Već sljedeće ili 2018. godine prestat će dotok jeftinog novca i kamate će
A Hrvatska? E nju tek tada čeka najteži zadatak. Ove godine je Hrvatska trebala otplatiti “tek” 500 milijuna eura obveznica i pripadajuće kamate.
Samo na kamate, ne za stari dug, treba nam ove godine 11 milijardi kuna. Iznosi su golemi, ali su prava sića prema onome što nas tek čeka.
"Ova godina je zadnja laka godina za Hrvatsku. Već od iduće godine ćemo morati otplatiti dug i kamate u visini od dvije i pol milijarde eura, i tako deset godina. Hoćemo li to moći? Ako se ne pripremimo ove godine, od iduće godine mogući su problemi koji će nas dovesti do grčkog scenarija", rekao je nedavno Đuro Njavro, dekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta.
Graf otplate duga, i to samo po obveznicama, ide u nebo sljedeće godine. Prema objavljenim podacima, dospijeva 2,7 milijardi eura sljedeće godine.
Već 2018. godine 1,5 milijardi eura. Iznosi 2019. i 2020. godine skaču na više od 2,5 milijardi. I tako sve do 2026. godine.
Tek tada, za 10 godina, iznos otplate pada na 750 milijuna eura. Dakle, Hrvatska mora sljedećih 10 godina, svake od njih, otplatiti od tri do pet puta više dugova nego ove godine!
A Vlada nije uspjela dobiti za taj mali iznos, u vrijeme jeftinog novca, povoljnu kamatu i dugoročnu otplatu.
Ovo je samo dospijeće obveznica, u te obveze nisu ubrojeni ni krediti cestarskih tvrtki, željeznice, raznih zaduženja za projekte, jamstava za brodogradnju...
Ako Vlada bude plaćala više kamate na dugove, onda ostaje manje novca u proračunu.
"Jedan postotni bod veća kamata znači na naš ukupni dug iznos od tri milijarde više kuna koje se mora naći u proračunu. Taj iznos se nekome onda mora uzeti", rekao je Josip Tica.
Naravno, onima kojima se redovito oduzima su građani i investicije koje bi trebale pridonijeti do ravnomjernog razvitka Hrvatske.
Dug je zato omča oko vrata koja se uporno odgađa. Nažalost, novim zaduženjima, ne reformama.
Još 2008. godine, na početku krize, hrvatski javni dug je bio 137,6 milijardi kuna ili nešto manje od 40 posto BDP-a.
A onda kreće strelovito rasti iz godine u godinu. Na kraju 2015. godine zaustavljen je na 289,7 milijardi kuna ili 86,7 posto BDP-a.
No, nažalost, ni tu nije kraj mukama s javnim dugom. I poduzetnici su zaduženi u inozemstvu i kod domaćih banaka. Svaka politička nestabilnost, skuplje zaduženje države, redovito znači i veće kamate za poduzetnike.
A oni s kreditima znatno skupljim nego imaju poduzetnici u Europi teže mogu biti konkurentni. Ove i sljedeće godine poduzetnici trebaju otplatiti više od sedam milijardi eura kredita.
Za to se moraju sami snaći, a koliko god dobro poslovali, to što rade u Hrvatskoj im nažalost nije olakotna, nego otegotna okolnost.
Cijena političke krize zato je golema i teško mjerljiva. Hrvatskoj je potrebna stabilna Vlada koja će provesti reforme, a umjesto toga, hrvatski političari se već godinu i pol dana bave sami sobom.
Milanovićeva vlada povukla je ručnu kočinicu za bilo kakve krucijalne odluke još početkom 2015. jer se spremala za izbore. Nova Vlada je zapala u svađe. Sve to dolazi na naplatu.
