Sa svojih 106 godina Bill Frankland najvjerojatnije je najstariji, aktivni liječnik na svijetu. I dalje marljivo radi u svom uredu u Londonu, okružen tonom dokumentacije i papira. Liječničkom praksom počeo se baviti 1930-ih a tijekom svoje duge karijere postao je poznat kao svjetski autoritet po pitanju alergija.
Radio je s Alexanderom Flemingom, dobitnikom Nobelove nagrade i čovjekom koji je otkrio antibiotike. Jednom je čak pozvan i u Irak kako bi liječio i diktatora Sadama Huseina.
Iako je po pravilima u mirovinu trebao otići sa 65 godina, nije htio prestati raditi, pa je sve to vrijeme nakon 65 nastavio raditi volonterski. Uskoro bi mu trebao biti objavljen novi znanstveni članak.
"Što drugo da radim? Pomislio sam kako trebam napisati novi članak sa 106 godina. I već sam ga gotovo završio", rekao je.
Njegov je stav neobičan i potpuno drugačiji od većine umirovljeničkog razmišljanja koji svoju treću dob doživljavaju kao izvrsno vrijeme za odmor od ureda, uživanje u putovanjima i ležernijem životu. No čini se kako će takvih slučajeva u budućnosti biti sve manje.
I to zbog vrlo jednostavnog razloga. Financija. Naime, velika većina ljudi sa svojom ušteđevinom i mirovinom ne mogu preživjeti u umirovljeničkim godinama, pa je izvor dodatnih financija uvijek dobrodošao. I dok se starost populacije povećala više nego ikad prije, istraživanje Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) pokazuje kako stanovnicima gospodarski najvećih zemalja na svijetu Japana, SAD, Velike Britanije, Nizozemske, Kanade, Australije, Kine i Indije, prijeti manjak od 428 bilijuna dolara ušteđevine do 2050. godine.
Broj stogodišnjaka u posljednja tri desetljeća jako se povećao, a po podacima od prije tri godine bilo je 450.000 stogodišnjaka. U SAD-u su oni najveća brzorastuća dobna grupa. U Velikoj Britaniji ih je toliko da je kraljica morala angažirati nove zaposlenike kako bi im svima njima mogli poslati čestitke.
Zapravo se čini kako će većina djece danas rođenih u bogatim zemljama proslavljati svoje 100 rođendane. To je jedan dio problema.
U SAD-u 60 godina prošlog stoljeća, dva desetljeća nakon što je predstavljen mirovinski sustav, ljudi su u svojim mirovinama prosječno mogli uživati pet godina. U 65 su otišli u mirovinu, a s obzirom na očekivani životni vijek koji je bio 70 godina, u njoj nisu mogli dugo uživati, piše BBC.
No stogodišnjacima je potrebna puno, puno veća mirovina. I dok većine kompanija smanjuju svoja izdavanja za mirovinu, oni koji žele održati prosječnu godišnju zaradu na nivou one koju su imali dok su radili, trebali bi uštedjeti oko milijun dolara. I kako je to gotovo nemoguća misija, većina današnjih umirovljenika odlučuje ostati na tržištu rada i nakon 65 godine.
I mogli bi se iznenaditi. Oni su jako dobri i marljivi radnici i nakon i čini se kako ne biraju zanimanja. Među ostalim tu je i 85-godišnji brijač, sportaš Stanislaw Kowalski koji srušio svjetski rekord na 100 metara u 104 godini, i YouTube zvijezda 107-godišnja Mastanamma, prabaka koja svoje obožavatelje uči kako pripremati tradicionalna i neobična jela.
Da stariji ljudi žele i mogu raditi nije nikakva novost. Primijetivši kako ih ima sve više, Peter Knight iz Velike Britanije organizirao je tvrtku Forties People koja se bavi zapošljavanjem kandidata u zrelim godinama.
"Nema gornje granice. Imali smo klijenta koji je imao 82 godine, i najstarijeg zaposlenika sa 94 godine", naglašava.
Ovaj 94-godišnjak tri puta je odlazio u mirovinu u istoj tvrtki i svaki se put vraćao u ured kako bi posjetio svoje kolege. Počeo je pomagati i dolazio kad bi želio.
Ima i onih koji na svojim poslovima ostaju jer su im toliko dobri da ne žele otići. Jedan od njih je i 92-godišnji britanski televizijski prezenter Sir David Attenborough koji i dalje uživa radeći serijale o divljim životinjama za BBC. Već je nekoliko puta naglasio kako nema nikakvih planova o odlasku u mirovinu.
"Mislim da je najstariji predavač kojeg trenutačnom imamo u 70-ima. No akademski život je zapravo jako lijep život", dodaje.
Odluka da nastaviti raditi bila je gotovo praktična, kaže Frankland.
"Volio sam vrtlarenje, no sada to više ne mogu raditi. Sve što sam prije radio i volio raditi, sada sa 106 godina više ne mogu. Što mi preostaje? Puno čitam, prije ću odabrati znanstvena djela od romana", naglašava.
Nema nekih pravila u odabiru poslova kojeg starija populacija većinom traži, no većinom je ipak riječ o uredskim poslovima. Fizički zahtjevniji poslovi, naravno i veći su izazov za umirovljenike. No u tom dijelu im pomaže i tehnologija.
"U većini poslova u kojima se upotrebljava fizički rad danas to obavljaju strojevi. To mijenja i samu prirodu posla, što će ljudima omogućiti i da rade puno duže", naglašava Falkingham.
No hoće li biti dovoljno zdravi da izdrže taj dugotrajni rad?
Većina stogodišnjaka je jako dobrog zdravlja. Iako se to ne bi moglo reći po njihovim borama, u dosta slučajeva zdravlje im je u puno boljem stanju od mlađih umirovljenika. Nedavna studija pokazala je kako ih pogađa manje bolesti nego one koji su dva desetljeća mlađi od njih.
I mentalno stanje im je dobro. Točno je kako se neke mogućnosti smanjuju tijekom godina, no znanja i vještine koje smo izgradili tijekom godina, sazrijevaju i u starijim godinama. Tijekom 2016. godine znanstvenici su pregledali zdravstveno stanje i mogućnosti stogodišnjaka koji su se prijavili na glasovanje u New Yorku i otkrili su kako pokazuju jako malo znakova senilnosti i funkcioniraju na jako velikom nivou.
Iako je rano umirovljenje puno bolje za zdravlje, u nekim slučajevima odlazak s posla može dovesti do potpune suprotnosti. Studija koja je proučavala radnike u Austriji pokazala je kako će muškarci koji odu u mirovinu tri godine ranije, najvjerojatnije umrijeti u 67 godini, posebno ako su sami, usamljeni i ako im se smanji njihova fizička aktivnost.
Ovo potvrđuju i stanovnici jugozapadnih japanskih otoka. Okinawa je poznata po velikom broju stogodišnjaka, a procjena je kako je jedan od 2000 ljudi iznad sto godina. Niz godina ovo područje posebno se proučavalo kako bi se pokušalo odgovoriti na pitanje zašto ljudi ovdje tako dugo žive. Odgovor na to pitanje je u njihovoj prehrani, bogatoj povrćem, ali i u njihovom stavu prema poslu.
U njihovom jeziku ne postoji riječ "mirovina", a lokalci su većinom poljoprivrednici i ribari i rade sve do trenutka smrti. Stariji stanovnici žive po principu "ikigai" kojeg možemo prevesti kao "imati razlog za dizanje iz kreveta". Na otoku je osnovan i jedni bend stogodišnjaka. KBG48 ima rasprodanu japansku turneju i prima samo članove iznad 80 godina.
Budućnost je starija, rekao je Knight, te naglasio kako stariji radnici imaju niz prednosti, kao što su mogućnost rada s ljudima i dobre komunikacijske vještine. I najvjerojatnije će, zbog velike količine iskustva, biti stručnjaci na svom području. Frankland je u 99 godini svjedočio na sudu i zahvaljujući njegovom stručnom mišljenju jedan je muškarac osuđen.
Knight će reći i kako su neki njegovi klijenti odbijali starije kandidate jer su bili previše dobri, pa su ih drugi doživljavali prijetnjom. U jednom slučaju jedna je radnica uspješno riješila neke krizne situacije dok joj je stariji kolega bio na godišnjem. No umjesto da ih to oduševi "riješili su je se jer postala popularnija u uredu. Tražili su nekog bez njezinih vještina i znanja".
Drugi problem s kojim se stogodišnjaci nose je njihova starost, budući da mnoge kompanije traže mlade, energične zaposlenike i stvaraju takve timove.
"Tu dolazi do generacijskog jaza. Zamislite da pričate kolegi na poslu koji ima unuke kako ste za vikend bili na partyju. To je kao da radite sa roditeljima ili bakom i djedom", naglasio je Knight.
Japan predvodio taj put. Imaju najduži životni vijek, i dok im je trećina populacije iznad 65 godina, smanjuje se broj rođene djece. Ovi demografski pokazatelji doveli su do toga da država nagrađuje kompanije koje zadržavaju starije radnike. Razmišljaju o podizanju granica na 70 godina kada ljudi mogu zatražiti državnu mirovinu.
Kozmetička kompanija Pola, koja prodaje proizvode za zaštitu kože, zdravu hranu i donje rublje, zapošljava oko 1500 ljudi, većinom žene, sa 70, 80 i 90 godina. Uz stabilnu i jako bazu potrošača, stariji zaposlenici mogu biti i puno bolji od onih mlađih.
"Imam niz fizičkih barijera, a jedna od njih je i gluhoća. Obavljanje stvari je teško. Potraga za časopisima i stvarima je teška, imam svoje limite. Prije sam uvijek svemu govorio da, sada sam počeo govoriti ne", rekao je Frankland.
No njegove mentalne mogućnosti su potpuno drugačija priča koja pokazuje kako rad iznad 65 nije nemoguća misija.
