Godine 2007. Fortune magazin rangirao je Lehman Brothers investicijsku banku na prvo mjesto svoje liste "najprestižnijih osiguravateljskih kompanija". Samo godinu dana kasnije, 15. rujna 2008. godine financijski je svijet, piše Guardian, bio šokiran kada je 600 milijardi dolara "težak" Lehman objavio bankrot, i tim potezom uzrokovao neviđeni kaos na financijskom tržištu. Postalo je jasno da i najveći mogu propasti.
Bankrot je bio šokantan koliko i jedinstven. Druge su financijske institucije, poput Bear Stearns i AIG, također očekivale krize i propale bi da nije bilo intervencije države. I Lehman je tražio pomoć od sustava federalnih rezervi (ekvivalenta središnje banke) ali čelni ljudi - Ben Benanke, Henry Paulson i Timothy Geithner rekli su - ne.
Od tada njih trojica već puno desetljeće daju iste argumente zašto nisu to učinili. Htjeli su, kažu, da Lehman preživi, ali bi spašavanje istog bilo protuzakonito, a oni nisu bili skloni kršenju zakona.
"Nismo vjerovali tada, a ne vjerujemo niti sada da smo imali autoritet i pravo to učiniti", tvrde.
Kako je onda moglo biti legalno spašavati Bear Stearns i AIG, ali ne spasiti Lehman? Trojka tvrdi kako su oni imali dovoljno kolaterala, sredstava za iskoristiti ako sve pođe po krivu i time zaštititi porezne obveznike.
Šefovi Lehmana tvrde da je to neistina, i da je njihova kompanija mogla preživjeti da su ih tretirali jednako kao druge financijske institucije, dok se trojac drži "svoje priče i argumenata".
Mnogo je javno objavljenih podataka o Lehman bankrotu, ali je teško sortirati žito od kukolja ili vidjeti stablo od šume. Većina tih dosjea i izvještaja ide na štetu trojke i dokazuje kako njihova tvrdnja naprosto nije točna. U nizu mailova, piše Guardian, jasno je kako je Lehman "pušten" da propadne kako bi netko podnio konzekvence i kako bi se kaznilo šefove i njihove stavove o politici i ekonomiji.
Odlučujući je faktor svakako bila politika: svi oni koji su donosili odluke, posebice Paulson, nisu htjeli trpjeti neprekidne kritike koje bi za sobom povuklo "spašavanje" Lehmana. Tako se javnost okrenula protiv njih kada su u ožujku 2008. godine dali kredit Bear Stearnsu.
"Ne mogu to opet, ne mogu biti taj tip spasitelja, to će grozomorno izgledat u medijima, zar ne", Paulson piše u jednom od e-mailova.
Još jedan faktor, piše Guardian, jest da trojka nije u potpunosti predvidjela kako će bankrot Lehmana uništiti financijski sustav i ekonomiju. Danas oni tvrde kako su unaprijed znali da će to "biti katastrofa", ali opet - dokazi im ne idu u prilog. Tržišta su pokušali smiriti mjerama za spašavanje Stanleyja i Goldman Sachsa.
No, što je s onim kolateralom koji im je glavni izgovor za nespašavanje? Ispada kako je kompanija imala i više nego dovoljno da iskamči kredit i spasi se. S obzirom da su imali "pokriće" kredit im je mogao pomoći da prebrode financijsku krizu i danas budu zdrava kompanija. Čak i da su s vremenom propali moglo se olakšati gubljenje poslova i rastakanje kompanije.
Ovo, piše Guardian, neće biti posljednja financijska kriza, i prije ili kasnije institucije i kompanije naći će se u istoj ili sličnoj oluji, a oni na mjestima kapetana morati će odlučiti kako se spašavati. Možemo se samo nadati da su iz ovoga nešto naučili.
Ima, kaže autor, razloga za brigu jer su svi mehanizmi "izvlačenja" gotovo jednoglasno nepopularni diljem političkog spektra. Bernie Sanders nazvao ih je "socijalizmom za bogate", a intervencijama nisu bili zadovoljni niti konzervativci. Rezultat toga je odluka američkog Kongresa, takozvani Dodd-Frank Wall Street Reform Act, prema kojem bi spašavanje Lehmana danas zaista i bilo protuzakonito.
Zabluda je kako je riječ o novcu od poreznih obveznika koji se "poklanja" za spašavanje. To su zapravo krediti koji bi se plaćali natrag i to s velikom kamatom, a i ako ih se ne može isplatiti - zato je tu kolateral. Ako Kongres želi smanjiti rizike i opasnosti sljedeće krize, prvo što mora učiniti je povući Dodd-Frank Wall Street Reform Act, argumentira Guardian.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kaže se da netko ne vidi šumu od stabla a ne da ne vidi stablo od šume.