Win-win situacija. Kao mantru tu izjavu ponavlja Jiang Yu, kineska poduzetnica koja je ovih dana dospjela u sve naše medije ponudom za kupovinu hotela Zagorje, daleko poznatijeg kao bivša politička škola u Kumrovcu. Za zapušteno zdanje njena tvrtka Zhongya Nekretnine ponudila je 14.095.400 kuna, iako je početna cijena bila nešto manje od 12 milijuna kuna. Prije više od deset godina baratalo se iznosom od oko 45 milijuna kuna, ali su ponuđači redovito odustajali zbog nesređene dokumentacije.
“Presretni smo, ovo smo čekali 30 godina. Drago nam je što su naši posjeti Kini i njihovi uzvratni posjeti urodili plodom, jer radi se o firmi koja je usko povezana s gospođom Jiang Yu, s kojom smo u studenom prošle godine potpisali Memorandum o suradnju, a koja je nedavno bila i ovdje. Što da vam kažem, očekujemo gospodarski i turistički procvat Kumrovca”, govorio je tom prilikom načelnik Kumrovca Robert Šplajt.
Nakon predane ponude govorila je kako se nada da će Kina i Hrvatska uspjeti stvoriti okvire za win-win situaciju za obje zemlje. Gdje bi obje zemlje dobro profitirale od zajedničkih projekata.
Ovih dana, kad smo sjeli s njom u sjedištu CSEBA-e (Kineska-jugoistočnoeuropska poslovna udruga) u Koranskoj ulici u Zagrebu, govorila je o win-win situaciji između Kine i SAD-a. Pitali smo je što misli o sve oštrijem trgovinskom ratu između dviju država, a ona je, preko prevoditeljice, diplomatski izrazila svoju vjeru u sposobnosti vođa za rješavanje sukoba na uzajamnu dobrobit.
Tijekom razgovora istaknula je zasluge Maria Rendulića, šefa CSEBA-e, koji je i najviše radio na dolasku kineskog kapitala u Hrvatsku. Otvoreno smo gospođu Yu pitali zašto je odlučila sad ulagati i zašto baš u Kumrovec. “Kumrovec ima 70.000 turista godišnje, imaju velik potencijal za konferencijski i zdravstveni turizam. Najviše zbog toga je pala odluka upravo na hotel Zagorje. Za sada je čitav projekt tek u povojima, ali vjerujem da bi naše ukupno ulaganje u Kumrovec i okolinu moglo iznositi oko 20 milijuna eura”, govori nam ona.
“Hrvatska se nije pojavljivala na njihovoj karti. Kad smo počeli prije nekoliko godina, Kinezima smo prvo morali objašnjavati gdje je Hrvatska, pa tek onda što im možemo ponuditi”, govori nam Mario Rendulić.
Sa strane gospođe Yu postoji volja za ulaganjem, ali valja napomenuti jednostavnu činjenicu. Nauči li domaća birokracija išta na svim ovim primjerima, svima će nam biti bolje. Kako i sam Rendulić kaže: “Naša diplomatska predstavništva kao da je strah išta poduzeti. Da nije bilo predsjednika Stipe Mesića, svega ovoga vjerojatno ne bi ni bilo zato što je on krčio put većoj suradnji između Kine i Hrvatske”.
Suradnja Kine i Hrvatske može zvučati kao nadrealan pojam kad usporedimo veličinu dviju država i to po bilo kakvim parametrima, ali Rendulić tvrdi da je sve stvar dogovora jer u Kini sve kreće s vrha, pa tako i odluka o suradnji s nekom državom. Prostora ima jako puno, pogotovo kad je riječ o transportu kontejnerskim brodovima. Pirej i Malta dvije su najveće luke za pretovar kineske robe na Mediteranu, govori nam on, a Rijeka ima tu prednost što je prometno povezana s ostatkom Europe. Međutim, dok Italija i Slovenija užurbano rade na privlačenju kineskih brodova u svoje luke i moderniziraju željeznice, Hrvatska tek sramežljivo radi na pojedinim dionicama.
Gospođa Yu često naglašava koliko upornosti je potrebno da bi se nadišle određene prepreke, i to ne čak ni jezične. Jezik se može naučiti, teško, ali može. Daleko veće prepreke su kultorološke i dovode do puno više nesporazuma. “Mi smo previše pristojni da bismo otvoreno odbili nešto. Za sve možemo reći da smo zainteresirani, ali to nije jednako snažan pojam kako ga vi, Hrvati, shvaćate”, kaže nam ona.
Mario Rendulić navodi specifične primjere iz poslovnog svijeta: "Šefovi kompanija u Europi znaju koliko koštaju sirovine, koliko zarađuju, koliki su troškovi, ali kad dođe kinesko izaslanstvo, njih zanima koliko plina ili struje troši neko postrojenje. Tim brojkama direktori zapadnih kompanija jednostavno ne barataju u svakodnevnom poslu".
Pa koja je najveća kultorološka razlika između Kineza i Hrvata, pitamo gospođu Yu. Na to se ona nasmijala od srca i kroz salve smijeha priča kako se jedva privikla na grljenje. "Kod nas je pozdrav rukovanje ili samo naklon. A vi Hrvati se stvarno volite grliti i ljubiti", kazala nam je ona.
O Hrvatskoj govori oduševljeno i, koliko god laički neobično izgledalo, odlučna je uložiti što više novca u Hrvatsku. "Imate prekrasnu državu s ogromnim potencijalom. Trenutačno je jedan od većih problema što kineski turisti, a nadamo se da ćemo ih uspjeti što više privući i u Kumrovec, moraju presjedati kad žele doći u Hrvatsku. Zasad pregovaramo s nekoliko aviokompanija koje bi uspostavile izravne letove iz Kine za Hrvatsku. Imamo šest zainteresiranih kompanija i mislimo da ćemo uskoro moći i najaviti prve izravne letove između naših dviju država", govori nam Yu.
Uvjerena je da u Hrvatskoj ima prostora za ulaganja u IT industriju, ali i u neke druge infrastrukturne projekte. Jedan od njih je i nedavno najavljeni novi stadion u Velikoj Gorici. "Infrastruktura koju posjedujete je više nego zadovoljavajuća jer ste povezani s cijelom Hrvatskom, prednost je i blizina Zračne luke, a sviđa nam se i sam izgled Velike Gorice. U vašem Gradu vidimo veliki potencijal, ne samo za izgradnju stadiona već i za ulaganje u razne oblike sportske infrastrukture te u sportsku industriju", rekla je gospođa Yu gradonačelniku Velike Gorice Draženu Barišiću.