Europsko tržište rada je u procvatu, no sve više radnika je nezadovoljno i ogorčeno. Nezaposlenost u Europi na najnižoj je razini unazad nekoliko generacija. Deset milijuna više ljudi danas ima posla nego prije financijske krize prije deset godina. Potražnja za radnicima i dalje je velika, s više otvorenih radnih mjesta nego ikada prije u Europskoj uniji, piše Wall Street Journal.
Od 22 zemlje EU koje imaju zakonski osiguranu minimalnu plaću, sve osim Latvije povećale su njihov iznos tijekom prošle godine. Učinila je to ovih dana čak i Hrvatska.
Ipak, iza brojeva stoji prava istina o promjenama na tržištu rada koja izaziva nezadovoljstvo radnika. Sve veći udio novih radnih mjesta su radna mjesta sa skraćenim ili povremenim radnim vremenom ili su to samozaposleni koji nemaju pogodnosti kakve europski radnici već dugo očekuju.
Do prošle godine 14,2% europskih radnih mjesta bilo je privremeno, u usporedbi s samo 4% u SAD-u, što je mnogim radnicima uskratilo pravo na mirovinsko i zdravstveno osiguranje ili invalidske naknade.
Rezultat je sve veći broj Europljana koji imaju posao ali se i dalje bore za preživljavanje, dok promatraju kako se životi drugih u svakom pogledu poboljšavaju.
"Stvaraju se poslovi, ali oni su obično sranje", rekao je Victor Gerardo Ponce Arevalo, španjolski zavarivač koji 2014. godine, u vrijeme krize eura, nije uspio otplatiti hipotekarni kredit, pa je ostao bez stana i sad živi sa svoje dvije kćeri u subvencioniranom državnom stanu.
Udio radnika eurozone u riziku od siromaštva porastao rapidno je porastao. Nakon što je 2016. dosegnuo stopu od 9,5 posto, u 2018. se neznatno smanjio na 9,2 posto, a još 2007. godine bio je na 7.9 posto.
U Španjolskoj, Italiji, Grčkoj i drugdje u zapadnoj Europi ta je rastuća nestabilnost potaknula entuzijazam da se sve više daje podrška socijaldemokratskim strankama koje su desetljećima zastupale interese radničkih sindikata.
U Francuskoj prosvjedni pokret žuti prsluci, koji mjesecima tresu vladu, počeo je bijesom radnika zbog troškova života, uključujući i veći porez na benzin koji je za sobom povukao i druga poskupljenja.
"Radim samo da bih platio račune", kaže Yoann Perrotin, 25-godišnji stručnjak za financije, ubrzo nakon što se u ožujku zaposlio u francuskoj banci u Lyonu.
Posao mu je sasvim nesiguran – počeo je raditi u banci preko agencije koja ga je zaposlila i vrlo je mala vjerojatnost da je to put do stalnog radnog mjesta. Živi u stalnom riziku da mu otkažu ugovor. Za razliku od SAD-a, gdje je to čest slučaj, u cijeloj Europi zapošljavanje preko agencije ne vodi u stalni radni odnos.
Yoannova majka koja živi ugodnim životom podno Alpa kaže da nikad nije ni sanjala da bi njezin sin imao problema s pronalaženjem stalnog radnog mjesta.
Pridružila se zato prosvjedima žutih prsluka prošle godine. Rastuća nesigurnost posla u Europi mijenja kontinent koji je nekad bio poznat po vrlo snažnim radnim pravima, ali i visokoj nezaposlenosti.
Tvrtkama je povećana fleksibilnost zapošljavanja tijekom posljednjih godina pomogla povećati dobit ili smanjiti gubitke. Tijekom financijske krize, za mnoge je to bilo presudno da bi opstale. Ekonomisti su dugo pozivali na svestranije tržište rada kako bi europsko gospodarstvo ponovno raslo.
Istovremeno, manja kupovna moć potrošača ostavila je eurozonu ovisnom o izvozu. Nakon što je izvoz počeo slabiti ove godine, Europska središnja banka odlučila je ponovno pokrenuti programe poticanja ekonomije.
Utjecaj povećanog „atipičnog“ rada – kao što su privremeni, honorarni i drugi legalni oblici povremenog zapošljavanja umjesto stalnog radnog mjesta, ipak je veći problem od male potrošnje.
Veće oslanjanje Europe na privremeno zaposlene radnike, nego što je to slučaj u SAD-u, ukazuje na strukturne razlike između gospodarstava.
Iako su europske vlade smanjile zakonska ograničenja za otpuštanje stalno zaposlenih radnika, ona često zahtijevaju plaćanje skupih otpremnina, što europskim tvrtkama onemogućuje zapošljavanje novih zaposlenika s punim radnim vremenom.
U SAD-u je zdravstveno osiguranje općenito vezano uz stalni radni odnos, dok je u Europi univerzalno, što znači da američki radnici imaju veći poticaj da se zaposle za stalno. Pokazali su to rezultati istraživanja američkog poslovnog istraživačkog centra.
Promjene u Europi srušile su njezinu političku ravnotežu koju je gradila u posljednjih šest desetljeća, i u kojoj su se stranke lijevog i desnog centra uglavnom smjenjivale ili dijelile vlast. U mnogim je zemljama zamijenjen političkim strankama kakve se nisu javljale još od 30-ih godina prošlog stoljeća.
"Radnici koji gube sigurnost posla i mirovine osjećaju se izdano. Osjećaju da nemaju što izgubiti i daju glasove drugim strankama iz čistog protesta", rekao je Charles Verhoef, predsjedavajući neprofitne organizacije Zelfstandigen Bouw, koja pomaže nizozemskim građevinskim radnicima koji su izgubili radna mjesta i ostali samozaposleni.
"Privremeni radnici često favoriziraju male lijeve stranke koje promiču programe poput osiguranja za slučaj nezaposlenosti i socijalne pomoći", rekao je Paul Marx, profesor politologije na njemačkom Sveučilištu Duisberg-Essen.
"Radnici koji rade na određeno radno vrijeme ne glasaju za socijaldemokratske stranke jer su obično povezane sa sindikatima i uglavnom se fokusiraju na brige stalno zaposlenih, a to su pitanja kao što je raniji odlazak u mirovinu" rekao je g. Marx.
Promjena Europe prema radu na određeno, rezultat je poteza vlada da ublaže stroge zakone o radu, a poslodavci da iskoriste labavija pravila.
Neki Europljani cijene fleksibilno zapošljavanje. John Tuerlings radio je 33 godine u nizozemskoj građevinskoj tvrtki, gdje je počeo kad mu je bilo 15, a onda je prije 10-ak godina izgubio posao i prestrašio se za svoju sudbinu.
"Nisam znao što slijedi", prisjetio se. Sada, rekao je, voli slobodu samozapošljavanja. Posao mu cvjeta zahvaljujući – kako je rekao 'svojim zlatnim rukama'.
"I mogu se prodati na tržištu iako mnogi drugi moji kolege teško pronalaze posao."
U nedostatku mirovine za tvrtku, planira za nekoliko godina prodati svoju veliku kuću, kupiti manju i živjeti od ostatka.
"Moja kuća je moja penzija", rekao je.
U Francuskoj, koja je dugo godina slovila za jednu od malobrojnih zemalja koje su imale fer odnos prema radnicima, također je porastao broj privremeno i povremeno zaposlenih radnika. U 2018. godini takvih je bilo 16,2% poslova, što je povećanje od 3,2 posto u odnosu na 2009. Stoga je vlada Emmanuela Macrona ovog ljeta zakonski ograničila kompanijama mogućnost da zapošljavaju radnike na privremeno.
Unatoč svemu, Macronu i drugim europskim čelnicima nije pošlo za rukom da privremeno zaposleni prijeđu u status stalno zaposlenih i uživaju u svim radnim pravima.
Iako su odgovori vlasti na porast nezaposlenosti u Europi prije desetak godina varirali, uobičajena praksa bili su labaviji zakoni o radnim pravima zaposlenih i sigurnosti njihovih radnih mjesta.
Izmjene takvih zakona su omogućili tvrtkama da smanje broj stalno zaposlenih i unajmljuju honorarne suradnike stalno zaposleno osoblje i unajmljuju honorarne radnike, što je destimuliralo stalno zapošljavanje. U Nizozemskoj se udio privremenih radnika us 16,4 posto u 2009. povećao na 20,1 posto u 2018. godini. U Italiji je porastao u istom razdoblju, s 10.8 na 16,5 posto.
Siromašnije zemlje južne Europe više puta su se pokušavale boriti protiv nemilosrdno visoke nezaposlenosti. Španjolska je 1984. godine deregulirala privremene ugovore, želeći skinuti omču oko vrata koju su poslodavcima stisnuli sindikati u Frankovo doba.
Rad na privremeno je porastao, naročito u posebno važnom sektoru građevinarstva i ugostiteljstva.
Španjolska je lani imala najveći udio privremenih radnika u Europi, čak 26,4%, kako pokazuju posljednji podaci EU.
Više od jednog na četiri nova ugovora o radu u Španjolskoj traje manje od tjedan dana, a otprilike 40% traje manje od mjesec dana, pokazalo je istraživanje koje je vodio ekonomist Florentino Felgueroso.
Prije recesije 2008. Miriam Suarez očistila bi 13 hotelskih soba u Barceloni u osmosatnom radnom danu i imala pravo na ručak tijekom 20-minutne pauze. Posao je dobila preko agencije za zapošljavanje na određeno, a njezin ugovor bio je pokriven kolektivnim ugovorom koji je isposlovao sindikat, te joj je jamčio plaću od 1.300 eura mjesečno.
Zbog izmjene radnog zakona usred krize eura 2012. godine, hoteli su ukinuli kolektivni ugovor i odredili uvjete. Danas Miriam kaže da čisti 25 soba u radnom danu koji joj traje samo pet sati, te da za jednu očišćenu sobu dobije tek jedan euro, a nema ni pauzu za ručak. Plaća joj se smanjila na 700 eura mjesečno.
"Sada čak nemamo vremena popiti ni čašu vode", kaže Suarez koja kaže da pati od bolova u rukama i leđima od previše posla i stresa. Kad je uzela bolovanje, dobila je otkaz, rekla je.
Gospođa Suarez svoje je frustracije razriješila u travnju glasajući za španjolsku krajnje lijevu rubnu stranku Podemos zbog svoje borbe za radnička prava.
"Više ne vjerujem u političare na vlasti", rekla je.
Britansko tržište rada tijekom posljednjeg desetljeća izgleda kao priča o uspjehu. Stopa nezaposlenosti gotovo je rekordno niska i dostignuta je početkom ove godine. Udio odraslih zaposlenih u rujnu je dosegao 76,1%, što je najveći broj od 1971. godine.
Većina tog rasta bila je upravo u radu na određeno, prema podacima neovisnog istraživačkog centra usmjerenog na poboljšanje životnog standarda ljudi s niskim i srednjim primanjima.
Dvije trećine radnih mjesta stvorenih u Velikoj Britaniji od 2008. bilo je upravo na poslovima na određeno vrijeme, a tu su bili i radnici na ugovorima, ali bez obaveze stalnog zaposlenja, do samozaposlenih - piše u izvješću.
"Te su promjene na tržištu rada neizravno pridonijele glasovanju za Brexit u Velikoj Britaniji u lipnju 2016.", rekao je Thiemo Fetzer, ekonomist sa Sveučilišta u Warwicku.
On kaže da je da njegovo istraživanje s pitanjem što je dovelo do Brexita, pokazalo da se Britanci koji rade slabo plaćene i manje sigurne poslove kao što su privremeni i povremeni poslovi, oslanjaju na državnu pomoć da bi spajali kraj s krajem. No, osjetili su na vlastitoj koži smanjenje socijalne pomoći koju im daje država.
Sindikalisti kažu da su porast nesigurnog rada, smanjenja državne potrošnje i smanjena potpora radnicima s niskim plaćama postavili temelje za rezultat referenduma o Brexitu.
"To su ljudi koji poručuju Westminsteru:' nemam od vas koristi, baš me briga", rekla je Liane Groves, službenica u Uniteu, sindikatu koji predstavlja radnike u širokom rasponu zanimanja.
"Vrlo ste nemoćni kad radite takve poslove. Nemate pravo glasa", rekao je Kristiyan Peev, 29-godišnji čistač na Sveučilištu u Nottinghamu.
U trenutnoj izbornoj kampanji za Veliku Britaniju, sve stranke počele su se zalagati za smanjenje mjera štednje.
U Francuskoj, Macron je počeo dolaziti u parlament da bi čuo javne kritike, što je pomoglo da se ublaži pokret žutih prsluka.
"Ne živimo, preživljavamo", rekla je Chantal Perrotin, koja se pridružila pokretu u blizini Lyona nakon što je vidjela kako se njezin sin Yoann bori za posao.
Yoann, koja je dvije godine nakon srednje škole studirao financije, prijavio se bankama zbog posla, ali njegova je jedina ponuda stigla preko agencije za povremeno zapošljavanje.
Počeo je u ožujku na temelju kratkotrajnog ugovora, a ubrzo je osjetio nepravdu. Od netto mjesečne plaće oko 1300 eura, nakon što bi pokrio osnovne životne troškove za stanarinu, hranu za sebe, djevojku i sina, ostalo bi mu oko 150 eura.
Prije nego što je započeo raditi u banci Perrotin je bio na burzi rada i dobivao je približno isti iznos kao što mu sad iznosi plaća, rekao je. A zaposlenje nosi nove troškove – poput odijela, trošak za automobil i benzin.
G. Perrotin je rekao da želi kupiti kuću, ali ne može dobiti kredit.
"Banke ne daju kredite ljudima na privremenim poslovima", rekao je.
Proučavajući financije, Perrotin je rekao da razumije politiku kompanija koje moraju voditi brigu o zapošljavanjima:
"Ne zanima me da imam stalni posao u jednoj tvrtki do kraja života. Problem je, međutim, to što se mora stvoriti uvjete da povremeni i privremeni radnici dobiju iste uvjete kao i stalno zaposleni – da mogu podići kredit i da od plaće mogu živjeti."
Krajem rujna agencija koja mu je pronašla posao u banci, javila mu je da mu ugovor neće biti produžen.
"Uvijek sam se nadao da će povremeni posao jednog dana postati stalni i da ću dobiti trajni ugovor, ali bio sam spreman i na ovo", rekao je. Uskoro će opet biti nezaposlen.
