Pretrpanost poslom i zaslijepljenost nazivima radnih mjesta, kao i određivanje točno određenih uloga, s pripadajućim popisom aktivnosti, može učiniti da se zaposlenici osjećaju zarobljeno unutar ograničavajućih očekivanja.
Zaposlenici danas doživljavaju krizu identiteta, jer ne znaju kako pokazati svoj puni potencijal, ali i onaj svojih kolega (ako su šefovi). Politička birokracija definira tradicionalna radna mjesta, dok se danas očekuje da nova radna mjesta budu puna inovacija i inicijative, te da 'svi sve znaju'.
Iako zaposlenici u većini slučajeva žele biti kreativniji i iskazati svoje mišljenje, opisi poslova i zaduženja ih ograničavaju i teže se otkrivaju njihovi pravi talenti. Tako mnogi sve teže navigiraju na putu za uspjeh, dok im različite razine menadžerske birokracije onemogućuju proaktivnost, pa čak i osobe na rukovodećim pozicijama imaju problema s donošenjem odluka.
Izvršni direktori velikih tvrtki tvrde da prolaze kroz 'organizacijsku krizu'. Uz to što zaposlenici osjećaju da su 'zapeli' sa svojim titulama i opisima poslova, i mendžment prolazi kroz tegobe i ispreplitanje odgovornosti.
Kao što je jedan direktor opisao: "Ljudi se boje donositi odluke i jako su osjetljivi po pitanju toga da svaki naziv radnog mjesta bude zastupljen, kako bi se osigurao odgovarajući konsenzus. Ljudi ne žele biti odvažni, jer ne žele da ih se smatra odgovornim za posljedice. Nedostatak organizacijskog angažmana učinio je našu tvrtku reaktivnijom i stavlja naše vodstvo u opasnu poziciju".
Titule pomažu kreiranju hijerarhijske, birokratske infrastrukture diljem poduzeća. Organizacije moraju biti spremne prigrliti različite načine razmišljanja kako bi otkrile nove načine izvršavanja poslova i uspješno preživjele postojeće i nadolazeće promjene.
Dok promišljate o svojem radnom mjestu, razmislite i o sljedećim načinima na koje bi nazivi radnih mjesta mogli ometati produktivnost i inovativnost:
1. Crpe snagu iz pobijanja mentaliteta
Obratite pozornost na koji način nazivi radnih mjesta diktiraju izvršavanje poslova, što jednostavno predstavlja način na koji ljudi razmišljaju. Naime mnogi ljudi vole da im se kaže što trebaju činiti, te nemaju želje ni namjere ići izvan okvira tih granica, nego rade isključivo ono što je unutar tog opisa posla.
Nije riječ tek o slučajnim zapažanjima, nego je to dokazalo više istraživanja, koja su pokazala da su tvrtke tako trenirale svoje zaposlenike da ne razmišljaju nego samo slijepo obavljaju svoje poslove. Iako bi im to u nekim situacijama moglo ići na ruku, jer znaju da je posao obavljen i da nitko 'ne talasa', s druge strane u vremenima promjena ovo može uzrokovati probleme, jer ljudi ne pokazuju svoj puni potencijal. A tako ni inače ne doprinose rastu tvrtke u onolikoj mjeri koliko bi mogli.
2. Stvaraju neučinkovitost
Zašto se mora održati toliko sastanaka prije donošenja ikakvih odluka i prije samog djelovanja? Uz to, sastancima ne prisustvuju svi zaposlenici (tj. predstavnici svih zanimanja), što usporava napredak, stvarajući usput neučinkovitost. Razmislite samo koliko puta ste čuli rečenicu: 'Ne mogu preuzeti tu odgovornost, jer je to tuđi posao'. Vjerojatno prilično često, zar ne?!
To objašnjava i zašto toliko malo ljudi zna pripomoći u rješavanju problema koji se ne tiču konkretno njihovih poslova. Radno mjesto 21. stoljeća zahtjeva da znate funkcioniranje tuđih poslova i da imate poduzetnički duh. No kad su ograničeni svojom titulom, ljudi se i ne trude djelovati izvan okvira svojeg opisa radnog mjesta, te su sve manje relevantni na poslu.
3. Pridonose pristranom donošenju odluka
Zbog naziva svojih radnih mjesta, ljudi pri donošenju odluka ostaju pristrani jednoj strani umjesto samom procesu i onome što je stvarno najbolje za njihovu tvrtku i klijente. Nije rijetkost da se smanjuje produktivnost i da raste jaz između različitih mogućnost zato što zaposlenici prije svega gledaju kako zadovoljiti političke agende svojih direktno nadređenih. To pak samo još više utječe na 'političke razmirice' unutar organizacije, te je sve teže donositi brze i ispravne odluke.
Svi smo se bar jednom uvjerili kako je naziv posla utjecao na donošenje odluka koje u tom trenutku nisu bile ispravne, pa je nužno uvidjeti da nazivi radnih mjesta mogu djelovati na to da ljudi djeluju ili se osjećaju moćnijima nego što ustvari jesu.
4. Otežavaju pokazivanje punog potencijala
Zaposlenici se osjećaju zatočeno između onoga što misle da drugi očekuju od njih da budu i onoga što žele biti. Ovo postaje sve veći problem na poslu kad poslodavac da posao nekome tko možda nije dovoljno kvalificiran za njega, točnije nekome tko ne može (ili ne želi) otkriti puno potencijal svojih zaposlenika, piše Forbes.
Isto tako ni zaposlenik ne može pokazati puni potencijal u poslovnom okruženju u kojem je ograničen svojom titulom. Tradicionalno radno mjesto na kojem je svaka osoba definirana svojom titulom i opisom posla prijeti da će ih učiniti irelevantnima, kao što prijeti i donošenju odluka, dok se oni koji imaju 'bolje' nazive mogu osjećati dovoljno moćnima da prate osobne planove.
Usporedite sve to s novim radnim okruženjem kakvom moramo stremiti. Tamo uloge i odgovornosti nisu ograničene na poslovne titule i opise, pa i odluke mogu biti sve učinkovitije. Sve bi trebalo biti transparentnije i puno nadopunjavanja, zahvaljujući čemu bi zaposlenici bili samouvjereniji i predlagali bi nova rješenja. Na taj način bi se pronalazila bolja, nova rješenja, čime bi se osigurao rast posla, što bi trebao biti i krajnji cilj.
